Lako i brzo  |  Početna

YouTube facebook

AVENIJA AMERIKA

Masovna grobnica u centru Vašingtona

Milion replika ljudskih kostiju u parku ispod Kapitol hila, kao vizuelni i ”opipljiv” protest protiv genocida

Milan Mišić

Vašington – Umetničke ”instalacije” često mogu da budu nerazumljive i njihova poruka zatvorena u glavi umetnika, ali to nije bio slučaj sa veoma opipljivom, po zamisli jednostavnom, ali u relizaciji izuzetno komplikovanom projektu mlade američke umetnice Naomi Natali.

Na sebe je skrenula pažnju 2006, sa ”Projektom kolevka”, takođe instalacijom sa svećama koje je oblikovalo 555 umetnika, da bi skrenula pažnju na 48 miliona siročića iz Afrike.

Ovoga puta, uz pomoć nekoliko stotina volontera u prošlu subotu je postavila svoje najnovije delo, ”Milion kostiju”, kao, kako je obrazložila, ”vizuelni protest protiv brutalnosti”.

Petogodišnji blizanci Simspon i Šarlota Pebetoj
Petogodišnji blizanci Simspon i Šarlota Pebetoj iz Ananđela, država Virdžinija,
prošetali su belom stazom pored kostiju čije značenje sigurno nisu razumeli (Foto: M. Mišić)

Kosti su bile replike onih ljudskih, napravljene od gipsa, kuvanog papira (”pepermeš”), gline, plastike... Na Nacionalnom molu, parku između Kapitol hila, gde je američki Kongres i Bele kuće, ”najjavnijem” prostoru u Vašingtonu, tradicionalnom mestu za mitinge i demonstracije - u prošlu subotu one su prvo raspakovane iz kutija kojima su dostavljene, da bi se formiralo 16 popriličnih gomila sa obe strane travnjaka.

Uz sumorne note iz gudačkih instrumenata emitovane preko razglasa, volonteri, mahom obučeni u belo (u mnogim delovima sveta boja žalosti), uzimali bi po nekoliko u ruke da bi ih rasporedili duž staze od belog platna, razvučene sa jednog na drugi kraj oko 300 metara za ovu svrhu omeđenog parkovskog prostora u delu parka između Treće i Sedme ulice.

U tome su učestvovali podjednako muškarci i žene, mladi i stari, pa čak i deca. Kad je, posle nekoliko sati, sa ”kosturnica” sve preneto na travnjak, ispod Kapitol hila formirana je neka vrsta dosad neviđene masovne grobnice.

U sledeća tri dana, do ponedeljka popodne, to je bilo mesto na kome su govorili oni koji su za ovu priliku pozvani: američki i strani borci za ljudska prava, potomci žrtava i preživeli, senatori... A onda je sve uredno pokupljeno da bi bilo odneto u neki magacin, da bi se eventualno repriziralo negde druge, ili napravila neka stalna postavka.

Inspiraciju za ”Milion kostiju” Natali je dobila još 2004, posle čitanja jedne knjige o genocidu u Ruandi. Realizacija je počela 2009, a projekt je vođen iz njenog grada, Alburkerkija u Nju Meksiku. Replike kostiju su uglavnom pravljene u školama, prema uzorcima, uputstvima i kalupima, pošto bi učenicima (odgovarajućeg uzrasta) bila objašnjena ideja i njeno značenje. Sve u svemu, tokom tri godine u projektu je učestvovalo oko 100.000 ljudi iz ukupno 30 zemalja.

Vašingtonskoj instalaciji prethodile su 34 manje u drugim američkim gradovima. Finale u prestonici je međutim bilo najupečatljivije.

”To je vizuelna peticija protiv zločina i opipljivi protest protiv brutalnosti”, objasnila je svoju ideju Naomi Natali. ”To je i morbidni simbol nama geografski dalekog problema i želja da genocid ne bude samo apstraktan pojam i statistika”.

Umetnica kaže i da je njena instalacija simbolične grobnice ustvari ”kombinacija umetnosti i društvenog aktivizma”. Dodaje da je bila iznenađena otkrićem koliko odraslih ne razume šta je genocid i da se događa i danas.

U programskom opisu izložbe piše da je podsetnik na strahote koje su se dogodile ili se još događaju u Sudanu, Južnom Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo, Somaliji, Burmi i Siriji. A što se tiče učešća dece u nečemu što možda ne mogu sasvim da razumeju, ona kaže: ”Pozvali smo ih da učestvuju u nečemu što će da zapamte i što je podsetnik na naše neodržano obećanje ’nikad više’”.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana