Lako i brzo  |  Početna

YouTube facebook

AVENIJA AMERIKA

Pročitani čitaoci

Digitalna tehnologija je izdavačima konačno omogućila da prikupe ogromnu količinu podataka o navikama i reakcijama ljudi sa knjigom u rukama

Milan Mišić

Ono što je još od Gutenberga bio čin višesatne i višednevne usamljenosti i neka vrsta intimnog odnosa čitaoca i onoga što je isto tako usamljenički ispisivao autor, odnedavno to više nije. Digitalni čitači su izdavačima omogućili da počnu da prikupljaju ogromnu količinu podataka o navikama ljudi s knjigom u rukama i da konačno “pročitaju čitaoce”, što znači da sa digitalnim čitačem više niste sami sa knjigom: veliki izdavački brat vam stalno gleda preko ramena.

Ovo je zaključak obimnog istraživačkog teksta ”Volstrit džornala”, sa ciničnim naslovom: ”Vaša e-knjiga vas čita”. Tekst počinje navođenjem primera poslednjih meseci najpopularnijeg romana omladinske literature, ”Igre gladi” (“Hunger games”). Nova tehnologija je izdavaču dojavila da je prosečnom čitaocu ove trilogije Suzan Kolins, koja je bila i podloga za manje uspeo film, bilo potrebno samo sedam sati da na ”kobo” čitaču pročita završni tom, što znači da je svakog sata savladavao 57 strana.

Blizu 18.000 čitalaca ove futurističke bajke na ”kindlu” je podvuklo istu rečenicu iz drugog toma: ”Ljudima se ponekad događaju stvari za koje nisu pripremljeni”. A prvo što su uradili oni koji su prvi deo ”Igara gladi” pročitali preko ”nuka”, čitača velikog lanca knjižara ”Berns i Nobl” bilo je – da odmah onlajn preuzmu nastavak.

Sve do pojave tehnologije digitalnog čitanja, izdavači i autori nisu imali načina da saznaju kako čitaoci reaguju na njihove knjige. Drugi mediji masovne zabave, filmska i televizijska industrija nisu međutim bili pasivni: reakcije i ukuse konzumenata svojih proizvoda proveravali su kroz ”fokus grupe”, prodaju ulaznica i DVD-ploča, ”piplmetre”. To se sada drastično menja, a ono što je još zagonetka, to je kakve će to posledice imati na sam čin stvaranja, na privatnost čitalaca i na ovaj segment kulture u celini.

Glavni igrači u elektronskom izdavaštvu ovde, trijumvirat u kome su ”Amazon”, ”Epl” i ”Gugl” – automatski evidentiraju dokle su čitaoci pojedinih knjiga u svakom momentu odmakli, koliko pročitaju dnevno, koliko često knjigu otvaraju i ponovo zatvaraju. Ovo poslednje figurativno rečeno: ispravnije je koliko često svoj čitač uključuju i isključuju.

Od ranije je bilo poznato da ”Amazon”, naprimer, evidentira elektronsko podvlačenje knjiga koje se čitaju na ”kindlu”, i to agregatno prikazuje na svom veb sajtu. Proučavanje čitalačkog ponašanja započeo je nedavno i ”Berns i Nobl”, koji je sa svojim ”nuk” čitačem zauzeo između 25 i 30 odsto tržišta e-knjiga. Prodaja ”nuka” inače je prošle godine porasla za 45 odsto, a prodaja digitalnih verzija knjiga u njegovom formatu 119. Vaj segment je doneo 1,3 milijarde dolara prihoda, a u posao je, sa ulogom od 300 miliona dolara za 17,6 odsto udela u ”nuku”, ušao i ”Majkrosoft”.

”Volstrit džornal citira Džima Hilta, potpredsednika ove kuće za e-knjige, koji kaže da su tek u ranoj fazi ”dubinske analitike”, ali da imaju ”više podataka nego što mogu da iskoriste”. Ali i ono što se već saznalo ima veliku praktičnu, odnosno komercijalnu vrednost. Primerice, jedan od nalaza je da se publicistika čita na prekide, ostavlja se i posle nekog vremena ponovo uzima u ruke, dok se romani uglavnom čitaju u jednom ”cugu”. Duža publicistička dela deo čitalaca i ne dovršava, dok se trileri, ljubavni romani i naučna fantastika po pravilu čitaju brže od prave književnosti.

To je već dovelo do korekcije izdavačke politike: u kategoriji publicistike sve češće se izdaju kraći eseji i istraživačke novinske priče ”duge forme”. To je nazvano ”nuk sneps” (”kopče”), dok je sličan žanr u ”Amazonu” dobio ime ”kindl singls”.

Kako navodi ”Džornal”, pojedini autori smatraju da im je nova tehnologija dobrodošla i od pomoći, jer sada mogu da ”upoznaju” svoje čitaoce. Drugi pak strepe od ”dirigovanja” koje na osnovu ovako dobijenih podataka može da im bude nametnuto od strane izdavača. Predsednik jedne izdavačke kuće ovu dilemu je sažeo ovako: ”Valjda nećemo skraćivati ’Rati mir’ zato što jedan broj čitalaca nije imao strpljenja da ga pročita do kraja’”.

Načominje se i da su čitaoci pristali da im izdavači gledaju preko ramena, jer otvaranje naloga za digitalnu kupovinu uvek podrazumeva obavezu da se prihvati ”sporazum” (”Licence Agreement”) sa izdavačem, po pravilu dugačak i ne baš razumljiv pravni tekst, pa zbog toga svi automatski kliknu na dugme ”prihvatam” (”I agree”) i idu dalje. Na taj način se legalno dolazi do takozvane ”mudrosti gomile”, ali pre svega do velike količine podataka koje komercijalno mogu da eksploatišu kako izdavači, tako i svi akteri u izdavačkom biznisu, ali i velika marketinška industrija.

Nevladine organizacije, poput ”Fondacije elektronske granice” (“Electronic Frontier Foundation”), smatraju da ovo ne smelo da bude prihvaćeno olako. ”Postoji neka vrsta društvenog ideala da je ono što čitate samo vaša stvar i da to nisu ničija druga posla”, smatra pravni direktor ove NVO. ”Kako stvari sada stoje, vi nemate načina da kažete ’Amazonu’ da želite da kupujete njihove knjige, ali ne i da oni prate šta čitate”.

Strahovanja izaziva i mogućnost korišćenja ovako prikupljenih podataka na način koji bi identifikovao svakog konkretnog čitaoca, neke knjige i vreme koje je proveo s njima. Čitalačka intima o kojoj smo na ovom mestu nedavno pisali – da se na digitalnom čitaču ne vide korice i naslov – u ovom kontekstu samo je iluzija. To šta čitamo naravno da govori dosta o nama, o našim ukusima i sklonostima, pa i brigama. ”Ako postanu svesni da neko sve to prati, čitaoci će početi da se klone digitalnih knjiga o zdravlju, seksualnosti i bezbednosti”, smatra Bru Šnejer, ekspert za sajber bezbednost, napominjući da ”postiji bezbroj stvari koje mi čitamo sa željom da to bude samo naša stvar”.

Najnovije statistike kažu da je samo u Americi dosad prodato 40 miliona digitalnih čitača i 65 miliona ”tablet” kompjutera koji imaju istu funkciju. U prvom kvartalu ove godine, promet e-knjiga je iznosio 282 miliona dolara, prilično nadmašivši klasične knjige koje su donele 230 miliona, saopštila je Asocijacija američkih izdavača.

Vrli novi svet.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana