Lako i brzo  |  Početna

YouTube facebook

AVENIJA AMERIKA

Vašingtonski Ričard Treći

Novih 13 epizoda ”Kule od karata” nude mračnu viziju američkih političara, likova bez moralnih obzira, sa oportunizmom bez granica

Milan Mišić

Nastavku političkog trilera u novih 13 epizoda obradovao se i čovek koga ta priča na neki način slika: predsednik Barak Obama. Uoči nastavka ”Kule od karata”, koja, kao i prva sezona tačno pre godinu dana, preko ”Netfliksa” od 14. februara može da se odgleda i kao 13-satni maraton ispred TV ekrana, predsednik je preko ”Tvitera” poručio da mu se, eventualnim otkrivanjem zapleta, ne kvari ugođaj.

Kevin Spejsi i Robin Rajt
Kevin Spejsi i Robin Rajt u drugoj sezoni ”Kule od karata” (Foto: ”Netfliks”)

Bio je to veliki kompliment kreatorima američke verzije stare britanske serije sa istim imenom o nezadovoljnom ministru koji makijavelistički radi na tome da postane premijer. U vašingtonskoj verziji, koja izaziva asocijacije na Šekspirovog ”Ričarda Trećeg”, glavni lik je kongresmen koji, ne dobivši posle izbora u kojima je kandidatu svoje partije pomogao da se dokopa Bele kuće ono na šta je računao – položaj šefa Stejt departmenta – započinje veliku političku osvetu...

Prvih 13 epizoda liberalni nedeljnik ”Njujorker” proglasio je ”sto puta boljim od holivudskog proseka”. Zaista, produkciji nema šta da se zameri (što je verovatno zasluga i budžeta od oko 100 miliona dolara za sezonu): precizna režija Dejvida Finčera (”Neobičan slučaj Bendžamina Batona”, ”Društvena mreža”, ”Devojka sa tetovažom zmaja”), utegnuti scenario Boa Vilmona i raskošna fotografija Igora Martinovića (diplomca Akademije dramskih umetnosti iz Zagreba), verifikovani su sa tri EMI nagrade i jednim ”Zlatnim globusom”.

Mesto radnje su Kapitol hil (Kongres), Bela kuća i, na širem planu, američka prestonica. Ono što je odmah zaključeno, to je da je nastavak mračniji od onoga što je viđeno pre godinu dana. Gledaocima je, prema preovlađujućim ocenama, ponuđena vizija američke vlasti ne kakvu bi oni želeli, nego od kakave strahuju, što se sasvim uklapa u većinski odnos javnosti prema glavnim političkim institucijama. Rejtnig Kongresa je samo 13 odsto, a predsednika oko 40...

Likovi ”Kuće od karata”, a pre svega onaj glavni, senator, pa potpredsednik (da ne otkrivamo dalje, jer znamo da internet kanalima mnogi seriju gledaju i kod nas) Frenk Andervud, bez ikakvih su moralnih obzira i oportunisti bez granica. Reč je dakle o jednoj drami koja priča o opsesiji vlašću, ka kojoj je put, kako poručuje jedna replika, ”popločan hipokrizijom i nikad kajanjem”. ”Oni koji se uspinju ka vrhu ne mogu da budu milostivi, jer postoji samo jedan izbor: biti lovac ili lovina”, kaže u jednom momentu Andervud.

Posle šokantnog završetka prve epizode koji postavlja okvir za potonje, zaplet je redovni koktel svakodnevnice u centrima američke politike: kriza sa Kinom, borba dve partije oko zakona, kongresne procedure – i nonstop podmetanja i saplitanja u borbi za prevlast. Glavni lik je pri tom uvek nadomak svog cilja, ali i samo korak ispred istine o onome šta je sve uradio da bi dotle stigao. Ta omča se neprekidno zateže oko njegovog vrata, a da se ne bi sasvim stegla on mora, uz pomoć svog odanog šefa kabineta, da sve više stvari apsolutno kontroliše, pri čemu je gledaocima jasno da će u jednom momentu to postati nemoguće, da će kula od karata početi da se ruši i da iz Andervudovog ormana počnu da ispadaju tamo već nagomilani kosturi.

Naravno, scenarista to odlaže iz epizode u epizodu, a posle 26. jasno je da će oh biti bar još 13. Više nego u prvoj sezoni, u drugoj je fokus i na bračnom paru Andervud, preko čijeg odnosa se projektuje posebna vrsta bračne ljubavi ambicioznog političara i (u drugoj oblasti) podjednako ambiciozne supruge. Podrazumeva se da su emocije u drugom planu, mnogo više ih vezuje karijerno partnerstvo. Neke ovde to podseća na Bila i Hilari Klinton, što, naravno, ”može da bude, ali ne mora da znači”.

Dok glavni lik veoma uspešno nosi Kevin Spejsi, u ulozi njegove životne pratilje Kler Andervud briljira Robin Rajt, koja je prošlog meseca za ovu rolu nagrađena ”Zlatnim globusom”. Spejsi ovoga puta manje nego u prvoj sezoni direktno u maniru Ričarda Trećeg gledaocima objašnjava neke svoje postupke, a reklo bi se i da se sa nešto većom dozom cinizma ulazi u kožu makijevelističkog manipulatora koji nema ni stalne prijatelje ni neprijetelje, političara koji, uprkos tome što je demokrata iz Južne Karoline, nema ideologiju, već uvažava smo princip korisnosti dok se uspinje uz strmo stepenište vlasti.

Komentarišući lik koji nosi, Spejsi navodi ono što su mu o tome rekli pravi političari. ”Za neke je ova fikcija sasvim blizu istine, dok je za druge previše cinična i nerealna”.

Za one koji misle da serija ima sličnosti sa realnostima, te realnosti su ”bolne”. Uostalom, ”Kula od karata” je popularna upravo zbog svoje uverljivosti. Valjda i zbog toga se priča koja se bavi politikom i novinarstvom najviše dopada upravo političarima i novinarima.

”’Kula od karata’ je prilično depresivan način da se provedu 13 sati”, ocenio je međutim kritičar ”Vašington posta” Henk Stuver, dok je za njegovu koleginicu iz ”Njujork tajmsa” Aleksandru Stenli, popularnost serije potvrda da su ”Amerikanci opsednuti svojim političarima”. ”Serija vašingtonsku politiku čini gorom nego što jeste, što nije mali podvig”, citiran je sekretar za medije neimenovanog senatora.

Ono što je međutim glavni podvig ”Kule od karata”, to je da je to prva velika serija na ”netradicionalnoj televiziji”. ”Netfliks” je naime digitalni distributer filmova i TV materijala: njegovih skoro 40 miliona pretplatnika imaju mogućnost da u vreme kad im to najviše odgovara filmove ”strimuju” (dovlače) preko interneta (za 8 dolara mesečno u neograničenom broju, iz filmoteke od nekoliko desetina hiljada naslova), ili da za još 8 dolara poštom dobijaju i DVD ili ”blu rej” ploče. Zbog toga je sve veći izazivač tradicionalnim kablovskim operaterima, koji su mnogo skuplji, i kojima se plaća i za nekoliko stotina kanala od kojih se većina nikad ne gleda.

Odabirom da se prvo predstavi jednim političkim trilerom, ”Netfliks” nije mnogo rizikovao: u njegovim kompjuterima je velika baza podataka o filmskim ukusima njegovih mušterija, koju analiziraju precizni algoritmi, što nemaju kablovski operateri. A poznavanje kupaca ”u dušu”, sve više je u temeljima nove ekonomije informatičke ere.

Postavljeno: februar 2014.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana