U tumačenju fotografija porodice Atanasijević iz Mladenovca, ukratko ću reći da je moja majka Jovanka, bila ćerka Leke i Haraklije Jovanović, a moja baba Haraklija bila je ćerka jednog od braće Atanasijević, Đordja i rođena sestra dr Stavre Atanasijevića iz Mladenovca. U albumu mojih roditelja sačuvano je malo fotografija vezanih za Atanasijeviće.
Nedeljni BLIC od
28.februara 2010. godine, urednik Vojislav Tufegdžič, objavio je članak
Branislava Krivokapića o starim vlasnicima banje Selters, braći Atanasijević,
mojim daljnim precima. U tekstu Krivokapić se poziva na izvor za svoje
pisanje, knjigu Mioljuba Uzelca iz Mladenovca “Mladenovačke varošarije”.
Potražio sam Uzelca i on mi je poslao korice svoje knjige i kratak dopis.
“Braća Đorđe i Naum Atanasijević su bili prvi građani Aranđelovca i Mladenovca od 1890. godine do izbijanja Prvog svetskog rata. (Na primer Naum je bio predsednik opštine Mladenovac i njegova slika je i danas u holu opštine). Njihova firma "Braća Atanasijević" je bila vlasnik prvih parnih mlinova u Mladenovcu i Aranđelovcu, kao i poznatog rudnika uglja u Misači koji je snadbdevao topolivnicu u Kragujevcu. Zbog tog nalazišta uglja izgrađena je prva pruga uskog koloseka Mladenovac selo Misača, da bi kasnije bila produžena za Aranđelovac i Lajkovac. Oni su bili vlasnici u svoje vreme jedne od najpoznatijih banja u Srbiji, banje Selters.”
Knjiga Mioljuba Uzelca "Mladenovačke
varošarije" može se nabaviti u Mladenovcu ili naručiti na tel.
064-6512279. E-mail autora je:
uzelacpechat@yahoo.com
Od kolege Krivokapića sam dobio ovo pismo:
Dragane
po dogovoru šaljem tekst, a za slike se obratite Mioljubu Uzelcu. Ja
sam mu slao mejl i rekao je da ga nazovete.
Pozdrav Bane
Dok su svinjarski trgovci Đorđe i Naum Atanasijević kopali bunar, sa dubine od 270 metara pokuljala je topla i slana voda
Dobio sam od braće Atanasijević zahtev da ispitam da li je voda koju su našli na kraju sela Međulužja ispravna za pojenje stoke, piše hemičar Marko Leko u izveštaju iz 1898. Rezultati analize sve su iznenadili: pronađena voda bila je jedna od najkvalitetnijih u svetu. Da je velikan srpske nauke u pravu potvrdile su svetske izložbe u Briselu i Londonu na kojima je voda nazvana “Srpski Selters” osvojila prve nagrade.
A za sve su “krivi” braća Đorđe i Naum Atanasijević, svinjarski trgovci koji su 1893. u Međulužju, na prostoru današnje Selters banje, kupili zemlju s namerom da tu naprave obore za uzgoj svinja. A svinjama je bila potrebna voda pa braća reše da izbuše bunar i za tu rabotu angažuju Mijaila Živojinovića iz Koraćice koji je, tri godine ranije, tragajući za ugljem, otkrio Koraćičku banju. I dok je talični Mijailo svrdlima s konjskom vučom probijao slojeve peska, uglja i kamena, sa dubine od oko 270 metara pokuljala je voda, na žalost braće Atanasijević sasvim nepogodna za pojenje svinja.
Priču o nastanku banje Selters Mioljub Uzelac, novinar nedeljnika “Pečat”, zaposlen u “Telekomu Srbija”, objavio je u knjizi “Mladenovačke varošarije” prodatoj u više od 500 primeraka što je, kažu, rekord Mladenovca.
Po Mioljubovom pisaniju tadašnji upravnik Državne hemijske labaratorije Marko Leko, čovek čije ime nosi izvor na Palanačkom Kiseljaku, ustanovio da je pronađena topla i slana mineralna voda po sastavu najsličnija vodama nemačkih banja Ems i Selters (banja između Kelna i Frankfurta koju pominje Tosltoj u romanu “Ana Karenjina”).
Kako se niko nije potrudio da vodi iz Međulužja dodeli ime, stručna javnost ju je nazivala – “Srpski Ems” i “Srpski Selters”, da bi vremenom prevagnuo drugi naziv pa je i mladenovačkoj banji ostalo ime Selters. Flaširanje ove vode odobreno je 1906. i ona je sa etiketom na kojoj je pisalo “Srpski Selters” prodavana u celoj Evropi. Pretpostavlja se da je zahvaljujući “Selters” vodi začeta i prva keramička industrija u Mladenovcu, pošto je voda najpre pakovana u čuture od keramike. Dugogodišnji direktor banje, primarujus Toma Mališić, u jednom je intervjuu rekao da je prve papire o “Selters” vodi i prve čuture pronašao u Nemačkoj, a ne u Jugoslaviji. Inače, flaširana verzija nemačke bliznakinje vode “Selters” i danas se prodaje po Evropi, iako je po sastavu slabija od naše.
Razvoj mladenovačke banje vezan je za ime dr Stavre Atanasijevića, sina Đorđa Atanasijevića, školovanog na Sorboni, koji se po povratku sa studija medicine sasvim posvetio Selters banji.
Tih godina za Selters su se interesovali Francuzi koji su hteli da izgrade veliku banju, ali dr Stavra nije želeo da je proda. A onda su krenule vojske.
Početkom 1941. u vilu su se uselili Nemci i, plašeći
se “bandita”, odmah posekli šumu, a poviše vile napravili svoje groblje
koje su partizani posle oslobođenja poravnali tenkovima.
Prve godine okupacije jedna se služavka “spanđala” s okupatorskim vojnikom.
To se dr Stavri nije svidelo pa ju je otpustio provocirajući time nemačkog
zapovednika da naredi pretres u njegovom stanu i pronađe razlog za hapšenje.
Bila je to jedna Marksova knjiga njegovog sina, studenta Đorđa, pa obojica
završiše u zatvoru kod Vujkovića i šefa specijalne policije Božidara
Bećarevića. Do slobode su stigli uz pomoć mita, ali u banju se više
nisu vraćali.
Po oslobođenju u hotel-vilu su ušli partizani koji su tu boravili do jeseni 1945. Te godine Selters je bio sabirni centar za prikupljanje vojske za Sremski front. Posle rata banja sporo oživljava. Hotel je renoviran tek 1955, popravljen je bazen, obnovljena su kupatila, a na mestu stare česme napravljeno je točilište sa spomen-pločom poginulim u ratu 1941-1945. Novi hotel izgrađen je 1986. kada banjski kompleks poprima današnji izgled.
S posebnom dozom sentimentalnosti Uzelac piše o zbivanjima u banji iz perioda njegovog detinjstva i mladosti. Bilo je to vreme nedeljnih porodičnih izleta na Selters, užine na travi među jorgovanima, uz obaveznu mineralnu vodu. Kafana u banji ubrzo je postala centar zabave u varoši. Pamti se gostovanje Đorđa Marjanovića 1958, a već naredne godine instaliran je prvi džuboks i Selters banjom se po ceo dan orio glas Čabija Čekera. Uporedo s njim Selter su, tajno ili javno, posećivali Krcun Penezić, Leka Ranković, Mihailo Švabić...
Za to vreme dr Stavra Atanasijević, kome je posle rata saopšteno da Selters više nije njegov, kao i kuće u Balkanskoj i Ulici Kneza Miloša u Beogradu, nastavio je privatnu lekarsku praksu u Mladenovcu u dve iznajmljene sobe gde je i stanovao s familijom. Po ukidanju privatne prakse sve do 1959. radio je u domu zdravlja kao lekar opšte prakse. Kada je otišao u penziju kolege su mu napravile oproštajnu večeru u kafani “Koraćica”. Tih godina, piše Mioljub Uzelac, Mladenovčani su viđali ostarelog doktora Stavru kako šeta glavnom ulicom, dolazi do nadvožnjaka koji vodi ka njegovom Seltersu i tu se okreće nazad. Dalje nije želeo da ide.
Preminuo je u Beogradu 1965, a sahranjen je na Novom groblju, u porodičnoj grobnici tasta Davida Simića. Grobnica je bila jedino što mu nisu oduzeli.
Branislav Krivokapić
Cela porodica Atanasijević na okupu
(slika sa početka XX veka)
Postavljeno: mart 2010. godine.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.