Početna  |  Kontakt Simić

english YouTube facebook pretraga

Vaša pisma uredniku sajta

Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

SRODAN LINK: Pisma
Novi projekti

Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com


Poštovani čitaoci ove stranice

Link Vaša pisma uredniku sajta
je mali dnevnik prepiske između vas, posetilaca sajta, i nas koji želimo da ova dragocena pisma i vaše poruke ne ostanu zaboravljene.


kovertaFrom: Milena Petrovic CH
Sent: Sunday, February 11, 2024 2:32 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Informativno

Poštovani gospodine Simić,

pohvale za vašu Web stranicu.

Čudni su putevi prošlosti, ostave prostora za sadašnje puteve i želju za spoznajom.

Pa eto tako i ja slučajno dođoh do vašeg sajta (mada mislim da slučajnost ne postoji), želeći da saznam više o učitelju Omeru Gluhiću i sad vam je jasnije zbog čega Vama pišem email. http://www.audioifotoarhiv.com/gosti%20sajta/SrebrenkaIlic.html

Majka Srebrenke Gluhić Ilić Dana i njen otac Omer
Majka Srebrenke Gluhić Ilić (Dana) i njen otac (Omer) neposredno posle Drugog svetskog rata.

https://www.novosti.rs/drustvo/feljton/904779/zenidba-srpkinjom-partizanima-krajem-avgusta-1942-godine-ustase-porodicnoj-kuci-uhapsile-mesu

“OMER Gluhić, uoči rata učitelj u Rastošnici, selu na padini Majevice, kod koga je Meša često dolazio o vikendu, i sa kojim je često vreme provodio na Spreči, učestvovao je kao komunista u spasavanju pohapšenih pristalica Narodnooslobodilačkog pokreta i partizana. Gluhić je Mešu po izlasku iz zatvora poslao u Kladanj, a kada je formirana zloglasna Handžar divizija, dogovoreno je da sa još nekoliko muslimana i Mehmed Selimović ide u šumu, u Majevicu, u partizansku brigadu.”

Ne bih da smetam, ako je moguće imati gospođe Srebrenke email, pitala bih je da li u pomenutom tekstu se radi o njenom ocu, učitelju u školi u Rastošnici. Škola koja ima svoju istorijsku priču i koja od zadnjeg rata na žalost više nema dječijeg glasa u njoj...

https://www.priboj-majevica.com/priboj-i-okolina/rasto%C5%A1nica/

Hvala Vam

Svako dobro

Milena
https://user-pmylena_521102319.flazio.com/home


Tomas

Tomas Rozer kolega novinar, Nemac koji živi u Beogradu, dopisnik raznih listova u Austriji, Švajcarskoj i Nemačkoj poslao je ovu čestitku kao svoj “ručni rad” autoru sajta, kompoziciju na kojoj vidite njega sa majicom na kojoj piše JUGOSLAVIJA i pićem u ruci. Tomasa znam dugo kao dobrog prijatelja. Ponekad zajedno popijemo neko pivo. Oženjen je i uvek ga čekaju deca što je prirodno.

Zgrada “Kapije Beograda” ili Geneksova zgrada, nalazi se na Novom Beogradu. Snimljena je iz smera Zagreba. Njegova knjiga “Balkanski špijun” je zbirka reportaža sa Balkana koju je objavio nemački izdavač. Donećemo na sajtu i jednu njegovu priču iz knjige.

Po političkom uverenju Tomas je levičar.

On je na poleđini napisao:

Dragi Dragane,
Sve najlepše za 2023.
Tomas


kovertaFrom: Srpsko Književno Društvo
Trezor Sent: Wednesday, November 23, 2022 2:45 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: SKD

Poštovani gospodine Simiću

Bilo bi nam veoma drago da u Srpskom književnom društvu predstavimo Vašu knjigu VEK SLIKAN MIKROFONOM, krajem janara ili početkom februara naredne godine.

Veoma cenimo jednistveni poduhvat Vašeg dragocenog audio-foto arhiva.

Molimo Vas za dozvolu da na našem sajtu www.skd.rs i fejsbuk stranici objavimo audio zapise i tekstove posvećene pokojnoj Ljiljani Đurđić koja je bila naš član, i time odamo dužnu počast njenoj izuzetnoj stvaralačkoj ličnost.

Sa srdačnim pozdravom,
Srpsko književno društvo
sekretar Dejan Simonović

Српско књижевно друштво
Репрезентативно удружење у култури
Француска 7, 11000 Београд
тел: 011 2628 892
сајт: www.skd.rs
мејл: srpskoknjizevno@gmail.com
Serbian Literary Society
Francuska 7, 11000 Belgrade, Serbia


kovertaFrom: Trezor koordinacija
Trezor Sent: Tuesday, November 08, 2022 3:39 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: ТВ ПРОЗОР за 12. новембар

Поштовани Драгославе,

пишем Вам из Редакције за историографију РТС и шаљем најаву за суботу.

Уколико желите, можете поделити вест на свом сајту.

Срдачан поздрав,
Бранка Грковић

РТС 2
Субота, 12.11.2022. у 07.35 ујутру

Закаснеле премијере "Трезора"

КЊИГА ЗА ЧИТАЊЕ И СЛУШАЊЕ - Разговор са дугогодишњим уредником документараног програма Радио Београда 2, новинаром Драгославом Симићем снимили смо 2017. године у време када је његов сајт www.audioifotoarhiv.com био познат и радо читан широм света, а то се најбоље може видети по количини писама које је Драгослав већ тада примао са свих континената. У получасовном разговору сазнајемо о његовој првој серији радио емисија под називом "Документи", затим о вишегодишњој серији "Говори да бих те видео", затим о штампању књига и публикација, на основу тих више стотина снимљених емисија, затим о едицији "Књиге које говоре", да би најзад 2010. године Симић формирао сајт и поставио уз текстове и одговарајуће звучне записе и на најбољи начин представио свој богати новинарски рад. Међутим, тај снимак са Драгославом Симићем није никада приказан у "Трезору" из истог разлога као и све друге емисије које се после неколико година од снимања, монтирају и приказују сада као "закаснеле премијере". Основно је правило Редакције за историографију да је важније забележити а/в записе о личностима, просторима и појавама за будуће истраживаче историју РТБ и РТС, него одмах емитовати. Но, у међувремену Симић не мирује, извлачи из своје кућне архиве звучне записе, шири свој сајт, сада већ има више од хиљаду разговора који се читају и слушају. Овог пролећа издаје књигу Век сликан микрофоном која има 520 страна, 40 разговора са фотографијама и QR кодом помоћу којег чим га својим телефоном активирате - слушате делове интервјуа снимљених на магнетофонску траку у прошлом и овим веку. Познате личности, научници, државници, привредници, историчари, књижевници, уметници... "И гласом се пише историја" - узвикује проф. Љубодраг Димић у предговору ове књиге. Сада и "Трезор" у данашњој закаснелој премијери представља употпуњено Симићево дело одговарајућим видео записима из телевизијске архиве. Избор је пао на оживљавање покретном сликом аудио разговора снимљеног 2009. године са телевизијским новинаром, документаристом, уредником, директором Ненадом Ристићем, који је свој телевизијски живот такође укоричио у књигу "Зум на чело" 2005. године.

Коришћени су аудио-видео записи сајта www.audioifotoarhiv.com, Звучног архива Радио Београда, Програмског архива Телевизије Србије, архиве "Трезора". Пријатељска сарадња: др Марко Краговић, Марија Драгнић, Дубравка Марковић, Јелица Грегановић, Јелена Дубајић Пантић, Сања Живковић, Биљана Ердељан, Јована Вулиновић, Горан Глишић, Анђелија Андрић, Небојша Мимовић.

– Учесници: Драгослав Симић, Ненад Ристић, Бојана Андрић

– Студио 3, март 2017: дежурна посада Студија 3, технничко вођство инж. Александар Лејић; камермани Миодраг Воркапић, Дарко Докмановић, Горан Сембер; сниматељи звука Горан Летуница, Антон Колески; организатор Гордана Грдановић, редитељ Милан Кундаковић

– Монтажа 212, октобар 2022: уредник Милена Јекић Шотра, сарадници Бранка Грковић, Ивана Јовановић; сниматељ и монтажер Нада Додиг Зилџић, аутор Бојана Андрић

– Снимано 2017. и 2022; премијерно емитовање у "ТВ прозору", Редакција за историографију

уреднице
Бранка Грковић, Бојана Андрић, Милена Јекић Шотра


PISMO IZ SKOPLJA POVODOM KNJIGE
Vek slikan mikrofonom,
knjiga za čitanje i slušanje 2022.

From: Zoran Popović
Sent: Friday, October 21, 2022 10:32 AM
To: Dragan Simić
Subject: Re: DRAGAN SIMIĆ - Vek slikan mikrofonom

Vek slikan mikrofonom

Dobar dan Dragane,

Inače ja sam elektroinženjer po struci, rođen 1952 god.

Vašu knjigu sam pročitao odmah pošto sam je dobio. Čitao sam je na "preskok", kao u bunilu, kada je pred vama štivo koje budi izuzetno interesovanje. Sada je čitam po drugi put prateći hronološki red svedočanstva.

Interes za knjigu je podstakla G-đa Latinka Perović njenim prikazom Vaše knjige na portalu "Peščanik". G-đa Perović je umna žena, koja o svakoj knjizi o kojoj piše, piše afirmativno, imajući na umu pre svega da knjige postoje da bi bile čitane. Slažem se sa njom da svedočantsva ostavljaju dubok utisak o ljudima i vremenu u kome su živeli.

Iskrenost i autentičnost kazivanja su pre svega vrline koje su na mene ostavile dubok utisak. Da li je to istorija "iznutra", ili građa istoričarima za tumačenje istorije iz drugog ugla? Ne znam. Nisam istroričar.

Postupak kojim je knjiga napravljena, me podseća na postupak koji primenjuje Svetlana Aleksijevič u svojim knjigama. Postoji razlika u tome što ona, svedočanstva dopunjava u literarnom smislu.

Polazeći od teze da je svaki čovekov život jedinstven i neponovljiv, mogu slobodno reći da su i svedočanstva ljudi iz Vaše knjige jedinstvena i neponovljiva.

Bilo bi stvarno šteta ako ne napravite još neku knjigu sa svedočanstvima iz Vaše arhive. Na radost nas čitalaca, svakako.

Pratim književnu scenu u Srbiji, ali ipak dajem prednost knjigama iz istorije. Zadnja knjiga koju sam pročitao je "Mart 1917" od Solženjicina. Miks fikcije i istorijske faktografije o februarskoj buržoaskoj revoluciji u Rusiji.

Želim Vam puno dobrog zdravlja i još poneku knjigu svedočanstava iz Vaše arhive.

Pozdrav
Popović Zoran
Skopje, Republika Severna Makedonija


From: Srđan Novakov
Sent: Sunday, July 24, 2022 12:45 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Neverovatan sajt

Novi Zeland
Novi Zeland. Foto: Pixabay

Poštovani Simiću,

Zovem se Srđan Novakov, trenutno sam na Novom Zelandu.

Vidim da vaš sajt postoji od 2009-te a ja sam tek danas došao do njega. Pretraživao gugl za Nikolu Neškovića i Snežanu Misić, nađem ih obadvoje kod vas i još celu riznicu koju ste postavili.

Stvarno neverovatan sajt, hvala.

E, sada nešto praktično - ne uspeva mi da vidim gde mogu naručiti neke od knjiga sa sajta, ili gde ih u Beogradu mogu nabaviti jer za par dana letim za Srbiju.

Kupio bih Glasom pisana istorija, Žesnki logor na Golom otoku i Dražesni KGB, javi se. Neka vam ne bude teško da mi napišete gde ih mogu naći.

I ako mi budete odgovorili, ima još jedna stvar koju vi sigurno znate, kako se zvala emisija koju je Đuza vodio na Radio Beograd 1 radnim danima oko 16 časova, imao je onaj štos sa pticom marabu :) ?

Sve najbolje,
Srđan Novakov, Auckland, New Zealand

Odgovor Vidi
E - prodavnica
Audio i foto arhiv SIMIĆ


Povod za ova dva pisma upućena uredniku sajta bio je članak objavljen 30. aprila 2022. u kulturnom dodatku Politike.

04. maj 2022.
Na večeri sa Staljinom
Istorija iz fioke - Na večeri sa Staljinom
Piše Dragoslav Simić
Kulturni dodatak Politike, subota, 30. april 2022.
U noći između 5. i 6. aprila 1941. pukovnik Žarko Popović, vojni ataše Kraljevine Jugoslavije, sedeo je u Kremlju preko puta Staljina, zato što je najbolje govorio ruski i mogao je da komunicira sa Staljinom.
Više na stranici Promocije.

From: Marko Baletić /advokat/
Sent: Sunday, May 08, 2022 3:02 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject:

Уважени Г. Симићу,

Са посебним занимањем сам прочитао ваш чланак под насловом „На вечери са Стаљином“, објављен у културном додатку листа Политика од 30. 04. и 07. 05. 2022. године.

Како из вашег обавешења сазнајемо, то је,заправо, интерпретација сећања пуковника Жарка Поповића војног аташеа Краљевине Југославије, који је1941. године априла био у југословенској делегацији која је требало да у Москви потпише уговор о војној помоћи Совјетског Савеза Југославији. И да је то његово сећање на траку снимио г. Драгослав Ђорђевић у Лондону 1972. године, на предлог Кнеза Павла.

Како се у напомени на крају чланка наводи, то је интерпретација једног дела снимљеног сећања пуковника Поповића, а да ће интегрална верзија бити објављена у књизи „Век сликан микрофоном“.

Пошто претпосављам да је сам чланак сачињен према овом важом документу на траци снимљеном сећању пуковника Поповића на овај изузетно значајан догађај из наше новије историје, молим вас да тај интегрални снимак објавите на вашем сајту, као би ја а и други могли да чујемо речи и да с присетимо једне тако значајне и занимљиве историјске личности као што је пуковник Жарко Поповић.

С особитим поштовањем, адвокат Марко Балетић

From: Martin Previsic /Docent na Odsjeku za povjest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu/
Sent: Sunday, May 08, 2022 2:05 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Re: dragoslav simić novinar beograd

Dragi gospodine Simić,

hvala na ovoj informaciji i općenito uvidu u vaš sajt. Poslao sam drugim kolegama, jer tu imaju brojni historijski izvori. Svakako kada ćete imati neke nove informacije pošaljite.

Puno hvala!
Martin


Prepiska između profesorke Sonje Petrović iz Beograda i autora knjige GLASOM PISANA ISTORIJA. Počelo je to ovako jula 2021. prema datumima koje navodim. Ovim lepim pismima završila se godina 2021. na sajtu ARHIV SIMIĆ.

From: Sonja Petrović
Sent: Friday, July 02, 2021 2:39 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Питање у вези с диском уз књигу Гласом писана историја и Књигама које говоре

Поштовани господине Симићу,

Најпре желим да Вам честитам на књизи Гласом писана историја, то је низ изванредних сведочанстава, као и на сајту који је право благо -- сматрам да је то величанствен лични подухват, и да су Ваши снимци врло корисни како за науку, тако и за ширу јавност. Открила сам сајт кад сам трагала за подацима о Јелисавети Божић тј. Лујзи Рајнер, хвала Вам на том културном посредовању.

Али сада сам хтела да питам где се може купити диск уз књигу? Јер ја сам књигу купила преко књижаре Делфи и диск није био део књиге.

И друго питање односи се на вашу едицију Књиге које говоре: да ли се ту садрже комплетни разговори, немонтирани, или само оно што је монтирано за емисију Говори да бих те видео? Занимају ме снимци Јелисавете Божић, Петра Јовића и Игњата Цвјетковића -- да ли су то исти садржаји који постоје и на диску уз књигу Гласом писана историја или има у Књигама које говоре више материјала? И ако су то комплетни снимци, да ли се могу купити на диску или још боље у дигиталној форми?

Припремам и приказ Ваше књиге за наш часопис Фолклористику, па бих волела да имам те податке.

У вези с финансирањем Вашег сајта, не знам да ли сте покушавали да конкуришете код Министарства културе, Сектор за дигитализацију? Врло је тешко добити средства, новца је мало а критеријуми избора нису јасни, ипак можда вреди покушати јер Ваш сајт је јединствен. И ја имам исти проблем с мојим дигиталним архивом -- преко десет година моји студенти скупљају разне врсте фолклора, животне приче и усмене историје у оквиру предмета које држим на Филолошком факултету, па се накупило доста аудио и видео материјала, али досад нисам успела да добијем средства да се тај материјал обједини, технички припреми и депонује у дигитални репозиторијум, па се сналазим како знам.

Унапред хвала на одговору.

Срдачан поздрав,
Соња Петровић, Филолошки факултет, Београд

Dragi prijatelji,

Ovo pismo je pre svega upućeno izdavaču Z. Hamoviću, KLIO, ali je sigurno da će interesantan prikaz moje knjige GLASOM PISANA ISTORIJA autorke Sanje Petrović privući vašu pažnju.

PRIKAZ će biti objavljen i na ovom sajtu.

From: Sonja Petrović
Sent: Thursday, December 09, 2021 9:20 PM
To: Dragan S
Subject: Prikaz

Dragi gospodine Simiću,

Izvinite što nisam uspela da realizujem naš susret, vreme brzo prođe i stalno se nešto novo nameće. Ipak nisam zaboravila na obećanje, napisala sam još davno prikaz vaše knjige i sajta i evo šaljem, objavljen je u našem časopisu Folkloristika ( www.folkloristika.org).

I još da vam kažem da sam u međuvremenu pročitala i vašu knjigu o ženskom logoru na Golom otoku, zaista je impresivno svedočanstvo i svaka čast što ste to prikupili.

Srdačan pozdrav i svako dobro,
Sonja Petrović, PhD, assoc. prof.
Faculty of Philology, University of Belgrade
Department of Serbian Literature with South-Slavonic Literatures
Studentski trg 3, 11000 Belgrade, Serbia

From: Dragan S [mailto:sicke41@gmail.com]
Sent: Monday, December 13, 2021 9:28 PM
To: 'Sonja Petrović'
Subject: RE: Prikaz

Gospođa Sonja dobar dan,

Evo nekih reakcija na Vaš tekst:

Nenad Ristić nekadašnji direktor RTS, novinar: Dragane. Ozbiljno, analitički, profesionalno napisan tekst, čitao sam sa uživanjem.

Poštovani Dragoslave, Veoma je zanimljiv i odlično napisan prikaz. Pročitala sam ga u jednom dahu. Srdačan pozdrav, Mirjana
Универзитет у Новом Саду
Централна библиотека
21102 Нови Сад, Руководилац: др Мирјана Брковић, библиотекар саветник

SJAJAN PRIKAZ!!!!! bolje ikad nego nikad, a sad cekamo novu knjigu!!!! sa radoscu, Irina Subotić.

Draga gospođa Sonja,

Bili ste prvi koji ste pročitali ovu knjigu na sasvim profesionalan način. Otkrili ste i meni mnogo toga novog iz knjige što autor obično ne primeti. Posebno hvala za nesebičnosti u prikazu sajta. Vi ste pokazali, preskačući greške na sajtu kojih ima, sa razumevanjem kako nastaju takvi elektronski projekti. Pružili ste mi zaista veliku podršku i još jednom Vam hvala za to. “Ženski logor...” To je epopeja, hvala i za to jer je Miljuša Jovanović koju ću trajno pamtiti neko čiji se život ne sme zaboraviti. Na ovom linku možete da je čujete: Miljuša Jovanović - Audio i Foto arhiv SIMIĆ

Nova Knjiga “Vek slikan mikrofonom” koju pominje gospođa Irina Subotić bi trebalo početkom sledeće godine da bude objavljena. Novina će biti u tome što će imati QR kodove koji će voditi na svih 40 priča iz sadržaja knjige pa će čitalac moći i da čuje izvorno kako su akteri priča govorili. Korice mogu da Vam pošaljem.

Vaš prikaz ću objaviti na svom sajtu ako se slažete?

Srdačno hvala,
Dragoslav Simić


kovertaFrom: Renata Jambrešić Kirin, HR
Renata Jambrešić Kirin Sent: Tuesday, February 02, 2021 10:01 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: Web sajt o ženama na Golom otoku i otoku Grguru

Što se tiče vašeg pitanja oko mogućih donatora za vaš digitalni arhiv, to je stvarno teško pitanje. Danas su sve aktivnosti, pa tako i popularni "digitalni humanistički arhivi" projektno usmjerene, što znači da možete dobiti fantastične financije za osnutak nekog arhiva, a potom nakon 4 ili 2 godine nemate više ni za platiti domenu. Recimo, Spielbergov Shoah Foundation Visual History Archive je od svog osnutka 1994. promijenio nekoliko američkih sveučilišta koji su mu pružili "gostoprimstvo", ali i tehničku podršku oko digitalizacije, obrade, čuvanja.

Fondovi (i inozemni i domaći) su usko usmjereni ili na akademsku ili na "civilnu scenu", ili na neki segment društva (manjine, ljudi s invaliditetom, samohrane majke...) pri čemu su - kao što i sami znadete - programi, teme, prioriteti, kriteriji ocjenjivanja ideološki, kulturološki i nacionalno kodirani, te se stalno mijenjaju.

Smatram da bi se vi s dijelom vašeg arhiva mogli obratiti fondaciji Rosa Luxemburg, koja ima sjedište u Beogradu, i koja podržava niz aktivnosti u regiji vezanih uz socijalističko nasljeđe, antifašizam i ljevicu. Možete im se direktni obratiti, znadem preko kolegica i kolega da i oni imaju svoju "pulene" i stalne suradnike, ali u načelu su otvoreni za razgovore i nove projekte, a vi imate doista najvredniju audio arhivu u cijeloj regiji https://www.rosalux.rs/

Recimo, prije 15 godina sudjelovala sam u kreiranju arhiva osobniha sjećanja na rat pri udruzi Documenta, krenuli smo entuzijastično, da bi potom udruga pronašla nizozemskog fundera koji je nudio novac i tehničku pomoć, ali zahtjevao 500 intervju u 2 godine (s prijevodom na engl.), to je bio tako suludi ritam, na kraju smo intervjuirali jedni druge i jedva ih uvjerili da se ta "norma" ne može postići u tako kratkom roku. Ja sam bila samo u savjetničkoj ulozi, ali vidjela sam što je takav zadatk i presija rokov aznačila za (posebno mlade) kolege koji se prvi put sreću s takvim zadatkom, nemaju iskustva, a projektni rokovi im vise nad vratom. https://documenta.hr/snimanje-osobnih-sjecanja-na-rat-metodom-usmene-povijesti/

Tako da, nažalost, nemam ni jedan pozitivan primjer dobre prakse privatno-javnog partnerstva za digitalne arhive.

Srdačni pozdravi
Renata


kovertaFrom: Dragan Pavlović
Dragan Pavlović Sent: Tuesday, October 27, 2020 11:49 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: POZDRAV!

Poštovani Dragoslave,

Sigurno da ste zaboravili, upoznali smo se na izložbi fotografija u smedrevskom Muzeju, sredinom 2018. godine. Objavio sam o tome rubriku. S obzirom na to da imate svoj sajt, hteo sam da Vas pitam: Imam audio snimak Drage Jonaš koji je nastao na tribini u smedrevskom Centru za kulturu, 2004, tada je ona govorila profesorima i nastavnicima koji vole lepo izgovorenu reč. To su mladi i njihovi pedagozi koji vole da recituju. Organizatori te tribine bili smo Vera Horvat, tada direktorka Centra za kulturu i ja. Snimak je veoma kvalitetan, jer sam tada imao profesionalni Sonijev kasetofon. Ako ste zainteresovani, poslaću Vam.

Pozdrav Dragan Pavlović, smederevski novinar

Draga Ilić - Jonaš Predlog sajta Arhiv Simić za korišćenje u on line nastavi.
Draga Ilić - Jonaš, spikerka Radio Beograda govori
Po glasu spikerke Drage Jonaš prepoznavale su se emisije Radio Beograda. Ovaj autorski sadržaj dragocen je za sve koji žele da čuju lep srpski jezik onako kako je govorila Draga. Sadržaj na linku „Vuk i internet“ /u pripremi/. Priredio Dragoslav Simić.
Sadržaj linka:
  1. БУКВАР ЗА ОСНОВНЕ ШКОЛЕ
    (Vukovim pravopisom), objavljen u Beogradu 1910. godine.
    Čita Draga Jonaš.
  2. Sačuvan dragoceni tonski zapis Drage Jonaš, Smederevo, 2004.
  3. Kniževnik Ljubomir Simović i Draga Jonaš
  4. Iskustvo novinara Dragoslava Simića o upotrebi glasa Drage Jonaš sa primerima.
Više na stranici Gosti sajta. Priredio Dragoslav Simić.

Evo rubike:

Novinar Dragoslav Simić na izložbi u Smederevu

Dugogodišnji novinar Radio Beograda ima sajt Dragoslav Simić - Foto i audio arhiv Simić. To je najveći sajt jednog autora na prostorima bivše Jugoslavije, na kojem su pohranjene sve njegove dokumentarne emisije. Ima i mnogo fotografija. Izdavačka kuća „Klio“ i urednik Zoran Hamović objavili su mu knjigu „Glasom pisana istorija“. Obimno delo koje predstavlja pregled 20. veka. To je pokušaj autora da na dokumentaran način predstavi 40 ličnosti iz njegovog profesionalnog života.

Inače na njegovom sajtu veliki link posvećen je Smederevcu Milanu Jovanoviću Stojimiroviću.

- Zato što je on jedna od najzanimljvijih ličnosti, da tako kažem, srpske kulturne istorije. Njegova neverovatna biografija imala je dva dela: jedan deo je bio totalni uspon do 1941. godine, onda stagnacija do 45, a posle toga odlazak u zatvor i potpuni pad. Njegova ogromna energija omogućila mu je da u zatvoru bude napisana knjiga „Dnevnik 1934-1941“, iz koje se vidi da je tih godina svakog dana imao potrebu da piše zapise koji su kasnije ušli u taj dnevnik. Još značajnija činjenica jeste da je taj dnevnik slika i prilika predratne Jugoslavije, u kojoj je Milan Jovanović Stojimirović aktivno učestvovao, kao društveno-politički radnik i diplomata. Smederevska Narodna biblioteka i Muzej objavile su čitavu njegovu zaostavštinu, a korice tih knjiga objavljene su na mom sajtu - kaže novinar Simić.

Ističe da generalno posmatrano radio, kao medij uvek ima budućnost. Dakle, radio ne može da propadne.

- Postoje oscilacije u radu. Postoje razni razlozi zašto je taj medij danas takav. Pre svih, katastrofalno loša privatizacija, ali i to da su mnogi novinari „pod čizmom“ vlasnika medija. Možda nije jasno šta sam hteo da kažem, a želeo sam da kažem da tu nema slobodnog novinarstva, ako morate da slušate gazdu. Recimo vi hoćete da pustite ovaj intervju, a vlasnik kaže: Ostavi tog Simića! A ne možete da mu se suprotstavite, jer živite od njega. U stvari u celoj Srbiji mediji su pod presijom. Važno je reći, radio ne može da nema budućnost, jer se sluša. Kada dođete kući, pustite radio, da bi bar, ako ništa drugo, svirala neka muzika. Ozbiljnih radio stanica, osim Radio Beograda, Radio Novog Sada, nekada je bio i Radio Niš, više nema. Malo je sadržaja sa smislom koji treba da pruži saznanje, probudi radoznalost kod slušalaca da naprave korak napred u svom životu, da uđu u neki novi svet - ističe Dragoslav Simić.

D. P.


kovertaFrom: Svetozar Đokić
Sent: Sunday, November 29, 2020 6:55 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Radio Jugoslavija 1936.

Poštovani gospodine Simiću,

Hteo bih da Vas upitam da li imate podataka o fizičkoj lokaciji predratnog Radija Jugoslavija, gde se nalazila, koja bi to bila adresa danas? Interesuje me pre svega lokacija bivšeg predajnog centra osnovanog 1936 godine. Da li još uvek postoji zgrada koja se pojavljuje na fotografiji “Kratkotalasna radiostanica”?

Takođe bih želeo da znam lokaciju prve radio stanice Beograd u Rakovici.

Inače, mogu samo da pohvalim vašu internet stranicu “Audio i Foto Arhiv”. Izvanredno!

Do vašeg sajta sam došao pre nekoliko godina tragajući za predratnim snimcima naših izvođača. Dakle bila je u pitanju muzika. Radiofonija je nešto što me dodatno interesuje, tako da sam na vašem sajtu našao dvostruko zadovoljstvo.

S pozdravom,
Svetozar Đokić, Toronto

ODGOVOR DRAGOSLAVA SIMIĆA

kovertaFrom: Dragoslav Simić
Sent: Monday, Nov 30, 2020 at 4:40 AM
To: Svetozar Đokić
Subject: Re: Radio Jugoslavija 1936.

Gospodine Đokiću dobar dan,

Hvala što ste posetili i pohvalili sajt.

Evo prvog odgovora koji je autentičan. Govori Ivko Pustišek nekadašnji sekretar ili predsednik? Radiodifuzije Jugoslavije. Bavio se istorijom radija. Naravno glas je sa mog sajta iz emisije “Klub dva” 1989.

mp3

Takođe pogledajte ovaj link to jest preslušajte ovaj link koji sam priredio za sajt. Treba da nađem i jednu svoju emisiju na teme za koje ste me pitali. Zato bi valjalo da ostanemo na vezi, ali odgovorim i na neka druga vaša pitanja koja bi vas zanimala.

Kako ste došli do mog sajta?

U telefonskom imeniku iz 1941. pronašao sam ovaj podatak:

adresa

Telefonski imenik

http://lcweb2.loc.gov/service/gdc/scd0001/2013/20130804001te/20130804001te.pdf

telefonski imenik 1941.

Još i ovo.

Digitalna verzija časopisa Radio Beograd iz 1929. godine. Reč je o zajedničkom poduhvatu Radio Beograda i Narodne biblioteke Srbije, povodom 90. godišnjice Radio Beograda, u okviru koga će biti skenirani svi brojevi časopisa od 1929-1941. godine.

LINK http://www.digitalna.nb.rs/sf/NBS/Novine_i_casopisi

Srdačno, urednik sajta Dragoslav Simić

Kao odgovor vidite i ovaj link: "Književnost i radio"

Knjiga povodom 80 godina Radio Beograda
Priredio Đorđe Malavrazić
Izdavač Radio Beograd, 2004.
Knjiga je predstavljena 24. januara 2005.
ZA SAJT PRIREDIO DRAGOSLAV SIMIĆ


kovertaFrom: Lidija Antanasijević
Lidija Antanasijević Sent: Saturday, November 28, 2020 11:58 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Re: Emisija

Dragi Dragoslave,

Hvala na pitanju koje bih zapravo ja Vas pitala. Kako ste Vi? Kako se nosite sa situacijom?

Mi smo dobro bez obzira na sve. Nosimo se sa svim onim što nam život donosi. Ovo je godina vakuma na neki način. Kada prizivamo događaje iz februara, izgleda kao da je to bilo prošle godine, a ne ove. Od marta do sada gotovo sve izbrisano i zbrčkano u sećanjima ili prizivanju fakata. Kao da sama godina kaže da treba biti zaboravljena. Gledamo u pravcu 2021-ve.

Inače, pretežno smo u kući. Ne izlazimo. Mi uvek imamo šta da radimo pa nam taj deo ne pada teško. Ono što nedostaje je ljudska razmena energije i emocija, poseta muzejima i pozorištima, dah kulture i radovanje događanjima. Nedostaje i odlazak u knjižare da se prelistavaju nova izdanja. Eto, nedostaju ti sitni momenti koji nam markiraju život ili vreme da imamo čega se sećati. Ostalo imamo (čak i toalet papira u izobilju!)

Želim Vam Dragoslave sreću i zdravlje.

S poštovanjem,
Lidija Antanasijević


kovertaFrom: Nebojša Vučković
Sent: Monday, November 02, 2020 6:13 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: predlog za intervju

Istorija iz fioke
Sačuvajte svoja sećanja

Poštovani gospodine Simiću,

Već par godina pratim Vaš rad i uvek mi je pričinjavalo zadovoljstvo slušanje Vaših emisija, prvo u okviru radio emisija „Govori da bih te video“ a potom i kroz web sajt: uvek mi je interesovao taj neki lični doživljaj velikih istorijskih dešavanja te sudbine pojedinaca u vrtlogu istorije koje Vi tako dobro obrađujete kroz svoje emisije. Ponukan ovim Vam se i obraćam: moj otac je rođen u Potkozarju, u selu Kriva Rijeka kod Knežice i preživeo je sve strahote drugog svetskog rata u tom kraju. Iako ima punih 87 još uvek je zdrave pameti i bistrog sećanja na niz detalja kojih obično nema u udžbenicima: seća se i noći kad je probijen obruč na kratko, i domobrana i ustaša, strica koji je tri puta pobegao sa streljanja i niza drugih priča koje polako nestaju. Njegova sudbina nije jedinstvena ali sve je manje onih koji još mogu posvedočiti o svim tim dešavanjima. Posle rata porodica se preselila u Srpsku Crnju, odakle je on ubrzo otišao na školovanje u Travnik i Kragujevac, radio je u Sarajevu, Maglaju, Sevojnu i konano se zaustavio u Kragujevcu gde i danas živimo. I iz tog posleratnog perioda ima niz interesantnih priča, kao što je npr refren akcijaške pesme sa izgradnje Novog Beograda: „doći će nam Staljin i Molotov kad nam bude Nov Beograd gotov“ (pevano 1949. uveliko za vreme trajanja rezolucije IB).

Stoga sam mislio da bi njegova priča možda bila interesantna i da bi Vam možda bilo zanimljivo da ga intervjuišete i pridodate i njegovo svedočenje svom arhivu.

Ukoliko Vam je sve ovo dovoljno interesantno i imate želju da obavite razgovor s njim, stojim Vam na raspolaganju za sve dalje informacije i svu potrebnu tehničku i organizacionu pomoć.

Otac nema naviku preuveličavanja niti samoisticanja tako da nemate bojazni da ćete trošiti vreme na nekog Minhauzena ili logoreičnog dokonog starca, štaviše retko priča o prošlosti – konačno smatram da njegovo svedočenje može, uz mnoga druga, da pomogne u dodatnom razumevanju naše istorije čiji svedoci polako odlaze.

Ukoliko pak smatrate da je ovakvih priča već dovoljno ispričano ja Vam se izvinjavam za uznemiravanje – ja verovatno ne mogu da ne budem subjektivan u sagledavanju zanimljvosti životopisa svog oca.

U iščekivanju Vašeg odgovora ma kakav on bio

Srdačno Vas pozdravljam

Nebojša Vučković sin Uroša
Kragujevac 2.11.2020.


Pismo iz Ljubljane profesora Klemena Lužara koji radi najveću na svetu bibliografiju dnevnika i sećanja na I svetski rat bez obzira na stranu, pa je i to način da Pavićev dnevnik ostane zapamćen.

kovertaFrom: Klemen L.
Sent: Tuesday, October 13, 2020 10:35 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: DRAGOSLAV SIMIĆ BEOGRAD

Spostovani gospod Simic,

Najlepsa hvala za Vas email in seveda najlepsa hvala za nepricakovano presenecenje - vojni dnevnik Anteja Pavica. Zanj se Vam iz srca zahvaljujem! Moram priznati, da je dnevnik zelo zanimiv, se toliko bolj, ker so vojni dnevniki navadnih mornarjev iz avstro-ogrske vojne mornarice med prvo svetovno vojno zelo, zelo, zelo redki. Vecinoma so mornariske dnevnike ali spomine pisali castniki ali v redkih primerih tudi podcastniki.

Ne vem, koliko Vam je gospod Filip (Hamersak) že zaupal o mojem projektu, ampak ce povzamem na kratko. Zadnjih nekaj let sestavljam seznam objavljenih in neobjavljenih spominskih virov (vojnih dnevnikov, spominov, avtobiografije itd.) avstro-ogrskih vojakov vseh narodnosti, ki so se borili med prvo svetovno vojno na razlicnih bojiscih sirom Evrope. Kot tak moj seznam vsebuje tudi objavljene oz. neobjavljene spominske ali dnevniske zapise avstro-ogrskih vojakov srbske narodnosti iz Hrvaske, Bosne, Srema, Banata in Vojvodine. Na njem se seveda nahajajo tudi stevilni naslovi spominskih zapisov avstro-ogrskih vojakov vseh narodnosti, ki so se borili na srbski fronti (1914-1915) ali bili stacionirani v okupirani Srbiji (1915-1918). Trenutno imam na seznamu okoli 2.500 zapisov, caka pa me se nekaj dela, tako da upam, da mi bo na koncu uspelo doseci ali celo preseci magicno stevilko 3.000.

Tako da ce poznate morda se kaksne dnevniske ali spominske zapise srbskega vojaka v avstro-ogrski vojski se toplo priporocam ... Zal so spomini Srbov zelo redki v primerjavi z nekateri drugimi narodnostimi kot npr. Cehi ali Italijani, ki so zapustili pravcato malo armado spominskih oz. dnevniskih zapisov. Izgleda, da je ta tematika se vedno precej tabu tema v Srbiji, kar je, ce se mene vprasa, velika skoda.

Vasa sijajna strani mi je seveda zelo znana!

Nanjo sem prvic naletel pred nekaj meseci, ko sem zasledil Vas prispevek o Anti Pavicu in takrat sem tudi opozoril kolega Filipa Hamersaka na Pavicev dnevnik, ker vem, da on vedno isce nove spominske zapise Hrvatov iz prve svetovne vojne.

Petar Jović
Petar Jović, dobrovoljac
Pregovori sa Staljinom
Pregovori sa Staljinom

Ob tej priloznosti sem nasel na njej tudi se nekaj meni zelo zanimivih intervjujev, se posebej se mi je dopadel intervju z gospodom Petrom Jovicem (http://www.audioifotoarhiv.com/gosti%20sajta/PetarJovic.html) in polkovnikom Popovicem v Moskvi leta 1941 (http://www.audioifotoarhiv.com/knjige%20koje%20govore/knjige/staljin.html). Pricevanje slednjega je na sploh "zgodovinsko zlato", redko pricevanje ocevidca iz Moskve aprila 1941. Taksna pricevanja so za mene vedno najbolj vredna. Poleg tega da je sluzil v avstro-ogrski vojski je imel gospod Jovic izreden dar za pripovedovanje. Besede kar same tecejo od njega, tako da Vam sploh ni bilo potrebno sprasevati vprasanj. Cista poezija za poslusanje! Skoda le, ker nisem mogel razumeti vseh stvari, ker mi zaradi nesrece izpred nekaj let malce nagaja sluh, zato vcasih nekatere stvari malce tezje slisim.

Ali se morda transkript njegovega intervjuja nahaja v Vasi pred nedavnim izdani knjigi "Glasom pisana istorija", Beograd 2018?? Ker ce se transkript njegove zgodbe o prebegu iz avstro-ogrske vojske nahaja v Vasi knjigi, potem jo bom vsekakor uvrstil na svoj seznam. To si gospod Jovic in njegova zgodba nedvomno zasluzita!

Rad bi Vas vprasal se eno ali dve kratki stvari, ampak obe stvari lahko pocakata do naslednjic. Najbolje bo, da pocasi zakljucim za danes, ker semse verjetno prevec razpisal in tako vzel prevec Vasega dragocenega casa.

Se enkrat najlepsa hvala za vse!

Lep pozdrav,
Klemen Lužar


Pismo Đorđa Malavrazića nekadašnjeg glavnog i odgovornog urednika II programa Radio Beograda povodom emitovanja emisije u kojoj je govorio Rajko Đurić.

kovertaFrom: Đorđe Malavrazić
Sent: Tuesday, November 03, 2020 10:43 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Re: Rajko Đurić

Rajko Đurić
Fotografiju Rajka Đurića snimio D. Simić

Novinar Rajko Đurić
Radio emisije iz kolekcije

Dragi Dragoslave,

Hvala ti. Sećam se kad sam prvi put čuo ovu emisiju na programu, da sam te pitao da li je moguće da je to, tako savršeno u govornom izrazu i sjajno u sadržaju, zaista išlo uživo, dakle nemontirano i nepopravljano, izrečeno baš ovako kao što je preko radija dato. Odgovorio si mi da zaista nije bilo nikakvih vraćanja i naknadnih poboljšanja, nego je tako teklo iscela iz Rajkove izvorne inspiracije. Pravi trijumf duha!

Žao mi je što je u prvim vestima sve svedeno na saopštenje Romske stranke. Rajko je postojao izvan politike, u kulturnom novinarstvu, filozofiji i književnom stvaralaštvu. Ti doprinosiš, bar u krugu prijatelja, da se setimo tih drugih i dalekosežnijih njegovih dimenzija.

Pozdrav
Đorđe


koverta Čitajući knjigu "Glasom pisana istorija"...

Pismo upućeno ovih dana preko vibera Vladimiru Simiću, uredniku sajta arhiv simić

Profesore, moram da vam kažem da je knjiga koju ste objavili zaista fenomenalna. Ponovo sam je skinula sa svoje police i krenula da čitam nedovrsene stranice. Čitajuci knjigu "Glasom pisana istorija", CLIO I AFAS, BEOGRAD 2018. imam utisak kao da gledam neki istorijski spektakl na pozornici sa stvarnim likovima. Jedna izvanredna knjiga kome svakom ko želi da dozna istoriju rado preporučujem.

Pukovnik Žarko Popović
(preuzeto sa www.rts.rs)

Pukovnik Žarko Popović
šef 1. obaveštajnog odeljenja Glavnog Generalštaba Vojske Kraljevine Jugoslavije Vojni ataše Kraljevine Jugoslavije u Italiji 1933. i u Moskvi 1940. godine. Povest vojnog atašea

Drago mi je što imam i takvu neku knjigu. Doznala sam i naučila dosta iz govora ljudi koje ste prikupili kao što je bio slučaj sa pukovnikom Žarkom Popovićem. Nisam znala da je bilo planirano ubistvo kralja Aleksandra i to od strane Pavelića u Zagrebu. Nijedna škola i sistem me tome nisu naučili. To mogu samo da nađem u knjigama ljudi koji su živeli u to vreme. Jedna od tih knjiga je i vaša.

Miljana /nekadašnja studentkinja/.


kovertaFrom: Jovana Georgievski
Jovana Georgievski Sent: Tuesday, June 09, 2020 3:42 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Za BBC i radoznalu novinarku lično: Predlog

Poštovani gospodine Simiću,

Zovem se Jovana Georgievski i novinarka sam BBC na srpskom. Vaš audio i foto arhiv listam već neko vreme i potpuno sam njime oduševljena. Otkrila sam ga sasvim slučajno kada sam kao studentkinja pravila sakupljala pričice za Mape nevidljivog Balkana - projektić koji je klinački ispričao nešto malo priča, trudeći se da bude kao vaš arhiv.

Prvo, želim da Vam se mnogo zahvalim što uopšte vodite arhiv. Mnogo sam iz njega naučila.

Drugo, želela bih da za ruski servis BBC-ja (a ja sam završila ruski) napravim priču o Radiju Slobodna Jugoslavija prema vašoj knjizi. S tim u vezi, zanima me da li biste bili raspoloženi za razgovor i da li biste me mogli povezati sa Milanom Petrovićem?

Dražesni KGB, javi se
Slučajan susret Milana Petrovića i devojke koja je na jakni nosila oznaku KGB, na ulici u Beogradu snimio je Dragoslav Simić 2008. godine.
Ta fotografija je upotrebljena za korice knjige „Radio SLOBODNA JUGOSLAVIJA iz Bukurešta izveštava“

Treće, svakako sam strašno radoznala da vas upoznam, ukoliko imate volje i vremena. Imala bih svašta da Vas pitam, a obećavam da neću da Vas davim.

Srdačno,
Jovana Georgievski


kovertaFrom: Jadranka Božić
Sent: Wednesday, June 03, 2020 10:37 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Поздрав од породице Божић

Поштовани господине Симићу,

С великом пажњом смо и ја и мој отац прочитали први део (о Анти Павићу) ваше серије текстова за "Политику", а у вези с Вашим ауторским пројектом "Усмена историја 20. века".

Istorija iz fioke

Istorija iz fioke 1.deo
Politika, Kulturni dodatak, subota 30. maj 2020.
Ličnost poslastičara Ante Pavića iz Sinja, o kojoj će ovde biti reči, zaista je neobična hronika jednog Jugoslovena za koju se u porodicama njegovih sinova, scenariste Siniše i starijeg brata inženjera Damira Pavića zna. Naša javnost za nacionalno opredeljenje njihovog oca Pavića pukim slučajem saznaje tek sada.
Više na stranici Promocije.

То што ви радите има веома велики значај као сведочанство о нашим људима и оставштина је за будућност. Хвала Вам на томе!

Мој отац Милан Божић, потпуковник ЈНА у пензији (87) би Вам радо исприповедао своју голготу, страдање у логору и догађања на Козари за време Другог светског рата.

У прилогу Вам шаљем текст његове исповести.

Рођен сам 01.09.1933. г. од оца Бошка (1910) и мајке Госпаве (1913) рођ. Гајић из с. Верића. Имао сам још два брата: Милорад (1936-2010) и Милован (1938-1943). Било је то домаћинство Јефте Божића (звани Пемац (1880-1942)) који је имао потомке: CEO TEKST

Са жељом да се бар упознамо, поздрављамо вас и захваљујемо.

Срдачно,
др Јадранка Божић
антрополог


kovertaFrom: Filip Hameršak, ZAGREB
Sent: Sunday, May 17, 2020 12:49 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: RE: Dragoslav Simić novinar, Beograd

Poštovani gospodine Simiću,

Hvala Vam lepa na javljanju, koje me ugodno obradovalo! Nema potrebe da se posebno predstavljate, jer za Vaš sajt znadem već više godina. Naime, u Hrvatskom biografskom leksikonu Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža bio sam urednik istorije 20. veka, a i sada sam dosta u tom području, tako da od vremena do vremena zapazim i neku od „oralnih pripovesti“ koje ste obradili. Na žalost, poslova je puno, a vremena malo, pa ne stignem sve da proučim.

Pavic-dnevnik
Na slici Ante Pavić sa delom svog dnevnika, 1918. Pobuna mornara u Boki.

Tako me je i ovo Vaše pismo preduhitrilo u odgovoru gospodinu Badurini, preko kojega sam već dobio tekst dnevnika Ante Pavića. Pobunom mornara u Boki kotorskoj 1918. nisam se baš bavio, ali verujem da je od celoga dnevnika istoriografski najvredniji deo pismo Anti Tresiću Pavičiću o tomu kako je (zapravo) zatvorenim mornarima, a i da bi dnevnik, kada bi se integralno publikovao, bio dobar primer beležaka kakve su u ono ratno doba vodili i mnogi „obični“ (dakako) pismeni ljudi, i kakvih mora još mnogo da bude razasuto po obiteljskim arhivama, odakle na žalost prečesto završe na smetlištu...

U tom pogledu, Vama i gospodinu Damiru Paviću odajem priznanje na tomu kako ste se pobrinuli da se dnevnik prepiše i objavi Pogledao sam sve na http://www.audioifotoarhiv.com/gosti%20sajta/DamirPavic.html, i mislim da je tamo prirodno mesto i za dnevnik - ne razumem jedino je li ono što sam dobio preko gospodina Badurine sve, ili ima još neki deo dnevnika koji nije prepisan?

Ja bih inače voleo da svoju knjigu u kojoj sam se mogao baviti samo tiskanim ratnim autobiografijama proširim i digitalno publikovanim odnosno nepublikovanim delima, ali bojim se da još dugo za to neću imati vremena, a i rukom pisane dnevnike teško je čitati (što samo daje na važnosti onome što je napravljano sa Pavićevim dnevnikom).

U svakom slučaju, sve što mi pošaljete od ili oko Pavićeva dnevnika ću da pažljivo čuvam, sa željom (obećanje ne mogu dati) da jednoga dana i znanstveno iskoristim. Također, ako se slažete, o dnevniku bih obavestio slovenskoga kolegu Klemena Lužara, koji radi najveću na svetu bibliografiju dnevnika i sećanja na I. svetski rat bez obzira na stranu, pa je i to način da Pavićev dnevnik ostane zapamćen (kolega Lužar, dakako, prikuplja i digitalizovane dnevnike, ako mu ih tko ustupi).

Srdačan pozdrav iz „potresenoga Zagreba“,
Filip Hameršak


kovertaFrom: Zdravko Marjanović
Sent: Monday, March 09, 2020 12:51 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Predavanje Nikole Miloševića

Poštovani g. Simić,

Ja sam Zdravko Marjanović iz Beograda. Elektroinženjer u penziji.

Šetajući internetom, naišao sam na Vaš sajt koji se zanimljivo isprečio, kao da mi je dao šansu u vezi sa jednim mojim, davno zaustavljenim traganjem.

Naime, iz susreta sa sajtom shvatio sam da imate arhivirana neka predavanja prof. Nikole Miloševića.

Nikola Milošević

Profesor Nikola Milošević
„Arhipelag Gulag“ ~ komentari

Konkretno, interesuje me da li znate za sudbinu, na radiju održanog, predavanja Transcendencija i imanencija, da li ga možda imate.

U svoje vreme sam kontaktirao sa Kijukom, ali je iznenadna smrt uskratila da dođem do predavanja.

Ukoliko nisam pogrešno razumeo šansu, molim vas da me obavestite. Moj telefon je ...

Pozdrav, Zdravko Marjanović


kovertaFrom: Branimir ....
Sent: Saturday, November 02, 2019 12:53 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: Damir Pavić

Damir Pavić
Damir Pavić /iz porodične arhive/

Poštovanje... Pišem iz Sinja... vidim da imate bogate arhive i biografije bogatih zanimljivostima... pošto me zanima povijest prvog svjetskog rata na području Cetinske tj. Sinjske krajine, o čemu se vrli malo zna, zanima me dali imate još slika dnevnika koji je pisao Pavićev otac i fotografija dok mu je otac bio za vrijeme rata... takav materijal je od velike važnosti i bogat poviješću... nadam se da ćete mi odgovoriti pozitivno... ako možete stupiti u kakav kontakt s gospodinom Pavicem i fotokopirati daj dnevnik bio bi vam iznimno zahvalan.

Do vašeg sajta sam došao slučajno... istraživao sam povijest grada Sinja za vrijeme socijalno demokratske koalicije tj. Radić - Pribičević... tragao sam za slikama Pribičevićeva posjeta u Sinju 1927. godine i naišao sam na Vaš link na googleu... otvorio sam link i naišao na Vas sajt s vrlo zanimljivim podatcima o gospodinu Paviću...

Ja pohađam gimnaziju zadnja godina. Planiram upisati povijest. Za vrijeme slobodnog vremena pišem dopise za časopise za povijest... u suradnji sam sa par povjesničara iz ovog kraja koji proučavaju 1. svjetski rat.

Pročitao sam cijelo tekst na vašoj stranici. Vrlo interesantna priča. Čovjek koji je bio alkarski momak što ipak u ono vrijeme nije mogao biti svatko samo osobe iz imućnijih obitelji. Slastičar i uvjerljivi jugoslaven koji se je preselio u Beograd. Sudionik 1. svjetskog rata... takvu životnu avanturu imaju samo boemi... ... nadam se da ćete mi odgovoriti pozitivno...

Pozdrav iz Sinja


Napomena urednika.
Pismo Nenada Ristića koje objavljujemo, napisano je kao duhovita reakcija na jedan od tekstova u novoj knjizi Dragoslava Simića “Mikrofonom kroz XX vek”: “Rada sa Titovom slikom iz kafane “Kod Joce”, Leskovac 1978.
Knjiga je u pripremi, a biće objavljeno 40 dokumentarnih priča čiji je izvor ovaj sajt.
Knjiga treba da se pojavi u štampanoj i elektronskoj formi 2020. godine.

koverta From: Nenad Ristić
Sent: Tuesday, December 24, 2019 11:52 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: RE: za Nešu

Dragi Simiću,

U korist tvoje „konobarice Rade“, koja je žarko želela da uđe u Titovu Partiju, ali Partija nije htela nju šaljem ti zanimljiva dva svedočenja.

Godine 1988. partijska organizacija beogradske opštine Savski Venac predložila je da u članstvo gradskog komiteta uđe jedna mlada kuvarica iz ugostiteljskog preduzeća „Stadion“.

Tito - goblen
Tito ~ goblen, za uspomenu izrađen u Nemačkoj, izložen u Muzeju Jugoslavije.

Konobarica Rada
/Uvodni tekst iz emisije koji je izgovorila Rada novinaru U KAFANI „Kod Joce“ u Leskovcu, 1984. godine./

„Moja majka ko majka. Žena koja ne zna od nosa dalje. Ona je nepismena. Ne zna da se potpiše. Plakala je i preklinjala mog oca da ne idem. Je l' tebi dete smeta? Zašto je daješ u tuđ svet da ide.
Otac je meni sto puta rek'o.
Ćerko, ja znam da je ugostiteljski posao težak. Da ti moraš sa svakim da se našališ. U kafanu dolaze ljudi čisto da zaborave svoje probleme u kući. Da zaborave sve svoje nevolje. Nekoga isterala iz takta žena. Nekoga naljutio šef. Nekoga nešto muči – neki problemi. Moraš da budeš majstor da sa svima nađeš zajednički jezik. Ali ako si već svesna svog posla, možeš lepo i tamo da završevaš kao konobarica... Nemoj da dozvoliš da navodim imena: te nekog Jelka našeg komšiku petog i devetog. Da oni sutra treba da nas ucenjuju zbog tvog ponašanja... Ja znam da to nije tačno, ali to će da shvate i prihvate oni drugi. Kad dođeš ovde u godinu dana jednom dobro si došla kod nas u Crnu Goru. Ti možda tamo trpiš i glad. Možda si i žedna. Možda si legla u hladno. Možda nisi imala da se umiješ. Ali to bar ne treba da znaju ovi ovde, komšije koji će sutra meni da zagorčavaju život.“

Tome se oštro usprotivio radnički aktiv komunista ove opštine tvrdeći da osoba po profesiji kuvarica nikako ne može da pripada kategoriji radničke klase eliti Komunističke Partije. Celu noć je trajala rasprava da li je kuvarica radnica ili nije radnica. Na kraju je aktiv radnika komunista odlučio glasanjem da nije.

U mojoj knjizi „Zum na čelo“ ima zapisana vrlo zanimljiva polemika između Milice Lučić Čavić i Aleksandra Đulejića o tome da li radnici selekcione stanice za krompir u Guči i politički pripadaju kategoriji radničke klase ili ne pripadaju.

Đulejić: Miličin prilog je dobar ali ja nisam siguran da li su ti sezonci koji seju i vade krompir prava radnička klasa ili su to obični polutani – polutani sezonci.

Milica: Nisu oni uopšte sezonci oni su u stalnom radnom odnosu imaju fiksirano radno vreme oni su pravi pravcati radnici.

Đulejić: Ma dobro Milice ne razumeš ti mene. Ne sporim ja to da oni možda i jesu radnici ali nisu brate kako mi to kažemo u istorijskom komunističkom smislu radnička klasa.

Milica: Ma šta to znači „u istorijskom smislu“? Jesu radnici a nisu radnička klasa.

Đulejić: Pa bliži su seljacima a i poziv im je brate nekako nezgodan, vade krompir.

Milica: Pa šta ako vade krompir, ajde kaži ko su za tebe radnici.

Đulejić: Pa to je bar jasno – metalci raznih struka, građevinari zgrada i puteva, graditelji mostova i tunela, ne mogu se u radničku klasu ubrojati i krompiraši.

Milica: Nemoj da vređaš, molim i druge da se izjasne o ovom pitanju.

Treći slučaj: U Nišu u preduzeću „Jastrebac“ predložena je da bude primljena u Savez Komunista i jedna čistačica. U obrazloženju je rečeno da pripada radničkoj klasi. Mnogi članovi Partije se sa tim nisu složili tvrdeći da radničkoj klasi na koju se Tito oslanja ne pripadaju čistačice. Diskusija je trajala poprilično, na kraju je završena izjavom same čistačice koja glasi ovako:

- Da živi drug Tito a vi svi jedite govna i otišla kući.

Pozdrav,
Neša Ristić

Nenad Ristić
Nenad Ristić, TV vremeplov


koverta From: Ljiljana Đurđić
Sent: Wednesday, Avgust 03, 2019 2:36 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Čestitke!

Dragane,

Pročitala sve i videla. Sjajno. Knjiga fantastična! Veliki si posao obavio za ovu kulturu. Naklon!

knjiga Glasom pisana istorija

Preslušala i "Javni život jedne dame". Sve sam bila zaboravila, pa to jako dobro zvuči, u najmanju ruku interesantno, a i zapanjena sam koliko sam predvidela neke stvari koje se upravo događaju. Sve bih i danas potpisala.Vrlo sam ti zahvalna što si me naterao da govorim pred tvojim mikrofonom!

Ljiljana Đurđić

Ljiljana Đurđić

"Žensko pismo", 2002.

Više na stranici "Gosti sajta"

U tekstu o meni koji ti potpisuješ samo bih izmenila broj knjiga koji sam objavila - 13 knjiga poezije, proze i eseja, 4 prevedene knjige poezije sa engleskog (Silvija Plat, Čarls Simić) i 4 priređene knjige jedna od ovih je i Antologija čiju fotku si stavio. Znači ukupno sam potpisala 21 knjigu. Takođe bih umesto fotke Preobilje/Nula stavila fotku knjige eseja Nek crkne svet - ima na Google-u.

Palo mi je na pamet jedno pitanje. Ti od svih sagovornica moraš da dobiješ odobrenje, e sad se ja pitam da li je Latinka videla koliko puta sam je u negativnom kontekstu pominjala, i da li bi zbog toga ona odbila da da odobrenje. Naravno, to je samo pretpostavka i nisam ja nešto bitna Perovićki ali evo prosto se pitam? I šta bi uradio u tom slučaju?

Do daljeg, puno pozdrava i još jedanput - svaka čast na dalekovidosti, ideji, trudu, upornosti!

Ljilja Đurđić


koverta From: Filip Matavulj
Sent: Saturday, August 10, 2019 9:36 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: autorizovano pismo

Poštovani gospodine Simiću,

želeo bih ovom prilikom da Vam se zahvalim na dokumentaciji koju ste svima nama preko Vaše internet prezentacije stavili na raspolaganje.

Svugde u svetu, pa tako i kod nas, privatne arhive imaju važnu ulogu u popunjavanje kompletne slike o nekom istorijskom razdoblju.

S obzirom da je Vaš doprinos u tome pionirski, time je i značaj Vaše arhive veći.

Nažalost, živimo u trenutku i zemlji gde period koji ste vi dokumentovali još uvek nije došao na red za obrađivanje.

Iako se već duže vreme analizira i proučava na evropskim i svetskim Univerzitetima.

Siguran sam da će najkasnije za 20 godina, doći generacije koje će želeti da znaju sve o dramatičnom periodu kojem ste Vi svedočili.

Vaša arhiva će im biti značajan instrument u približavanju istini.

Još jednom Vam se zahvaljujem na trudu i želji da Vaš rad podelite sa svima nama.

Veliki pozdrav iz Novog Sada,

Filip Matavulj, Ekonomista


koverta From: Mladen Martić ~ Zagreb
Mladen Martić Sent: Thursday, April 04, 2019 4:32 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: RE: Dragan Simić

Dragane prijatelju,

Ti ne posustaješ.

Razveselio me Tvoj mail i s užitkom, pa i ponosom, pročitao sam riječi mudre i časne gospođe Latinke o Tvojem najnovijem poduhvatu. S ponosom, zato jer Te poznajem i jer sam i ja jednom bio pred Tvojim mikrofonom.

Neću se ispričavati zbog šutnje, ali ću obećati da ću Ti se javiti. Naručit ću i knjigu pa ju pročitati.

Divim se Tvojoj upornosti i energiji. Ostavit ćeš onima koji dolaze golemo djelo. Nadajmo se da će znati prepoznati njegovu važnost.

Srdačno i prijateljski,
Mladen Martić
(Gosti sajta - Mladen Martić)

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Latinka Perović
U potrazi za istorijskom istinom

Dragoslav Simić, Glasom pisana istorija, CLIO, Beograd, 2018, str. 639
http://www.helsinki.org.rs/serbian/aktuelnosti_t311.html


koverta From: Aca Kolo
Sent: Wednesday, March 13, 2019 2:30 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Први контакт

Поштовани господине Симићу,

Зовем се Александар Коло. Радим у Музеју ваздухопловства - Београд. Мислим да смо и раније имали контакте, јер у нашим музејским фондовима чувамо вашу касету са аудио записима из сећања преживелих пилота из Априлског рата 1941. године (90 минута). Ја се приватно већ деценијама бавим истраживањем историје југословенског ваздухопловства. На ту тему сам већ објавио доста радова и две књиге.

Žarko Popović

Pukovnik Žarko Popović

Šef 1. obaveštajnog odeljenja Glavnog Generalštaba Vojske Kraljevine Jugoslavije
Vojni ataše Kraljevine Jugoslavije u Italiji 1933. i u Moskvi 1940. godine. Povest vojnog atašea...
Više na stranici "Gosti sajta"

На интернету ми је посебно привукао пажњу Ваш сајт АФА. Тачније са одушевљењем сам одслушао аудио-запис сећањеа пуковника Жарка Поповића, некадашњег шефа обавештајног одељења ГГ Војске Краљевине Југославије.

У мојим истраживањима сам се на више места сусрео са пуковником Жарком Поповићем. Верујем да би ми контакт са Вама пуно помогао у истраживању.

Искрено,
Александар Коло


koverta From: Zoran Modli
Sent: Sunday, December 30, 2018 2:18 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Dnevnikovanje

Sa neopisivim zadovoljstvom sam danas pročitao tvoj dnevnik u Danasu. Odradio si ga onako kako si i ostale stvari u životu odrađivao do sada - novinarski, dokumentovano i bez suvišnog (ako ga je igde i bilo) komentara. Sasvim dovoljno da čovek sam razmisli, ponešto zaključi i zauzme vlastiti stav. Vidi se da si u životu prešao preko više mostova raspetih iznad isto toliko rečnih bujica, uostalom kao i ja, ali da sve to zajedno nije bilo uzalud. To isto ne bi se moglo reći za one “komentatore”, “bregove”, izolacioniste i drugu boraniju s kojom živimo i čije vinjete si diskretno iscrtao u ovim dnevničkim danima.

Hvala na skretanju pažnje ka tvom tekstu. Šteta je jedino to što Danas čitaju samo oni kojima je i inače jasno sve ono o čemu pišeš.

“Dnevnik” Dragoslava Simića, 29. 12. 2018. - http://www.audioifotoarhiv.com/Promocije/Dnevnik2018.html


koverta From: Petar Miloradović
Sent: Thursday, January 03, 2019 6:42 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: RE: dragan reči - rečnik Jugoslavija itd

Dragi Dragane,

Takođe i mi Vama i vašima želimo sve najlepše i najbolje! Da planovi uvek postoje i da se neumorno realizuju.

Odličan vam je „Dnevnik“ Glasom pisana istorija u Danasu!
Pročitah ga sa emocijom kao što sam tokom 31.12. i u periodu od 1h (1. januara, noću, u krevetu slušao profesora Ranka Bugarskog, tj. šesti deo razgovora dovršavajući kompletno slušanje... To mi beše prva aktivnost u ovoj godini).

Ranko Bugarski

Bogatstvo višejezičnosti. Govori profesor Ranko Bugarski, lingvista

Na početku stranice ovog sajta posvećene profesoru Ranku Bugarskom treba reći da je urednik sajta, poveden logikom ideje o zajedničkom jeziku, prvo zamolio profesora da iznese svoj stav o ovoj temi. Tokom našeg rada iskristalisala se izuzetno zanimljiva lična biografija Bugarskog. Ta biografija omogućava posetiocima sajta uvid u genezu njegovih stavova koje je izneo u knjizi „Govorite li zajednički?“, Beograd, 2018. koja je tematska osnova ove stranice sajta. O čemu smo razgovarali?... Više na stranici "Gosti sajta"

Htedoh tada da Vam kažem da sam kada se SFRJ uveliko raspala (1995.godine) mislio da je najvažnije da imam rečnik i da sam u misleći da ću zakasniti nekud, već u 8 sati ujutru bio u knjižari ,,Geca Kon“ i molio knjižare da mi sačuvaju rečnik dok ne dođem sa 200 razmenjenih maraka (DEM) i kupim ga. Gledali su me ravnodušno jer ih je mrzelo da se čude... Bio je to šestotomni "Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika" u izdanju Matice srpske. Tim jezikom i danas govorim i pišem a za drugi ja i ne znam, eto ga u prilogu.

rečnik

Puno pozdrava!
Petar


koverta From: Dragoljub Bogunović
Sent: Friday, November 16, 2018 5:16 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Re: DEPOS

Poštovani Simiću,

kao što sam vam naglasio u prošlom obraćanju, učesnik sam demonstracija od 1991. do Petog oktobra 2000. godine, pa i ovih poslednjih protesta.

DEPOS

DEPOS - fotografije

Ove snimke načinio sam prvog dana na platou ispred Savezne skupštine gde je počeo u organizaciji Demokratskog pokreta Srbije veliki Vidovdanski sabor 28. juna 1992. godine. Sabor je neprekidno trajao 8 dana, a broj prisutnih je varirao od nekoliko stotina hiljada do desetak hiljada ljudi. Govorili su: ...

Sa setom se sećam svih tih godina, a posebno sam vezan za DEPOS i za sliku na kojoj je osmeh jedne devojke i naše zastave, predstavljao nadu u naše bolje sutra. Živim u Beogradu, profesor sam fizičkog vaspitanja u penziji. Sve što vas zanima vezano za mene, slobodno me pitajte. Moj sin je poznati naš umetnik, gitarista koga sam kao malog dečaka vodio na skupopve DEPOSa.

S poštovanjem, Dragoljub Bogunović, Beograd


koverta From: Vladimir Todorović
Sent: Tuesday, November 06, 2018 7:51 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject:

Poštovani gospodine Dragoslave,

pripremajući materijal za svoju novu knjigu o deportaciji Jevreja Bačke u Aušvic 1944. godine, naišao sam na Vaš tekst "Ložač iz Aušvica". U ovom času, kako rekoh, tek pripremam (praktično) drugo izdanje svoje knjige "Poslednja stanica Aušvic" (objavljenu 2016. godine) i možda bih u svojoj novoj knjizi koristio Vaš tekst. Podrazumeva se, uz tekst bih naveo odakle sam ga preuzeo i ko je autor teksta.

Najljubaznije bih molio za Vašu saglasnost.

Čeda Petrović

Čeda Petrović ~ ložač iz Aušvica

Prebacili su nas sa juga Srbije u jedan logor u Francuskoj. Tu smo ostali godinu dana, a odatle su nas transportovali u Aušvic. Tamo sam bio određen na rad u ...

Evo i mog CV, pa da se upoznamo.

Rođen sam još 1947. Dakle, penzioner sam. Profesionalno sam radio u "Večernjim novostima" i "Sportu". Bio sam urednik i u još dvoje novina, ali kako mi njihovi vlasnici nisu uplatili staž i ostali su mi dužni, samo pominjem taj svoj angažman. Sarađivao sam od "Borbe" do portugalskog "Rekorda", od Radio Futoga do "Oslobođenja".

Sa svojim prijateljima sam osnovao NVO, Udruženje "Danubius". Bavimo se, uglavnom, izdavaštvom, a nedavno smo među deltnosti uvrstili i filmsku i TV produkciju, zbog projekta sa RTV Vojvodine i RTV Slovenije. Objavili smo nekoliko knjiga, "Dilema Kepiro" (o fašističkom žandarmerijskom kapetanu, učesniku u tzv. Raciji), "His way" (monografiju o Karolju Selešu, ocu Monikinom, jednako uspešnom teniskom treneru i ilustratoru), "Maestro" (monografiju o Janiki Balažu, muzičkom umetniku), "Karađorđe Ištvana Baloga" (o prvom dramskom tekstu o Prvom srpskom ustanku, napisanom u Pešti 1807. godine, koji smo otkrili i Budimpešti i prvi ga doneli u Srbiju, adaptirali na savremen mađarski jezik i preveli ga), "Poslednja stanica Aušvic" (o deportaciji Jevreja Bačke u Aušvic, 1944. godine).

Učestvovao sam u dramatizaciji za predstavu Novosadskog pozorišta-Ujvideki szinhaz "Fekete", rađenu prema tekstu "Karađorđa". Sada radim na scenariju, zajedno sa kolegama iz Beograda i Izraela, za dokumentarac "Železnička 13", prema istinitom događaju. Radi se o oficiru Vermahta koji je iz Novog Sada spasao dve jevrejske devojčice deportacije u Aušvic...

Trenutno radim i na dopunjenom izdanju "Poslednje stanice Aušvic". Pripremam ga za 2019. (moja majka je tada bila deportovana i, srećom, vratila se, za razliku od svoje familije) sa ljudima iz arhiva. Vašu priču bih svojim prijateljima predložio da uvrstimo u buduću knjigu.

Još jednom, hvala za odgovor.

Sve najbolje, Vlada


Pismo koje je stiglo uredniku sajta Dragoslavu Simiću iz Banja Luke, odnosi se na ovaj link

Predrag Kostić

Tuđa pisma - Predrag Kostić iz Kanade

3 феб 2010 ... Gospodin Predrag Kostić profesor germanistike, sada živi u Kanadi, na moj poziv učestvovao je u jednoj dokumentarnoj emisiji „Govori da bih te video“. Emisija je izazvala veliko interesovanje slušalaca, a njegov glas do mene to jest do radija, stigao je putem Interneta...

koverta From: Anđelka Krstanović
Sent: Tuesday, November 13, 2018 10:16 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: profesor Kostić

Поштовани господине Симићу,

Пишем Вам у име одсјека за њемачки језик и књижевност у Бањој Луци а поводом Зборника у част проф. Раде Станаревић који је у припреми. Професорица Рада Станаревић је 70-их година била асистент професора Предрага Костића на катедри за германистику у Сарајеву.

Вољели бисмо да контактирамо проф. Костића у Канади и замолимо да напише уводну ријеч за поменути Зборник. Међутим, немамо контакт.

Будући да је професор објавио текст на Вашем сајту, надамо се да располажете подацима и да сте у прилици да нам помогнете и прослиједите контакт-мејл професора Костића.

Срдачан поздрав из Бање Луке,
Анђелка Крстановић
Водитељ одсјека за њемачки језик и књижевност


koverta From: Marino Boban
Sent: Wednesday, November 14, 2018 4:43 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject:

Karlo Štajner

Poštovani,

Čuli smo se prije dva mjeseca vezano za vaš intervju s Karlom Štajnerom.

Danas ponovno slušam intervju i primjetio sam da Štajner spominje neku knjigu s internim izrazima logoraša koju mu je poslao neki prijatelj iz Poljske.

Zanima me da li vi znate što se dogodilo sa Štajnerovom ostavštinom pošto on nije imao djece.

Lijep pozdrav.
Marino Boban student povjesti


koverta From: Marino Boban
Sent: Saturday, September 01, 2018 10:27 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject:

Poštovani gospodine Simić.

Student sam druge godine diplomskog studija povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i molio bih vas za pomoć.

Još kao srednjoškolac pročitao sam Štajnerovu knjigu 7000 dana u Sibiru. Do danas sam je pročitao najmanje četiri puta.

Za temu svog diplomskog rada odabrao sam naslov: Velike čistke u Sovjetskom Savezu - slučaj jugoslavenskih komunista.

Na samome početku potrage za izvorima, literaturom i ljudima koje bih mogao intervjuirati, naišao sam na vašu stranicu "Audio i foto arhiv".

Malo je reći da sam bio oduševljen kada sam naišao na isječke vašeg intervjua sa Štajnerom.

Karlo Štajner

Karlo Štajner
Autor knjige
„7000 dana u Sibiru“

Ovim putem bih vas zamolio, ukoliko je moguće da mi pošaljete čitavu snimku intervjua. Isto tako zamolio bih vas dozvolu za korištenje intervjua u mome radu.

Ukoliko imate prijedloge vezane uz temu mojega rada, vrlo radu bi ih volio čuti.

Lijep pozdrav


koverta From: Katarina Stankovic
Sent: Wednesday, August 01, 2018 2:49 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Rođak Boris Vukobrat

Poštovani gospodine Dragoslav,

Pročitala sam Vaš intervju s poznatim Jugoslovenskim biznismenom Borisom Vukobrat, i mogu reći da je Vaš rad fantastičan! Ceo sajt Audio i foto arhiv je jako dobro uređen i pristupačan, a tekst tj. intervju se čita u jednom dahu. Sve pohvale!

Još jedan od razloga zbog kog Vam pišem ovo, jeste taj što sam nedavno saznala da sam u srodstvu s gospodinom Borisom. Tačnije moja majka, Dragana Vukobrat. Njen otac, a moj deda, Danilo Vukobrat, poreklom je iz sela Plavna, kao i ostatak familije koja nažalost više nije toliko velika. Mnogo toga o našoj porodici sam saznala iz knjige gospodina Uroša Vukobrata, koji već godinama istražuje sve poreklu prezimena. Uroš je stupio s nama u kontakt s namerom da nas više upozna s članovima porodice.

Boris Vukobrat

Boris Vukobrat je dobitnik prve Legije časti za dobre poslovne odnose između Francuske i Rusije. Drugu je dobio iz ličnog fonda Predsednika Miterana za doprinos miru u regionu Balkana.

Zanima me možete li mi proslediti email ili broj telefona gospodina Borisa? Želela bih iz prve ruke saznati neke informacije, pošto i sama treba da krenem na studije u Švedskoj sledeće godine.

Hvala Vam na izdvojenom vrememu,

Srdačan pozdrav,
Katarina Stankovic


koverta From: Зоран ЋУЛАФИЋ (Zoran ĆULAFIĆ)
Zoran Ćulafić Sent: Saturday, July 14, 2018 10:19 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Поздрав из Бангладеша Bangladeš - Wikipedia

Zdravo Dragoslave,

Čestitam!!! Slušam jutros Radio Beograd i čujem emisiju posvećenu tvojoj najnovijoj knjizi. Bravo. Drago mi je da si uspeo. Samo napred!

Sačuvaj mi, molim te, jedan primerak. Kupiću ga, naravno, ali da se ne rasproda.

Ja sam ovde u jednom izbegličkom kampu, obučavam izbeglice da rade neke osnovne radijske varijante ... Uslovi nisu baš optimalni, nema opreme, nema logistike, ali sam se snašao i uspeo da zainteresujem tridesetak polaznika da zavole radio i da bar naslute šta znači novinarstvo.

Odlično iskustvo.

Pozdrav i vidimo se kad se vratim u Beograd.

(evo, mala ilustracija, da vidiš malo kako izgleda jedan dan treninga u kampu)

Zoran

Zoran Ćulafić, Bangladeš
Jedan dan treninga u kampu
Zoran Ćulafić, Bangladeš
Zoran Ćulafić, neobičan život profesionalca
Zoran Ćulafić, Bangladeš
Zoran Ćulafić, Bangladeš

Napomena urednika sajta.
Nekad se desi da je važno objaviti pisma kojima „nije prošao rok upotrebe“ bez obzira na datune slanja.
Događaće se zanimljiva potraga pred vama pretvorena u slike i pisma.

U potrazi sam za Koviljkom Jarić lepom kolekcionarkom iz Zagreba koju sam snimio za jedan beogradski nedeljni ilustrovani časopis u Zagrebu 1989. godine. Ipak sam uspeo da je nađem. Evo tog pisma.

Koviljka Jarić
Koviljka Jarić

koverta From: Ivica Kiš
Ivica Kis Sent: Tuesday, January 17, 2017 9:16 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: koviljka jarić, pitanje iz beograda

Poštovani kolega Dragoslave,

Kao prvo u ovom javljanju, želim Vam sretnu i uspješnu 2017. godinu.

Kao drugo, proslijedio sam Vaš m@il Koviljki i nadam se da će Vam ubrzo odgovoriti.
Koliko znam Koviljka sada živi u Singapuru, a preziva se Jarić-Ishida.

Srdačan pozdrav iz Zagreba,
Ivica Kiš Srebrnjak

koverta From: Dragoslav Simić (sicke41@gmail.com)
To: Ivica Kiš
Sent: Wednesday, January 18, 2017 12:07 PM
Subject: Re: koviljka jarić, pitanje iz beograda

Dragi kolega Ivice,

Hvala na efikasnom odgovoru.
I ja Vama želim sve najbolje.
Ne često, ali rado dolazim u Zagreb.
Ceo svoj profesionlani život postavio sam delimično na sajt iz adrese, a čeka me još oko 500 fajlova koje fotografija koje tonskih zapisa mojih emisija koje treba postaviti.
Evo šta sam radio u Hrvatskoj u poslednjih godina: Hrvatska javna scena

Ako vas posao navede u Beograd, obavezno se javite. Valjalo bi da se upoznamo, možda nešto i uradimo zajedno?

Srdačno,
Dragan Simić

koverta From: kjishida
Sent: Tuesday, January 24, 2017 11:26 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: hej frend...

Bok Dragane....uspio si me naći!

Kad dođes u Zagreb javi se Ivici Kišu, jer imate dosta zajedničkog....u ono doba i on se nije odvajao od Spačeka.

Caki (Ivica Kiš) jedan od mojih najstarijih frendova... nekih petnaestak godina prije 1988.

Hvala na fotkama i prisjećanju.

Sjećaš se završetka tvog intervjua samnom ? E, pa ja se na neki način jos uvjek nisam vratila iz Japana...
Iznenađen ?! Vjerojatno ne.

U RH sam svako ljeto par mjeseci - u Zagrebu, Daruvaru i na Braču, pa ćemo se sresti kad te nanesu putevi.

Čuvaj se i budi u vezi... dobri duše prošlosti !

Koviljka Ishida
Kuala Lumpur

koverta From: Dragoslav Simić (sicke41@gmail.com)
Sent: Friday, January 27, 2017 12:32 PM
To: kjishida
Subject: RE: hej frend...

Draga moja,

Koviljka Jarić

Kakav bi bio kroki tvog profi života od Zagreba do Japana, Daruvara, Kuala Lumpura?

Popio sam čašu vina u tvoje zdravlje.

Dragan

koverta From: kjishida
Sent: Friday, January 27, 2017 12:38 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Re: hej frend...

Da ti kažem gdje sam sve živjela i radila u međuvremenu ... ne bi više bio Kroki !

Koviljka

To je bilo poslednje pismo koje sam dobio od Koviljke koja je na linku:
~ Koviljka Jarić lepa kolekcionarka iz Zagreba. Snimci iz februara 1989. godine

Onda se javio Ivica Kiš iz Zagreba.

koverta From: Ivica Kiš
Sent: Sunday, January 22, 2017 11:10 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: koviljka jarić, pitanje iz beograda

Poštovani Dragoslave,

Moje posredovanje u kontaktu sa Koviljkom je obavljeno, pretpostavljam korektno i da nemate nikakvih zamjerki. Čini mi se neprimjerenim da prenosim Vaša pisma Koviljki, ali Koviljku mogu podsjetiti (zapravo uputiti joj m@il sa pitanjem; "kako se odvija njena komunikacija sa Vama"), no na moj m@il (kojim sam joj odgovorio na prethodni) još nisam dobio odgovor od nje.

Danas kada je komunikacija moguća pritiskom na nekoliko tipki, čini mi se da su joj ljudi neskloniji nego prije (dok nije bilo ovih blagodati). Sada kada nam je pošta na dohvat ruke, važno je samo naći vremena za pisanje. Poslije toga, samo dodirom jedne tipke pismo je poslano i gotovo istog trena sjeda u prijateljev mailbox!

Sjećam se kad je 1961. Godine u Americi izabran novi predsjednik J.F. Kennedy, a njegov prethodnik D.I. Eisenhower je otišao u mirovinu. Tada sam čuo na radiju koje će sve privilegije bivši predsjednik S.A.D. Ike uživati u mirovini, a jedna od tih je bila meni nedostižnih želja. To su doživotno besplatne usluge pošte! Razmišljao sam sa tugom o tome kako nikada neću imati tu privilegiju, jer nikada neću postati predsjednik S.A.D.-A. Dopisivao sam se tada sa djecom iz svijeta čije su adrese objavljivali časopisi za djecu. Početkom školske godine (1961.-1962.) naišao sam na zanimljivu adresu u “Plavom Vjesniku”. Iida Sathiko je bila djevojčica iz Yokohame u Japanu na čiju sam adresu poslao pismo. Pisao sam ga (na engleskom) nekoliko dana (crnom tintom na bijelom papiru). Ilustrirao (crtežima olovkom koje sam obojio vodenim bojicama). Odabrao fotografsku sliku koja mi se činila prikladnom da joj se predstavim. Sve sam stavio u omotnicu i odnio na poštu. Nisam imao dosta novaca da pismo pošaljem avionom, pa sam ga poslao kao obično pismo i pitao se hoće li od Zagreba do Yokohame putovati vlakom do Vladivostoka, a onda brodom u Yokohamu, ili će biti otpremljeno vlakom u Rijeku, a onda otud će brodom putovati do Yokohame. Prva varijanta mi se činila “brža”. Ubrzo nakon toga, pored školskih obaveza i igre sa prijateljima, zaboravio sam na poslano pismo. Negdje pred ljeto 1962. Poštar je donio pismo za mene! Iz Japana! Ružičasta omotnica i egzotične poštanske marke. Bio sam veoma uzbuđen. Došao je odgovor na moje pismo koje sam poslao u Japan prije pola godine! Iida je pisala (engleski, jer takav je bio dogovor) zelenom tintom na žutom papiru (ili je možda to bila plava tinta ali je na žutom papiru izgledala zeleno). Pismo je neobično mirisalo, a u njemu je bila i fotografska slike Iide i njenih roditelja. Na kraju pisma Iidin potpis Japanskim znakovima! Odmah sam sjeo i počeo pisati odgovore Iidi na sva pitanja koja mi je napisala u pismu. Pisanje je ponovo trajalo skoro čitav tjedan. I tako smo se Iida i ja dopisivali dvije godine u kojima smo razmijenili 6 pisama (poslije sam pisma slao u Japan avionskom poštom). Dopisivanje je prestalo prestankom našeg djetinjstva.

"S kim ću ostati mlad ako svi ostarite?"

To je jedna rečenica iz stihova Arsena Dedića. Dosta smo vremena proveli zajedno, a kada smo u "danima otvorenog ateljea" kolege akademskog slikara Ivana Obsiegera, u A.Lu. (Atelje Lučko) pripremili i (16.2.2007.) otvorili prvu Arsenovu samostalnu izložbu slika (jer Arsen je bio vrsan slikar po vokaciji), nakon otvorenja izložbe, prisjećali smo se prošlih vremena i prijatelja (Arsen ih se prisjećao i nakon svakog izgovorenog imena nadovezivao; "...,a njega sada više nema."), parafrazirao sam tu Arsenovu rčenicu iz stihova; "S kim ću ostariti ako svi pomrete?", a on je rekao ". . . protiv starenja svatko još i može, ali smrt ne pita.". Ostaju nam stihovi. . . . i sve ostalo je u stihovima.

Treba samo nači vremena za pisanje.

Srdačan pozdrav,

Ivica Kiš
10000 ZAGREB

koverta From: Dragoslav Simić (sicke41@gmail.com)
To: Ivica Kiš
Sent: Sunday, January 22, 2017 10:38 AM
Subject: Re: koviljka jarić, pitanje iz beograda

Naravno sa objašnjenjem...
Od Koviljke nemam nikakav odgovor ili ako hoćete mogu preko Vas da joj napišem pismo.

Srdačno,
Dragan Simić

koverta From: Ivica Kiš
Sent: Sunday, January 22, 2017 12:32 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: koviljka jarić, pitanje iz beograda

Poštovanje Dragoslave,

. . . pretpostavljam, uz nekiloko Vaših redaka pojašnjenja, kako je do tog pisma došlo.

Srdačan pozdrav,
Ivica Kiš

koverta From: Ivica Kiš
Sent: Thursday, January 19, 2017 12:47 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: koviljka jarić, pitanje iz beograda

Dragi kolega Dragoslave,

Hvala Vam na m@ilu i veseli me ako će naše komuniciranje doprinijeti uspješnom provođenju Vaše zamisli da "dovršite započeti intervju" sa Koviljkom.

Pretpostavljam da je povod (preko fotozina) uspostavljanju ove naše komunikacije bio portret Koviljke koji sam snimio 14.01.2001. kamerom opskurom mi©®@
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=436&list=96&element=1248
u seriji "©ame®@ obs©u®@ mi©®@ 500 portreta", a izložio sam ih u galeriji "proširenih medija" doma HDLU-a na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu (Meštrovićev pavilion) 21.03.2002. godine. Izložbu se moglo razgledati do 10.04.2002., a poslije sam je (jer nemam svoj sajt) čitavu publicirao na fotozinu u albumu "©ame®@ obs©u®@ mi©®@ 500 portreta".
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=436&list=96
Kameru opskuru mi©®@ konstruirao sam za C-100 (kompakt kazete 16mm kolor filma, osjetljivosti 400 ASA koji se od 2002. godine više ne proizvode), a portretiranje tom kamericom mi se učinilo zanimljivo zbog toga što nitko koga sam portetirao nije vjerovao da će ikakva snimka iz te kutijice biti moguća, pa nitko nije pozirao (što je uočljivo na svim portretima). Svi su portreti nastajali u komunikaciji (od nekoliko minuta) sa modelima, a snimka je nastala onog trena kada sam aktivirao elektonsku bljeskalicu (blic) koju sam držao u drugoj ruci. Povod da napravim petsto portreta kamerom opskurom bila je 500-ta obljetnice "izuma" kamere opskure (što nije točno, ali se uporno ponavlja u "stručnoj" literaturi da je kameru opskuru izumio Leonardo Da Vinci "oko 1500-te"). Fenomen kamere opskure upoznali su još preci homo sapiensa u dubokoj prethistoriji kada su ovladali vatrom (zagospodarili svjetlom) i ušli u špilje (prirodne kamere opskure), a epohalno otkriće Leonarda Da Vincija (vezano za kameru opskuru) je nastalo 1498. i zabilježeno je u njegovom milanskom kodeksu (čija tema je uglavnom anatomija), jednom rečenicom u kojoj stoji: "Ljudsko oko je kao kamera opskura!".
Potičem iz fotografske obitelji, pa sam u vrijeme studija arhitekture položio i završni ispit (maturirao) iz fotografije i kamere na zanatskoj školi u Zagrebu. Poslije diplome na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, zvanje fotografa mi je dobro došlo na svim poslovima koje sam prolazio, od operative preko projektnog biroa do biroa za razvoj i unaprijeđenje tehnologije. Od 1988. godine sam "napustio" struku i prešao u prosvjetu (da uskladim svoje slobodne dane sa raspustima svoje djece). Položio sam "profesuru" na Filozofskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i do 1. rujna 2013. godine radio u Školi Primijenjene Umjetnosti (na odjelima za arhitektonski dizajn, dizajn metala, kiparski dizajn i aranžersko scenografski dizajn). Od 1. rujna 2013. sam u mirovini, a iste sam godine postao (počasni) član HDLU-a (penzioneri ne plaćaju članarinu, kao ni počasni članovi). Početkom rada sa "likovnjacima" započeo sam projekt revitalizacije zapostavljene likovne baštine (camera obscura, vinorelli, stereoskopija i dr.) koji sam do sada predstavio na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi, a HDLU mi je 2016. godine (za taj projekt) dodijelio rezidenciju u Cite' intrenational des art u Parizu (u ožujku i travnju), gdje sam napravio 29 panorama Pariza kamerom opskurom TETRA, izložbu (snimki-negativa Pariza kamerom opskurom TETRA i vinorella pariških veduta slikanih francuskim vinima) i međunarodnu radionicu kamere opskure za svjetski dan kamere opskure (The worldwide pinhole photography day).
http://pinholeday.org/gallery/2016/index.php?formType=list&groupname=camera%20obscura%20Cit%C3%A9
Kameru opkuru TETRA sam konstruirao 2012. godine kao panoramsku kameru koja snima 360° (čitav obzor), a "pokriva" 85% sfere.
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=436&list=4273&element=528270
Snimanja traju od 5 minuta do nekoliko sati (ovisno o svjetljenju, mogu trajati i više dana), a na slikama se nevide ljudi jer su stalno u pokretu.
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=436&list=4273&element=688667
U realizaciji projekta revitalizacije zapostavljene likovne baštine napisao sam priručnik (za nastavnike likovnog i tehničkog odgoja) osnov fotografije "CAMERA OBSCURA" koji je 2007. na "INTERLIBER"-u promovirala "školska knjiga".
http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=436&list=4273&element=124944
Tu je knjigu 2012. godine ministarstvo kulture Republike Hrvatske stavilo na popis obligatorne literature za polaganje stručnog ispita za fotografe (muzealce) u Hrvatskoj.

Hvala Vam na linku. Sajt je odličan. Odslušao sam intervju sa Tomislavom Šolom (kolegom sa arhitektonskog fakulteta koji je pravovremeno prešao na filozofski fakultet), a prošvrljao sam malo i šire po Vašem sajtu. Naišao sam na Neleta (Nikolu Neškovića) kojega također osobno poznajem (i komuniciramo ponekad na fejsbuku). Svrati ću ponovo kada dospijem.

Nemam internet kod kuće, pa na mrežu dolazim samo kada sam u birou nekog od mlađih kolega arhitekata ili nekom od lokala sa WiFi-jem.Bit će mi drago da se i osobno upoznamo kada Vas put dovede u Zagreb.

Srdačan pozdrav iz Zagreba,
Ivica Kiš

koverta From: Ivica Kiš
Sent: Thursday, December 28, 2017 5:04 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: hej frend...

Draga Koviljka,
Dragi Dragoslave,

Samo se potvrđuje to što sam napiso u mom prethodnom javljanju, "internet je samo jedan od dometa, pravo čudo na ovoj planeti su ljudi."U protekloj godini pristiglo mi je nekoliko m@ilova od ljudi koji su me davno sretali, a kontakt smo uspostavili tek nedavno zahvaljujući internetu.

Vasja Ivanovski iz Skopja bio je na maturalnom putovanju nu Zagrebu 1967. godine. Tada smo se sreli. Vasja je ponio neke sitnice sa tog susreta koje su ga podsjetile na naše upoznavanje prije pola stoljeća. Potražio me internetom i uspostavili smo kontakt. Nakon nekoliko razmijenjenih m@ilova Vasja je na svom blogu objavio sljedeće: https://barikada.com/legija-strasti-fus-nota-jugoslovenskog-rock-and-rolla/

Nekako u isto to vrijeme (početkom 2017. godine), glumac Zlatko Vitez (voditelj glumačkog doma "Histrion" u Zagrebu, također se prisjetio proteklog vremena i predložio mi da u okviru "Gumbekovih dana cabareta" (desetih po redu), u glumačkom domu "Histrion" održim veče skladosročbi (autorskih pjesama) kojem je dao naslov "Cabaret, Kaj God Blues". Time me natjerao da prekopam taloge života od prije 50 (i više) godina i izvučem na svjetlo dana ponešto od toga što sam radio kao tinejdžer. Prionuo sam tom (rock arheološkom) poslu, a nalazi su me, koliko podsjetili toliko i iznenadili da sve to još dobro pamtim, pa je "Cabaret, Kaj God Blues" u okviru "10. Gumbekovih dana cabareta" uspješno izveden, a potrajao je i više od predviđenih 45 minuta.

Dragoslave, žao mi je što se nismo sreli 9. prosinca prilikom Tvog kratkog boravka u Zagrebu. Broj mog mobitela je (+38598488427) ispisan i na dnu svakog m@ila kojim se javljam. Rado bi došao na promociju knjige koja ima Tvoj predgovor da so me zvrcnuo (ili poslao sms). Vjerujem da sljedeći prigodu za naš susret nećemo propustiti.

Kova, javi se kada dođeš.

Na kraju ovog javljanja želim Vam vesele Blagdane i Sretnu Novu 2018. Godinu!

Ivica Kiš

koverta From: Dragoslav Simić (sicke41@gmail.com)
To: Ivica Kiš
Sent: Wednesday, December 27, 2017 8:47 PM
Subject: RE: hej frend...

Dragi kolega Ivice, zatim stara frejndice Koviljka

Nismo se čuli godinu dana, a nekim čudom ova pisma su isplivala na krajui ove godine. Uglavnom mi je sve jasno osim ko je meni dao tvoju adresu u potrazi za Koviljkom.

Bio sam u Zagrebu 9. 12 og kratko. Govorio sam na promociji jedne knjige za koju sam pisao predgovor, a sadržaj je vezan za tonski zapis sa mog sajta. Planira, Zagreb iduće godine i obavezno se javljam. Uputio sam pismo Nedi Arnerić preko Saše Erdeljanovića direktora Jugoslovenske kinoteke, sa linkom na Koviljku.

Dobro bi bilo da se vidimo svo troje, nadam se, u srećnom letu koje nas očekuje.

Vaš Dragan Simić iz
E - prodavnica
Audio i foto arhiv SIMIĆ

A ovo je link na knjigu koju sam promovisao. Ako dolazite u BGD, odlično da se vidimo.

Anka Matić
Anka Matić


koverta From: Bojan Ljubomir
Bojan Ljubomir Sent: Wednesday, January 10, 2018 11:41 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Mail Aleksandra Zografa

Poštovani gospodine Simiću,

Čitao sam na Vašoj veb stranici priču o Zografu i pošto nikako ne mogu da nađem na internetu njegov e-mail (želim da ga zamolim da učestvuje u jednom malom audio projektu u kojem sam okupio preko 30 umjetnika iz različitih umjetničkih disciplina) da li bi ste bili ljubazni ako kojim slučajem imate njegov kontakt/e-mail da ga podijelite sa mnom.

Aleksandar Zograf životopis

Aleksandar ZografAleksandar Zograf. Strip crtač. Jedna sasvim neobična priča. Iz ove sasvim neobične priče, izdvajam neke rečenice: „Treba duboko biti ukorenjen u svojoj zemlji, a sa druge strane svet je pun ogromnih mogućnosti, i to je bio moj lični moto: mogućnosti postoje. I na mojim stripovima pisalo je: mogućnosti postoje...”

Ja sam grafički dizajner, radim za strano tržište kao freelance/honorarni radnik, diplomirao sam na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Banjaluci, malo sam projektovao (uglavnom jednoporodične kuce) ali sam prešao u laganiji grafički dizajn koji mi daje dosta slobodnog vremena da se amaterski bavim umjetnošću. Sviram gitaru u grupi Maht, autor sam nekoliko kratkih filmova koji su prikazivani u Banjaluci, Beogradu, Dizeldorfu, Cirihu itd. (neki od njih mogu da se nađu na internetu, kao i muzika). 10 godina pišem o kulturi i umjetnosti na Blogu B92 (dakako sa prekidima i pauzama jer se radi o čisto volonterskom radu ali bez pravljenja gafova u smislu politike, estrade, rijalitija i sličnih stvari koje izbjegavam da promovišem) i sad sam za ovaj mali audio projekat okupio preko 30 umjetnika iz svih umjetničkih disciplina, a budući da cijenim Zografovo strip stvaralaštvo, volio bih da ga zamolim da i on učestvuje. Nisam naravno član niti jedne političke partije niti sam ikada ikoga promovisao u tom smislu (može sve da se provjeri na internetu) - dakle izvinjavam se samo da ne zazvučim pretenciozno - nisam slučajno dobio pristanak i podršku svih tih ljudi za audio rad. Dugo godina sam živio u Banjaluci ali sam se vratio u rodni Prnjavor, koji je sistemskom nebrigom uništen u domenu kulture i umjetnosti kao i građevinarstva (naime prnjavorska novogradnja nažalost nije arhitektura vec građevinarstvo) jer želim da pokušam da mu vratim stari predratni sjaj male varoši sa bogatim gradskim duhom. Okej, malo sam utopista ali ima nas par (jedan naš sugrađanin je ostvario veliki svjetski uspjeh u domenu tehno muzike) i ne predajemo se. Audio rad koji trenutno radim naravno nema nikakve veze sa gradom u kojem živim.

Autor fotografije: Ljubiša Adamović

Veliki pozdrav i svako dobro
Bojan Ljubomir


koverta From: Jelena Gvozden
Jelena Gvozden Sent: Saturday, May 06, 2017 5:14 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Vaš trud

Dobar dan!

Želim da iskažem veliko poštovanje za Vaš rad na sajtu audiofoto arhiv.

Vaš trud da ostavite dokumetovane ličnosti i vreme, na jedan zanimljiv i posve specifičan način je angažovanost za koju ne mogu da nađem dovoljno reči divljenja.

Nešto pomalo slično smo mi, nekolicina mladih entuzijasta, započeli pre godinu i po dana, u vidu neprofitne platforme
Mapa nevidljivog Balkana http://www.nevidljivibalkan.com/

Mape nevidljivog Balkana je sajt i besplatna aplikacija za mobilni telefon, koji skuplja i nudi zaboravljene priče sa naših prostora. Neke su u vidu tekstova, neke imaju i audio zapis a za jednu čak imamo i video zapis iz moje privatne kolekcije.

Te priče su kratka svedočanstva o "velikim" ili "malim" ljudima, skrajnutim herojima i heroinama, zaboravljenim predelima ili urbanim legendama.

Zbirka se puni samostalnim istraživanjem i pisanjem ili ponekad, kada naiđemo na izuzetnu priču na internetu, molbom autoru da se priča podeli i učini još vidljivijom.

Ovom prilikom bih Vas upitala da li biste odobrli korišćenje veoma malih isečaka iz nekih Vaših intervjua, koje bismo podelili na sajtu Mapa nedviljivog Balkana, sa obaveznom autorizacijom: navođenjem Vašeg imena i prezimena i izvora, linkujući do Vašeg sajta, gde bi zainteresovani mogli da čuju više?

Vaša zbirka svedočanstva je autentična, ispovesti duboko lične, istovremeno i duboko kolektivne, a to su priče sa dušom koje je imaju najveću vrednost i iz tog razloga bismo želeli da ih razglasimo.

Ako ste u prilici, pogledajte šta sve od materijala imamo na sajtu i razmislite da li biste želeli da i Vaše ime osvane u našoj zbirci. Paralelno imamo i fejsbuk stranicu, sa istim imenom, koju prati veliki broj ljudi.

Ljubazno bih Vas zamolila da mi javite da li odobravate ovu molbu.

Unapred zahvalna,
Jelena Gvozden


koverta From: Sergej Flere
Sent: Tuesday, April 11, 2017 8:10 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Dragica Srzentić

Poštovani Simiću,

vrlo zanimljiv razgovor sa Dragica Srzentić. Do toga sam došao preko Čkrebićeve knjige o Koči. Čkrebić tvrdi da je Vojo Srzentić, njen muž, bio osuđen kao ibovac, ustvari zbog suprostavljanja Kardelju i Kidriču oko isporuka drvene građe iz Bosne u Sloveniju. Međutim, ja ovo poslednje nisam našao, a bilo bi mi dragoceno, jer se bavim istraživanjem interetničkih sukoba u jugosl. kom. eliti.

Da li možete išta od toga da potvrdite? Ili znate više?

S poštovanjem
Sergej Flere
Maribor


koverta From: Radoljub Krsmanović
Radoljub Krsmanović Sent: Saturday, March 25, 2017 10:28 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: pozdrav iz Studenice

Piše Vam Radoljub Krsmanović iz sela pored Manastira Studenica. Geograf sam i radim u školi. Gde je zemlja Šanji Kelemena je emisija koju svake godine gledamo u školi. Tema časova je vezana za naše u dijaspori. Pre neki dan sam video da je Šanji umro. Njegovu muziku sam izbegavao, jer plačem, a nemam objašnjenje zašto. Za decu je najvažniji detalj u emisiji kada se pojave gole Mađarice. Deca ne razumeju Šanjijevu priču. Želim da Vam se zahvalim, jer sam preko Vas saznao za Šanji Kelemena. Napisao sam mail na adresu alexbufon@hotmail.com sa željom da mi pošalju kolekciju cd-a Alexa Bufona. Od Vas bih želeo da naručim cd o Sretenu Božiću. Moja adresa je ... Ako ne uspem da dođem do cd-a iz Čilea, možda mi Vi možete pomoći. Hvala


Uz saglasnost Vladimira Pavlovića objavljujem ova dva njegova pisma jer kao novinar osećam bliskost sa stavovima koje je g. Pavlović u svojim tekstovima izneo. Vladimir Pavlović je prevodilac i sudski tumač, viši lektor na Filološkom fakultetu.

koverta From: Vladimir Pavlović
Vladimir Pavlović Sent: Thursday, February 09, 2017 10:33 AM
To: Dragoslav Simić

Поводом „Лоших изговора за некоришћење ћирилице“

Писати ћирилицом, наравно, не значи нужно национализам, али став да сви морамо да пишемо само ћирилицом и у приватној комуникацији (а ту спада и сва комерцијална комуникација изван оне с државним органима и између њих), да бисмо заслужили поштовање нашег личног идентитета, јесте секташки став и недопустив атак на етнички и лични идентитет. Или треба сад да почнемо да прозивамо и све оне суграђане који једу пицу, банане, Шварцвалд торту, пију америчку Кокаколу или турску бозу, тврдећи да тако уништавају српски идентитет? Етнички идентитет се не заслужује и не условљава, а поготово се не гради принудама. Pročitaj ceo tekst - PDF

Писмо и идентитет

(Поводом текста Натурањем латинице до промене идентитета)

Србија је на размеђи цивилизација и култура и сасвим је природно да у свом идентитету садржи разнородне елементе. Сасвим разумем оне који имају одређен афективан однос према једном од наша два писма, најчешће више изражен према ћирилици, али немам разумевања за љутиту повику, ароганцију, чак и увредљиве квалификације упућене онима који не желе да се, уз никад оспоравану ћирилицу, одрекну латинице као дела свог идентитета и идентитета своје генерације и то само у оним сегментима комуникације која није службена у смислу важећег Устава. Pročitaj ceo tekst - PDF


Jedno zaista nesvakidašnje pitanje stiglo je uredniku sajta vezano za emisiju iz 1991. godine:

Milenko Sandić
Milenko Sandić zvani Sivonja, sa unukom Vesnom, snimak iz 1985. Sliku pribavio Dragiša Božić iz sela Moravci kod Ljiga.

koverta From: Savez invalida rada Užice
Sent: Monday, February 20, 2017 11:18 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Janković Stojan

Molim Vas, da li možete da mi pomognete. Slušao sam 1991. god. na Radio Beogradu 2, emisiju pod imenom "Ovaj četnik nije početnik" gde je vođen razgovor sa jednim bivšim pripadnikom četnickog pokreta iz sela Kacher kod Ljiga. Ako postoji i dalje taj audio zapis, da li postoji mogućnost da nekako dođem do kopije kako bih je ponovo slušao?

From: Savez invalida rada Užice
Sent: Monday, February 20, 2017 6:06 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: .

Našao sam Vaš e mail preko sajta "audiofotoarhiv". Imao sam tada 1991. 17 godina, ali sam zapamtio da nisam čuo drugi deo te emisije. Volim da slušam Drugi program radija. Pamtim da nisam odlazio u školu dok ne odslušam “Tanjug javlja”, emisija je išla u petnaest do 12 sati. Pamtim i Radomana Kanjevca i “Sve je samo “roken rol”, a sećam se i novinarke Nataše Devetaković. Pozdrav Stojan


koverta From: Aleksander Kovačević
Sent: Tuesday, January 24, 2017 2:16 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: dragan simić novinar sajt. link tamo gde cedite vino

Драги Драгославе,

најлепше вам хвала за линк. Сајт је занимљив. Мислим да је вредно имати једно место где се могу чути овакви записи из прошлости, не само музички, него и говорни - приче о судбинама људи.

Што се тиче доктора Грује, педијатра, мој га отац зна као добродушног човека који воли музику, а његову супругу (апотекарку) као вредну домаћицу. Њему (тј. његовој супрузи) је дао нешто својих кошница када је престао да се бави пчеларством. Пошто многи из села навраћају код мог оца на дружење, вероватно сам и упознао доктора Грују - али на кратко - а свакодневница ми је затрпала сећања.

Dr Gruja Milojević ~ Dr Gruja Milojević
Srećni ljudi, emisija uživo
/Deca „Krsmanca“/

За породичне потребе редовно произведемо око 50 л црног (франковка) и 60 л белог (крокан) вина. Вина нису од једне сорте, у франковки има доста хамбурга и сланкаменке, а у крокану жупљанке. Међутим, због татиних година и болести, а и мојих обавеза на послу, посустаје се.

Прича о томе како је крокан доспео у Сурдук вам се може учинити занимљивом, али је боље да је чујете уживо. Имамо међусобне контакте, имам вас у виду ради даљег дружења - можда кад време постане повољније за боравак ван просторија.

Срдачни поздрав,
Александер Ковачевић


koverta From: Željko Stefanović, urednik i voditelj Radio Beograda 1, aktuelni osvajač Zlatnog mikrofona, voditelj popularne emisije “Vreme sporta i razonode”.
Sent: Wednesday, November 02, 2016 10:53 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: Željko Stefanović u vezi sajma knjiga

Željko Stefanović

I, nemojte da se lažemo - uništili su Sajam knjiga, nezapamćeno. I to ne zbog pljeskavica, na šta smo posumnjali, ne ni zbog kokoški koje su - zaboga - `najčitaniji srpski pisci svih vremena` / brukeee / - nego zato što su ustupili izložbeni prostor MEDIJIMA. Znamo šta se sve danas vodi pod ovim terminom, ko sve objavljuje tolike gadosti u štampi i elektronskim medijima, tako da je jedna, na prvi pogled, dobra ideja pretvorena u totalni promašaj i sramotu koja se dugo neće sprati. Ako već ne mogu da ih ugase, da ne bi bila cenzura medija - a mnogi zaslužuju - ne treba im davati mogućnost da rade šta hoće. Mladi se ove godine nisu tiskali oko štandova sa Andrićevim i delima Crnjanskog, Kiša, čak ni Vidojkovića, Kecmanovića, nego da uzmu autograme i makar na tren vide rijaliti `zvezde` i da se ovekoveče za uspomenu. Jadna je takva mladost, a nisu deca kriva. Džaba se svi borimo, svako na svoj način - gubimo i još jednu generaciju. Oni i ne znaju šta propuštaju, mi bismo samo da ih poštede takvih otrova na jednoj, nekada prestižnoj manifestaciji. Ogrooooman korak nazad....autogol za naciju, za inteligenciju, za sve lepo, kulturno, normalno i dostojanstveno na ovom svetu.


kovertaFrom: From: Nikola Nešković “Prijatelj zvezda”
I PISMO IZ PRIŠTINE DOBIJENO POSREDSTVOM OVOG SAJTA
Sent: Wednesday, June 15, 2016 12:28 PM
To: Ersin Hashimi
Cc: Dragoslav Simić
Subject: Re: nešković

Postovani Ersine,

Kako jedan isečak iz novina pokrene lavinu sećanja

Hvala na poslatoj fotki isečka iz novina ... ne mogu da se setim da li je to bilo 1967. ili 1968. ... potražiću ...

Nehmedina se sećam i videli smo se i u Prištini negde početkom 1970-ih godina. Možda još na nekim mestima.... moram da se setim ...

Vuk Stambolović

Ne znam šta se posle dešavalo sa njim ... pamtim lep glas, osmeh i puno pozitvne energije ... šta je radio, čime se bavio, verujem da je živ i zdrav ... ako sam u pravu voleo bih i da se čujem sa njim ...ja sam otišao sa iz Radio Beograda 1974. godine ... napiši mi nešto o njemu ...

Vuk Stambolović, koji je na slici sa nama, se još uvek bavi muzikom - gitara i glas - iako je lekar i doktor medicinskih nauka ... njegova opsesija su zdrava hrana i tradicionalna medicina i kombinacija savremenih terapija sa starim tradicionalnim lekovima ... profesor ... veoma je uspešan i napisao je niz knjiga ... slika koju prilažem je napravljena na promociji njegove knjige "Bolest kao put do izlečenja" 2013. godine ... aktivan je i dobro je ... bio je veoma aktivan tokom studentskih demonstracija, Crvenog univerziteta "Karl Marks" i "lipanjskih gibanja" u Beogradu 1968. - napisao je i himnu demonstracija i Crvenog univerziteta - LEVA LEVA LEVA - po stihovima slavne pesme LEVI MARŠ (MORNARIMA) Vladimira Majakovskog iz 1918.

Širite se u maršu!
Oterajte spletaka zolju!
A vi, govornici, lakše.
Reč
imate,
druže pištolju!
Dosta nam je života po tragu
što ostaviše Adam i Eva.
Ošinimo istorije ragu!
Leva!
Leva!
Leva!
Hej, bluzo plava!
Krstari daleko!
Okeanu sagledaj rubove!
Zar
bojnom brodovlju neko
zatupi u lukama kljunove?
Nek se kezi
i riče kroz krunu
Britanije lav, pun gneva.
Pobediti neće komunu.
Leva!
Leva!
Leva!
Onamo,
za brdima tuge,
sunčani kraj izobilja.
Preko gladi,
preko mora kuge,
milionskim korakom silnim!
Nek je okolo plaćena banda
i nek čelik u mlazu seva.
Neće Rusijom vladat Antanta.
Leva!
Leva!
Leva!
Oči orla zar da se smrače
i za staro vid da se hvata?
Grlo sveta
stegni još jače
rukom proletarijata!
Grudi istur’te svi skupa!
Nek se nebom ruj stega razleva!
A ko li to desnom stupa?
Leva!
Leva!
Leva!

Vladimir Majakovski (1918.)
Sa ruskog preveo Lav Zaharov

Hvala mnogo ...

Ako stigneš skenirajn taj isečak iz novina i posalji mi - hvala unapred...

Srdačan pozdrav
Nikola Nešković


kovertaFrom: Marija Mitrović ~ Trst
Sent: Saturday, June 11, 2016 3:41 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: pitanje

Poštovani gospodine Simiću,

gospođa Milica Konstantinović (vidi link Mihailo Konstantinović) mi je dala Vašu mail adresu i napomenula da imate veoma bogatu zbirku zvučnih zapisa. Ja sam u potrazi za zvučnim zapisom operske pevačice Bahrije Nuri Hadžić: bila je prvakinja Beogradske opere valjda dve ili skoro tri decenije posle II svetskog rata, a pre toga pevala duže u Bernu i Beču.

Ja većim delom živim u Trstu, nedavno sam upoznala sopranistkinju Selmu Pasternak (i "našeg" je porekla i Pasternakova unuka), pa smo nekako zajedno odlučile da napravimo jedno veče posvećeno ovoj velikoj operskoj pevačici, danas zaboravljenoj.

Meni bi bio dragocen glas operske pevačice Nahrije Nuri Hadžić, ne sam razgovor sa njom, nego njeno izvođenje neke od operskih arija.

Jer, evo o čemu je reč: u Udinama živi sopran Selma Pasternak. S njom zajedno, pripremamo negde za jesen jedan javni nastup, jedno veče posvećeno Bahriji. Selma Pasternak je unuka Borisa Pasternaka i htela bi da promoviše neku nekadašnju našu značajnu, a sada u zaborav odgurnutu opersku pevačicu. Kada sam joj ispričala da je Bahrija u svetu postala slavna kada je pevala Lulu i Salomu, bila je više nego oduševljena: rekla je - pa to je i moj repertoar, to i ja pevam. Za to nekakvo veče, na kom bi bila predstavljena Bahrija i njena operska karijera bilo bi lepo imati i neki snimak njenog glasa. Ne u razgovoru, nego njen pevački glas. Eto, za takvim snimkom ja tragam.

A sve je krenulo otud što je Bahriju u nekih stotinak stihova predstavio slovenački pesnik Boris A. Novak, a u okviru jednog modernog epa, naslovljenog "Vrata nepovrata". Do sada je B.A. Novak objavio istorijat svoje familije u dva toma, a planira i treći: ukupno oko 40.000 sthova o jednoj porodici koja je dala značajne vojnike i značajne muzičare. Bahrijin prvi muž bio je stric ovoga pesnika. Od pesnika sam čula brojne detalje o njoj, pored ostalog da je Thomas Mann četiri puta dolazio da sluša Salomu u njenom izvođenju!

Na večeri koju želimo da priredimo, bili bi citirani ovi stihovi o Bahriji, Selma Pasternak bi otpevala nešto iz njenog reperetoara, pustili bismo originalni glas ove prvakinje Beogradske opere, došao bi i pesnik B.A. Novak....

Dakle, ukoliko neko ima zvučni zapis glasa Bahrije Nuri Hadžić, i te kako smo za to zainteresovani. Molim javite.

Srdačan pozdrav!

Marija Mitrović
prof. univerziteta u penziji


kovertaFrom: Vladimir Roganović
Sent: Tuesday, May 24, 2016 11:41 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Molba za korišćenje fotografije Ilije Pušića

Poštovani gospodine Simiću,

Dozvolite da Vam, pre svega, čestitam na uređivanju zaista veoma vrednog i značajnog sajta.

Ljubazno molim da mi odobrite korišćenje fotografije gospodina Ilije Pušića koju sam video na Vašem sajtu. U pitanju je fotografija sa legendom: Treba napraviti dosta fotografija, ali samo jedna uspeva.

Ilija Pušić
Arheolog iz Hercegnovog, ostaće zapamćen u jugoslovenskoj javnosti po mnogim značajnim arheološkim otkrićima iz antičkog sveta vezanim za Boku i Dalmaciju, stranica "Fotografije", otac pevača Ramba Amadeusa.

Fotografija bi bila iskorišćena za moju knjigu koja je posvećena Zborniku "Boka" čiji je gospodin Pušić bio pokretač, 1969. godine. Naslov knjige je Boka u tragovima iščezlih vremena (Književna, kulturna i istorijska prošlost u časopisu "Boka"). Smatrao sam da je moja dužnost, kao autora ove knjige, da prikažem fotografiju ličnosti koja je bila jedna od presudno važnih za pokretanje časopisa.

Sa zadovoljstvom bih Vam poklonio primerak knjige, onda kada bude odštampana (najverovatnije do kraja jula ove godine).

Unapred zahvalan,
Dr Vladimir Roganović
Leksikografska redakcija Službenog glasnika



Šanji Kelemen

Šanji Kelemen

NEĆE IMATI VIŠE KO DA NAM PIŠE IZ ČILEA, DA NAS FASCINIRA SVOJIM NEVEROVATNIM ŽIVOTOM

Dragi druže, od mene samo suze.

Film koji smo snevali o tvom hodu preko oblaka, a nismo ga završili, voljom bogova pre kraja, dobio je svoj kraj. (D.S)

Šanji Kelemen (Kikinda... ~ 18. maj 2016. Čile)

Šanji Kelemen iz Kikinde, napuša Jugoslaviju devedesetih i odlazi u Budimpeštu. Dobija ponudu da kupi upaljač za atomsku bombu. Odlična analiza političkih prilika u Jugoslaviji pod Vladom Slobodana Miloševića. Stranica „Moć radija“.

From: Šanji Kelemen SUPRUGA TANJA
Sent: Saturday, May 14, 2016 2:03 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: DRAGAN, BEOGRAD

Poštovani G-dine Simiću,

Šanji je u bolnici, naprasno se razboleo, u utorak mu je dijagnostikovana leukemija, sada je u kritičnom stanju, očekujemo da izgura ovaj vikend pa ćemo videti šta i kako dalje.

Puno pozdrava,
Tanja, Šanjijeva supruga

From: Šanji Kelemen SUPRUGA TANJA
Sent: Thursday, May 19, 2016 12:11 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: DRAGAN, BEOGRAD

Obaveštavamo prijatelje

Da je nas suprug i tata Šanji Kelemen, preminuo danas 18. maja 2016. godine nakon kratke i teške bolesti.

Neutešni supruga Tatjana i sin Andreas



koverta From: Miodrag Ilić
Sent: Tuesday, March 22, 2016 5:06 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: Dokumentarna emisija odlična ! Radoslav Zlatan Dorić

Simiću,

Zaista si me uzbudio odlično odrađenim dokumentarnim radio-podvigom! Radoslav Zlatan Dorić

Kako sam lično odlično poznavao Dorića, bio sam s njim u jednom periodu i na Pozorišnoj akademiji, a potom sarađivao kao direktor u Narodnom pozorištu, doživeo sam divna sećanja na njegovu veoma zanimljivu kreativnu ličnost. Hvala ti na doživljaju koji si mi priredio. Svi koji govore su duhoviti, slikoviti, interesantni i daju sjajnu sliku Dorića - reditelja i šereta.. Posebno je dirljivo njegovo bezglasno kazivanje kad je oboleo...

Izbor muzike - vrhunski! Čestitam.

Pozdrav, Mija Ilić, dramski pisac


koverta From: Popović
Sent: Saturday, March 19, 2016 1:52 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Dejan Kosanović - "Autobiografije uživo"
Importance: High

Dragi Dragane,

pišemo po molbi Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma koji ove godine nagradu za životno delo dodeljuje posthumno profesoru Dejanu Kosanoviću. Dejan Kosanović

Nagrada će biti predata u okviru ceremonije otvaranja festival i tom prilikom je zamišljeno da se projektuju kadrovi arhivskih snimaka Dejana Kosanovića zajedno sa nekoliko izabranih fotografija. Bilo bi izuzetno lepo kada bi se uz taj vizuelni omaž čuo i glas na snimku iz Vaše serije "Autobiografije uživo od Slobodana Jovanovića do danas", 2007. (knjiga i CD). Festival moli za Vašu dozvolu da se snimak pusti, kao i za informaciju koja bi u pisanoj formi identifikovala snimak i autora.

Ceremonija uručivanja, odnosno otvaranja festivala je sutra, 20. marta u Domu omladine u 20 časova.

Srdacan pozdrav,
Svetlana i Zoran Popović


koverta From: Žare pilot Slovenija
Sent: Tuesday, March 08, 2016 10:53 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: drago mi je

Gospodine Dragoslave

Drago mi je i vrlo sam počastvovan vašom spremnošču na razgovor. Trenutno se bavim skupljanjem podataka u vezi sa vazdušnom bitkom za Beograd. Zašto? Pa zadao sam si prilično visok cilj. Pokušaću pridružiti se autorima koji su samu bitku ili događaje u vezi s njom već opisivali. Naravno ja imam svoj pogled kojeg želim predstaviti.

Iskustva? Imam 57 godina i skromno sudelujem u slovenskoj novinarskoj "komediji" i imam neka iskustva sa publicistikom i esejistikom. A prije svega veliki sam ljubitelj svega što imalo miriše na aeronautiku. Još uvek volim čitati i pratiti sve u vezi s time i toga se verovatno nikada neću ni osloboditi – jednom pilot uvek pilot!

Imao sam sreću, a ujedno je to i moja tuga, da sam bio školski drug Milenka Pavlovića u Vazduhoplovnoj gimnaziji Maršal Tito u Mostaru od 1974. do 1978. Bili smo dobri drugovi puno smo razgovarali i tako si puno izmenjali međusobno. Kasnije se nismo dopisivali. U istom razredu bio je Nebojša Nikolić takođe kasniji pilot i također vaš novodobni srpski junak.

Ja školovanja u akademiji nisam nastavio ali je ljubav za vazduhoplovstvom ostala i ispunjavam je sa pisanjem i tako da pratim to područje.

Eto toliko, samo da vam je poznata moja namera i razlog za skupljanjem podataka o bici za Beograd 1941.

Bio bih vam zahvalan kad bi ste me mogli uputiti na bilo kakve izvore ili autore u Srbiji, koji se tom temom bave. Naravno bio bih zahvalan i vama osobno na pomoći. Puno istražujem kroz internet ali je to u nekim primerima nedovoljno.

Hvala na vašoj pažnji i do sledećeg razgovora!

Žarko Žbognar


koverta From: Marino Badurina, Rijeka
Sent: Sunday, February 28, 2016 2:12 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: Dragoslav Simić, Beograd

Labinski rudari 1921.-1987.
Pismo Marina Badurine učitelja iz Rijeke
/povodom linka ~ Štrajk rudara u Labinu, Istra, 1987./

Tema Labinske republike i pobune rudara iz 1921. dugo je vremena, čak i u socijalističkoj Jugoslaviji, bila prilično zanemarena. Kako je svojevremeno primjetio povjesničar Petar Strčić, ova tema ne spominje se ni u"Istoriji Jugoslavije" (Prosveta), ni u "Pregledu istorije SKJ", ni u mnogi drugim onovremenim kanonskim edicijama. Razlozi za to su bili djelomično metodološke, no dijelom i ideološke prirode. Metodološke jer su dotični pregledi povijest radničkog pokreta i Komunističke partije "između dvaju ratova" tretirali samo na prostoru nekadašnje Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije. U navedenom periodu Istra, pa onda i Labin i Labinština, bili su pod talijanskom upravom. CEO TEKST - PDF


koverta From: Šanji Kelemen ~ Čile
Sent: Tuesday, February 16, 2016 11:46 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: dragan

Dragi prijatelju...evo posle skoro dva meseca putovanja po Chileu ponovo sam stigao kući u Viña del Mar...bio sam na turneji po jugu Chilea, za koji kažu da je najlepši ne samo u Chileu već i u svetu... Obišao sam krajeve prepune šumama, jezerima, vulkanima, nedirnutom prirodom i naravno mestima nastanjenim Mapuche indijancima koji još dan danas ratuju protiv nas belaca... doduše rat nije kao u western filmovima, gde indijanci na konjima jurišaju na karavane, već je modernizovan, tako da su sada glavna meta kamioni, mehanizacija za seču šuma, skladišta itd... koja se masovno pale... ne prođe dan bez dva-tri napada ovakve vrste... Doduše danju je sve veoma idilično, belci i indijanci zajedno kao braća, ali noći se pretvaraju u pakao, sve gori...

Tako da nije bilo dosadno na turneji...

Čestitam na uspešnom radu tvog sajta i na uspešnoj promociji u emisiji Polarotor... želim ti još mnogo dobrih priča i sa njima da dođu i milioni novih pratilaca tvog uspešnog rada... puno pozdrava...

Šanji Kelemen


koverta From: Mihajlo Ćurčić ~ Kopenhagen
Sent: Tuesday, February 16, 2016 3:28 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: Dr Jovan Rašković govori

Simiću, hvala ti na ovom podsećanju na Dr Jovan Rašković govori.

Poslušao sam danas (između dva sastanka) prvi deo njegovog govora.

Bez obzira na neka neslaganja sa procenama istorijske uloge Miloševića (ovo naravno uslovno, jer je razgovor vođen u vreme uspona Miloševića i nekih tada opravdanih težnji Srpskog naroda ka povratku ”edipoizacije” i samosvojnosti.

Ergo – pitanje je kako bi Rašković gledao na svog Vođu krajem 90-ih a nakon svih dešavanja?

Smatram da je materijal u najmanju ruku dragocen, a da je Rašković još jednom u svom kazivanju pokazao koliko je bio velik Analitičar i Alhemičar srpskog bića i odgovarajuće psihologije naroda koji na žalost – ipak nije Nebeski!

Fala još jednom na ovom zvučnom dopisu.

Pozdrav
Mihajlo


koverta From: Zoran Modli
Sent: Saturday, February 13, 2016 6:59 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: O Darku Tatiću reditelju i “Zvezdanim časovima čovečanstva”

Dragane, evo našeg Darka Tatića viđenog kroz "Zvezdane časove" i još ponešto...

Zadovoljstvo je i danas ga slušati, posmatrati ga dok stvara i ići njegovim radijskim stopama. Darko Tatić, jedan od najharizmatičnijih radio-stvaralaca vremena koje pamtim, za mene je personifikacija ne samo Radio Beograda, ne samo radija uopšte, već i dobrog komada moje rane mladosti, doba u kojem upoznajete život i počinjete da se bavite stvarima koje će vam odrediti sudbinu. Inače sam jedan od onih koji su radio umeli da slušaju, a ne osluškuju. Recimo, nemoguće je opisati slike koje su u mojoj glavi stvarali zvuci, kazivanja i replike iz njegovog serijala "filmovanih" radio drama iz prve polovine šezdesetih godina, "Zvezdani časovi čovečanstva". Prikivale su me uz radio, a za slušanje sam se pripremao danima ranije, kao da se spremam za odlazak na svečanu bioskopsku premijeru! Ta subotnja popodneva niko nije smeo da mi oduzme: nisam reagovao ni na zvonce na ulaznim vratima, niti na kucanje na prozoru. Obavezno u horizontali, duboko koncentrisan i sa ugašenim svetlom u sobi (bar zimi, kad je u 6 popodne odavno mrak!), puštao sam da me slike nose u svetove čuvenih i zaslužnih ljudi koji su obeležili našu civilizaciju i svojim delima uzdizali čovečanstvo "do zvezda"... Poštovanje prema ljudima koji znaju, umeju i mogu rađa se i počinje na mnogo načina - "Zvezdani časovi čovečanstva" odredili su čas rođenja mog poštovanja prema Darku Tatiću.

Darko Tatić, čovek zlatnog doba radija.

Pozdrav od Zorana Modlija


koverta From: Šanji Kelemen ~ ČILE
Sent: Saturday, January 23, 2016 2:49 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: dragan

Zdravo Dragane.
Vrlo malo imam prilika da budem blizu nekog interneta... Ovde je sada turistička sezona u toku i ja po malim zabačenim turističkim mestima (koja su vrlo popularna) radim punom parom i nema mnogo mogućnosti da se koristi internet... Šaljem ti Bobovo pismo koje si mi greškom obrisao.
Pozdrav!
Šanji

Poštovani gospodine Simiću,

Ja sam nekada davno sarađivao sa Šanjijem Kelemenom još dok je živeo u Kikindi. Početkom 80-ih godina sam učestvovao u njegovim komadima kao muzičar na sceni u predstavi "Krvava Bajka" sa Prakijem, Grbom, Lacijem ... i da ne nabrajam dalje, jer ću nekog sigurno zaboraviti, gde su nas lokalni moćnici dizali u nebesa a Šanjija gledali kao Boga jer je predstava bila i potresna, i lepa u isto vreme pa smo je snimili za TV Novi Sad a emitovana je na TV BG (ondašnjoj). Ja sam naime svirao bendžo u Kikindskoj grupi "Poni Express bluegrass band" pa smo sarađivali sa Šanjijem u muzičkom delu, čak nas je Šanji vodio (kao manadžer grupe) u Maribor na takmičenje Jugoslovenskih bluegrass bendova, mislim da je to bilo ´86-te. Jedno predivno iskustvo. A onda je Šanji postavio "Romea i Juliju", jednu ispostavilo se, za ono vreme avangardnu predstavu. Naime, Šanji je zamislio da Romeo bude amer a Julija ruskinja, a mi muzičari na sceni - nesvrstani. I sve bi to nekako prošlo kod lokalnih komunjara da nije bilo jedne scene ljubavnog čina Romea i Julije pa su predstavu -zabranili, jer zaboga ne može Amerikanci da jašu Ruse, barem je nama tako predstavljeno. Ali, ako se dobro sećam, Šanji je generalnu probu snimao nekom ogromnom kamerom (mislim da je to bila neka prva VHS kamera) i zbog toga Vam sve ovo i pišem, pitajte Šanjija da li ima taj snimak, i ako ima, da li može da Vam ga prosledi pa ga postavite na ovom sajtu. Mislim da bi nam svima značilo da ga pogledamo, jer predstava je "haos", a muzika još bolja.

I molim vas, puno pozdravite Šanjija, koji je kao "ptica Feniks", neuništiv.

Pozdrav
Slobodan Bob Živanović


koverta From: Petar Miloradović
Sent: Wednesday, January 20, 2016 9:40 PM
To: Dragoslav Simić

Drago
Drago Ognjanović

Dragi Dragane,

Razlog za moje pisanje je sledeći

Video sam link Zvučna pisma - Drago Ognjanović iz sela Donje Crnuće

Inače ono što se meni razrešilo o vezi Vašeg snimka sa ovim čovekom je i sledeće:

Više puta sam sreo tog čoveka u životu jer je on ponekad dolazio u posetu mom ocu, po nekom poslu i sl. Za Draga Ognjanovića je važilo da on ne jede meso.

Znate kako je to neobično u srbijanskom selu, gde se inače meso domaćih životinja koristi obilno i u svim prilikama. Čim je meni to spomenuto još kao detetu, sigurno je bilo kao neki izuzetak.

Iako mi o tome nisu objašnjavali, u nekom trenutku sam razumeo da taj čovek ispunjava određen zavet ili je njegovo opredeljenje stvar odluke koje se čvrsto drži.

Posle slušanja Vašeg snimka imam utisak da je razlog za njegovu odluku došao posle uputstva određenog "duhovnika" ili duhovnika bez navodnika. Naravno sve što sam ovde izrekao ne mora da bude tačno, samo sam izneo svoj utisak, koji sa svim rezervama i ogradama možemo prihvatiti ili odbaciti.

Drago
Drago Ognjanović (iznad žene u sredini)
Vodeći glas je Dragov (https://youtu.be/k-uidPf6SKA)

Drago više nije među živima, umro je nakon neke povrede koju je zadobio radeći na svom imanju.


koverta From: Grba, Milan kustos kolekcija/zbirki jugoistočne Evrope u Britanskoj bibliteci (Curator of the British Library Southeast European collections)
Sent: Thursday, December 31, 2015 11:14 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: 2016.

Poštovani Dragane,

Hvala vam. Vrlo je zanimljivo i korisno. „Srpska emigracija u Americi“ ~ SUDBINE Pogledao sam prilog o Nikoli Pašiću, pregledao fotografije i slušao deo zvučnog zapisa. Odlično napravljeni materijali i sjajan je zvučni zapis i sadržajan razgovor.

Nikola Pašić unuk
Nikola Pašić unuk, životopis. (1918 ~ 2015). (u pripremi). Nikola Pašić je bio srdačan i neposredan čovek. Predložio je da pređemo na „ti“ još te 1990. godine ... www.audioifotoarhiv.com

Čestitam i nastavite da radite to što volite jer to ima veliku vrednost i smisao. Nadam se da je vaš rad priznat u Srbiji u ovom vremenu jer znam da će to što stvarate sada imati priznatu budućnost. Još jednom sve najbolje u Novoj godini.

Milan

P.S. Primetio sam par malih propusta. Nikola Pašić (unuk) 1918.

Nikola Pašić, 1918. (unuk), Fotografije snimljene 2001.
Fotografija 42 nije Pašićev spomenik u Zaječaru, a fotografija 43 nije Arhiv Srbije već Univerzitetska bibliteka u Beogradu. I jedan dodatak - na fotografiji 46 je dr Nikola Marković.


koverta From: Ranko Jakovljević
Sent: Sunday, December 27, 2015 11:02 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: Ranko Jakovljević

Ova jednostavna čestitka koju sam dobio glasila je: Želim Vam srećnu Novu godinu i Božićne praznike - Ranko. /a “Ranko iz Kladova” sa Dunava, dopisao sam ja/
Ali je dodatak koji vam preporučujem, sastavni deo att. napisane čestitke, deo intelektualnog sveta Ranka Jakovljevića pa je to zaista prava čestitka koja znači više od forme. Uživajte u slikama i opisima:

Saglasno Rečniku srpskohrvatskog književnog jezika SANU "đerdap" ima značenja: a) vrtlog, kovitlac, vir; b) opasna, teška situacija, stanje puno teškoća, napetosti, opasnosti. Međunarodno javno pravo ovim pojmom imenuje sektor koji povezuje srednji i donji Dunav, počevši od Golupca odnosno Vinče na srpskoj i Moldave Veke na rumunskoj strani, do Trajanovog mosta (Kladovo- Turnu Severin).

Žudnja za ovladavanjem "simfonijom u kamenu", iznedrila je u regiji podunavskog Đerdapa razgovetne znamene civilizacijskog uspona, u koje se ubrajaju vrhunska dela vizuelnih umetnosti, čiji izbor u ovoj ediciji donosimo.

Saglasno mitskim predstavama o prošlosti, smelo bi se kazati kako su, izuzev klisura rođenih snagom kolosa što je, razdvojivši đerdapsko stenje, utro put Dunavu, dela titana i graditeljski podvizi i nezapamćena energija razornih vojnih pohoda, takođe i trgovanje budućnošću kroz kreiranje žitelja istočnjačkog podneblja, stasavalih susretanjima etniciteta, kultura, stremljenja, pogodnih da od bezlične mase plebsa izvajaju likove dostojne inspiracije umetnika. (VIDI ceo tekst - pdf)


koverta From: Vladimir Kostović
Sent: Sunday, December 06, 2015 5:05 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Petar Jović dobrovoljac u ruskoj vojci 1915. godine, “Gosti sajta”

Poštovani gospodine Simiću,

sasvim slučajno sam naišao na Vas sajt, na kojem sam pronašao zapis o Petru Joviću. (Petar Jović dobrovoljac u ruskoj vojci 1915. godine, “Gosti sajta”)
On je bio muž sestre moga djeda, kojega nisam imao priliku upoznati jer je bio poginuo baš poslije 2. Svjetskog Rata.
Bili smo prisni i viđali smo se ili u Beogradu ili u Sarajevu, gdje sam je tada stanovao.
U međuvremenu sam se ja odselio u inozemstvo i od tada ga više nisam nikad niti vidio ni čuo, pogotovo zbog jugoslovenskih ratova.
I tako, daleko od očiju, daleko od srca, padnu stvari u zaborav.
Danas, slušajući zvucni dokument koji ste priložili uz Vaš članak o njemu, vratile su mi se mnoge stvari koje mi je ovaj mudri čovjek prenio dok sam bio dječak.
Zahvaljujem Vam zbog toga i želim Vam najbolji nastavak plemenitog djela koje ste započeli.

Vladimir Kostović
Set Designer - Art Director
*motion pictures*


koverta From: Momir Milinovich
Sent: Monday, November 23, 2015 6:26 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Kratkotalasna radio stanica Beograd 1936-1941

Poštovani gospodine Simiću,

Večeras sam pronašao Vaš sajt i već me je oduševio.

Posebno me je interesovao članak o predratnim pjevačima na Radio Beograd jer je pokojni ujak moga oca Uroš Seferović. Čest gost u kući ujaka je bio drugi čuveni beogradski pjevač, Raša Radenković, koji je ostao pjevač u egzilu. Ujak je ostavio gitaru i posvetio se medicini i anti-komunizmu.

Imam tri ploče pokojnoga Uroša i još više od pok. čika Raše. Imam namjeru da ih objavim na YouTube. U medjuvremenu, nadam se da ću naći još informacija i slika u Vašem arhivu.

Želio bih da i uspostavim kontakt sa gospodinom Dikom Đorđevićem ako je on takodje voljan.

Hvala još jednom na Vašem radu i trudu. Očigledno je da volite šta radite.

S poštovanjem,

Momir Milinović
Chicago, USA

* Vidi link: Porodični tonski arhivi - Kratkotalasna radio stanica Beograd 1936-1941. Pevači Narodne muzike Lela Đorđević i Sima Begović


koverta From: Petar Miloradović
Sent: Wednesday, October 21, 2015 6:45 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Frano Alfirević

Dragi Dragane,

Da se nadovežem malo na ono Vaše jučerašnje pismo...

Zainteresovao sam se za izvestan spomenik pesniku Franu Alfireviću koji se nalazi na ostrvcetu Gospa od Škrpjela, jednom kada sam putovao u Boku. Želeo sam da saznam detalje u vezi tog pesnika, a i zašto se taj spomenik tu nalazi. Pisao sam na adresu crkve, ali nije bilo odgovora, a onda sam se obratio Kotorskoj biskupiji. (Želeo sam da pišem neki tekst o svemu tome, o poeziji, za Biblioteku u Čačku i tamošnju manifestaciju.) Odgovorili su mi iz biskupije za manje od 24 sata, tražili su mi adresu poslali mi časopise iz vremena podizanja spomenika i poslali su mi knjigu tog pesnika.

Radovao sam se što sam ostvario taj kontakt i dobio knjigu i časopise.

Moj tekst o poeziji je postao tekst o traženju svih tih detalja. Pročitao sam tekst javno na manifestaciji čačanske biblioteke i objavio ga u tamošnjem časopisu. Sada kada sam ga potražio, zapravo sam shvatio da sam napisao dva teksta o ostrvu, odnosno o Alfireviću. Zgodno mi je bilo da sve te pojmove i činjenice povežem pa i oba teksta da povežem. Oba teksta su već objavljena, jedan u Književnom listu a drugi u Listu čačanske biblioteke koji prati manifestaciju i u zborniku beseda o poeziji.

Eto vidite kako su drugi recimo iz Kotora, zainteresovani za predstavljanje svojih sugrađana a ovi Leskovčani ćute. Leskovačani za pamćenje. Prota Dragutin Guta Đorđević

Sajt koji uređujete je veoma zanimljiv i koliko god da gledam uvek me nešto iznenadi i obraduje.

Svako dobro Vam želim!
Petar Miloradović

Napomena urednika:

Ovaj sajt namenjen je i talentovanim mladim ljudima koji su svojom radoznalošću ušli na druga kulturna podneblja, u ovom slučaju Boku i njenog pesnika Alfirevića. Pesnik iz Gornjeg Milanovca našao je ovaj sajt 2014. godine i jednim pismom koje je takođe objavljeno na ovoj stranici, izneo je svoje utiske o onome što je video. Dakle, mi smo poznanici “nove elektronske generacije”, ne ”neki” stari rakijaški prijatelji. Moglo bi se reći figurativno “da nam je Stiv Džobs” pomogao da se sretnemo. O Petru Miloradoviću više na linku: http://www.skd.rs/?akcija=pisacMiloradovic

Objavljujući stranicu sa protom Gutom iz Leskovca, video sam da iz ovog grada nema nikakvog odziva. To sam i napisao. Kao odgovor, stiglo je ovo Miloradovićevo pismo.

I jedna zanimljivost iz biografije pesnika iz Gornjeg Milanovca Miloradovića: njegov otac bio je sveštenik u manastiru Vraćevšnica.

Svoje književne radove koje navodi Petar Miloradović u svom pismu, možete pročitati na stranici “Promocije”.


Nove vesti iz Čilea ~ link Šanji Kelemen

Šanji Kelemen koverta From: Šanji Kelemen
Sent: Monday, October 19, 2015 11:22 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: DRAGAN

Zdravo.

Evo da se javim posle dužeg vremena. Nekoliko meseci sam bio van kuće-na turneji. Kada putujem nemam baš puno mogućnosti da dođem do interneta a i kada dođem u neki internet café onda samo na brzinu pročitam poruke, pročitam vesti i nemam baš puno volje za pisanje. Danas sam rešio da malo vremena posvetim pisanju.

Imali smo u poslednjih nekoliko meseci vema uzbudljiv život ovde u Chileu: vulkane, poplave, požare, zemljotrese i cunamije. Ovde nikada nije dosadno. U poslednjih mesec dana smo imali preko hiljadu potresa i nekoliko zemljotresa, doduše ne tako jake, najači je bio “samo” 8,4 stepeni, a kako smo već atestirani na 8,9 to nam je došlo kao dečija igra...

To je što se tiče prirodnih katastrofa. Mnogo nam je veći problema što je ovde u Chileu život tako poskupeo da i oni što su do sada kako-tako normalno živeli jedva izvlače kraj sa krajem. Ranije smo živeli od danas do sutra a sada nažalost živimo iz sata u sat...

Čujem da je i vama u Srbiji vrlo interesantno i da u ničemu ne zaostajete za nama u Chileu. Izbeglice, političari, besposlenost, rijaliti programi, a o ulasku u EU i da ni ne govorim, vam čine dane vrlo uzbudljivima tako da ni vama nije nikada dosadno.

Za razliku od vas, gde su vam fudbaleri do 20 godina postali svetski šampioni, naši fudbaleri Chilea su postali prvaci Južne Amerike, što znači da smo ispred Brazila, Urugvaja, Argentine i to je motivacija više za našeg sina Andreasa da vredno trenira fudbal (igra za prvoligaša Everton iz Viña del Mara za selekciju do 8 godina i kao odbranbeni igrač je dao do sada 6 golova u šampinatu na kome učestvuju svi najbolji klubovi iz Chilea) i donosi nam puno radosti u naše napaćene živote, tako da nam je na momente jako lepo pošto uživamo u sreći našeg malog sportiste.

Puno pozdrava od porodice Kelemen iz Chilea!


koverta From: Ranko Jakovljević
Ranko Jakovljević Sent: Friday, October 09, 2015 8:40 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Ranko Jakovljević

Poštovani Dragane,

U međuvremenu sam sklopio knjižicu Kladovo u književnosti sa 40 odabranih izvoda iz književnih radova u kojima se spominju Kladovo i okolina. Nadam se da je i to način da se populariše ovaj kraj. Tekst šaljem u prilogu.

Srdačni pozdrav
Ranko Jakovljević

Iz predgovora Ranka Jakovljevića:

Подручје данашњег српског Кладова, због изузетно значајне позиције контролног пункта за најосетљивији део дунавског пловног пута, столећима је предмет посебног интересовања држава којима је ширење или јачање граница власти условљено присуством на овом тлу. Снажно сведочанство похрањено је у натпису на овдашњој античкој грађевини : ''Императори цезари Гај Валерије Аурелије Диоклецијан и Марко Аурелије Валерије Максимијан одани боговима и непобедиви августи срећне руке Флавије Валерије Констанције и Галерије Валерије Максимијан цењени цезари и велики победници над Германима и Сарматима подигоше тврђаву као вечиту заштиту државе у будућности''.
* Više na stranici „Da li ste pročitali ove knjige“.


koverta From: From: Sanja Bošković, urednica Linka
Sent: Thursday, September 17, 2015 1:47 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Novi broj LINKa

LINK 110- 112

Ovaj broj LINKa, časopisa za profesionalce u medijima, posvećen je izazovima XXI veka - razvoju tehnologije, kulturi i multokulturalnosti.

Language: српски језик
Type: Newspapers
Category: Arts, culture and crafts - Culture, Professional Journals
Pages: 48
Publish Date: 16.9.2015.

Zdravo Dragane!

Izvoli link ka elektronskoj verziji: http://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/#/page/38/zoom/100/

Broj se štampa.

Nisam najbolje razumela da li ti za sajt treba dokument iz Worda ili pdf ili slika stranice na kojoj je objavljen članak? Nije problem da napravim bilo šta od toga, samo kaži i šaljem.

Svako dobro,
Sanja


koverta From: Zorica Ristić
Sent: Monday, September 07, 2015 11:04 AM
To: Dragoslav Simić

Poštovani g-dine Simiću,

Što se tiče članka Rot i Reli, Nemac i Jevreji, pročitala sam ga i proslediću ga dalje nekim prijateljima. Oduševili su me i Nemac i Jevrejka. A posebno deca i njihova profesorka, koja je verovatno najzaslužnija za prevod na nemački. Mislim da si pominjao da imaš tu knjigu, pa bi onda mogao i da mi je daš na čitanje. Slažem se da današnja deca ne shvataju sve strahote rata, logora, straha za sopstveni život... To je za njih samo još jedna nova igrica u kojoj mogu da pobeđuju. Možda bi trebalo ovu knjigu uvesti u škole kao obaveznu lektiru. Mada ni to ne znači da bi je deca pročitala, jer „čitati je tako smorno“ – što bi oni rekli.

Pozdrav,
Zorica Срдачан поздрав / Kind regards,
Зорица Ристић
CAD-CAM DATA


koverta From: Katarzyna Taczyńska
Sent: Friday, May 29, 2015 3:13 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: pitanje - Goli otok Miljuše Jovanović

Poštovani gospodine Simić,

zovem se Katarzyna Taczynska, radim na univerzitetu Nikole Kopernika u Torunju, u Poljskoj. Napisala sam doktorsku disertaciju na temu Golog otoka. Jedan deo moje disertacije je posvećen ženskim svedočanstvima. Dok sam spremala disertaciju, nisam znala da postoji CD (ili DVD) 'Goli otok Miljuše Jovanović'. Znam da je na sajtu Audio i foto arhiv Simić dostupan jedan deo ovog svedočanstva. Sada pripremam knjigu na osnovu disertacije i htela bih da uključim u analizu svedočanstvo Miljuše Jovanović. I zato bih htela da Vas pitam da li je moguće da kupim ovaj snimak? Da li možete da mi pomognete da što brze nabavim ovaj snimak?

Biću Vam veoma zahvalna za pomoć.

Srdačan pozdrav,
Katarzyna Taczynska


koverta Beograd, 19. maj 2015.

Zakasneli odgovor Dragoslava Simića urednika sajta i izvinjenje gospodinu Miroslavu Aleksandriću iz Mladenovca.

TEMA : Fotografija
~ Porodica Leke Jovanovića, abadžije iz Smederevske Palanke
~ Porodica Atanasijević, vlasnici Selters banje iz Mladenovca

From: Mika Aleksandrić
Sent: Tuesday, April 07, 2015 10:38 PM
To: Dragoslav
Subject: Fotografija

Skitajući internetom "natrčao" sam na Vaš sajt www.audioifotoarhiv.com (tu je objavljen i Vaš mejl) i sa zadovoljstvom sam pogledao objavljene stare fotografije, posebno porodica Jovanović i Atanasijević.

Istorija fotografije je moja tema, odnosno polje interesovanja pa sam o tome napisao i knjigu "Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860 - 1918.", a trenutno pišem drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje iste knjige. Da me ne biste pogrešno shvatili ne nudim Vam knjigu, ili nešto drugo na prodaju, već bih Vas zamolio za informaciju da li na reversnoj strani fotografije "Jovanovići" (koju ste objavili na sajtu) ima možda podatak ko je autor, kao i originalna posveta? Rekvizitorijum u kadru pomenute fotografije mi je itekako poznat i u svojoj zbirci imam više kom. fotografija - kartonki sa na primer istom pozadinom (po posvetama se vidi, snimljene su širom centralnog i zapadnog dela Srbije: Aranđelovac, Lazarevac, Užice, Kosjerić...), ali nijedna nažalost nema zabelešku, ili štambilj fotografske radnje. Možda Vaša to ima?

Interesantne su mi i fotografije Atanasijevića, jer su delom iz mog Mladenovca.

O fotografu Lazaru Lazi Lazareviću pisao sam u knjizi. Koliko znam radio je pre Prvog rata u Smederevu i Beogradu, a u Smederevsku Palanku je došao oko 1920. godine. Dolazio je u međuratnom periodu poslom i do obližnjeg Mladenovca, kao i Gustav Hajek koji je u to vreme bio fotograf u Aranđelovcu.

Dr Stavra Atanasijević
Dr Stavra Atanasijević

Inače dr Stavra Atanasijević je bio vrstan foto - amater i Muzej u Mladenovcu ima veći broj njegovih radova (iz Aranđelovca, Mladenovca, Beograda, Pariza, sa Azurne obale, iz Prvog rata...), nadam se da će jednog dana dozvoliti da uradim izložbu njegovih fotografija, jer čovek je pokazao na pojedinim fotografijama da je majstor fotograf.

Pošto paralelno pišem i tekstove o mladenovačkim fotografima i o Stavri kao foto - amateru, zamolio bih Vas za informaciju da li su fotografije objavljene na navedene teme na Vašem sajtu u Vašoj zbirci? Pitam da bih se eventualno pozvao u napomenama na izvor podatka (poželjnije je da se kaže da su zbirke u nečijom posedu, od navođenja da su objavljene na sajtu).

S poštovanjem
Miroslav Aleksandrić
Mladenovac

PS: Ako imate vremena posetite naš sajt sa starim fotografijama www.fotomuzej.com

Drugo pismo gospodina Aleksandrića

Hvala što ste odgovorili na moju poruku.

Shodno obećanju šaljem Vam skenove sa nalepnicama i štambiljima firme Lazara Lazarevića iz Sm. Palanke, čisto da steknete neki utisak o tom fotografu.

Što se tiče pominjane fotografije - portreta Vašeg pretka radi se postupku foto - montaže uz pomoć tzv. maski. Konkretno navedeno je izvedeno u foto - laboratoriji sa dva posebno snimljena negativa, na jednom je sam Vaš predak, a na drugom je njegova porodica.

Aleksandar Jovanović, deda Leka, abadžija /krojač narodnog odela/
Aleksandar Jovanović, deda Leka, abadžija /krojač narodnog odela/

Najpre se u aparat za povećavanje stavlja glavni negativ, u ovom slučaju portret muškarca. Operater - fotograf zatim uzima neprovidni karton (otprilike veličine buduće fotografije) i na istom iseca u gornjem desnom uglu jedno parče u obliku kruga, ili elipse. Na tom parčetu kartona (u obliku kruga, ili elipse) se napravi držać u vidu komada tanke žice koja se zalepi za karton, nazvaćemo ga maska 1. Zatim se pod crvenim svetlom iz kutije vadi neiskorišćeni foto - papir i stavlja ispod aparat za povećavanje, uključuje aparat i projektuje slika (sa portretom muškarca) na foto - papir, stim što se između aparata za povećavanje i foto - papira drži maska 1 i istom se zasenjuje samo gornji desni ugao foto - papira dok ekspozicija uredno traje za ostali deo portreta muškarca.

Onda se u aparat za povećavanje stavlja drugi negativ sa porodicom, aparat se spušta da bi projekcija bila manja, odnosno u veličini isečka, odnosno maske 1. Ponovo se uključuje aparat, između aparata i foto - papira sada držimo ceo karton (sa onom rupom kružnog, ili elipsastog oblika) tj. maskom br. 2 i projektujemo sliku (sa porodicom) na isti foto - papir, samo u gornji desni ugao (ostali deo foto - papira zasenjuje maska 2) odnosno na mestu gde smo ranije zadržavali svetlo (prilikom ekspozicije portreta).

Tako je jedan isti foto - papir imao dve ekspozicije sa dve različite slike, odnosno tako smo montažom uz pomoć dve maske dobili jednu fotografiju na kojoj je portret muškarca, a u gornjem desnom uglu je manja slika njegove porodice.

Svakako, posle ekspozicije sledi hemiski deo izrade analogne c/b fotografije u vidu tretiranja foto - papira u razvijaču (2 - 3 min), prekidaču (1 - 2 min), fiksiru (10 - 15 min) i na kraju sledi ispiranje u vodi (20 - 30 min). Ima tu još posla, jer se radi naknadni retuš (hemijskim, ili mehaničkim sredstvima) da bi se što manje primećivalo da se radi o dve slike).

Pokušao sam jednostavnim rečima ukratko da objasnim postupak foto - montaže u toku izrade analogne fotografije (možda bi neki crtež procesa pomogao pojašnjenju priče?), a što danas postižemo mnogo lakše i brže u raznim programima i pre same izrade digitalne fotografija.

Lazarević

Lazarević

Shodno obećanju šaljem Vam skenove sa nalepnicama i štambiljima firme Lazara Lazarevića iz Sm. Palanke, čisto da steknete neki utisak o tom fotografu.

Lazarević

Lazarević

Skrenuo bih pažnju na još jednu mogućnost kako je mogla nastati pominjana fotografija sa foto - montažom.

Fotograf najpre izrađuje nešto veću fotografiju sa Vašim pretkom. Takođe izrađuje manju (ne sme biti veća od prostora gore desno na većoj fotki) fotografiju sa likovima njegove porodice i stavlja je u već pominjani prostor gore desno na fotografiji Vašeg pretka. Nakon toga fotografiše obe fotografije. Na dobijenom negativu (kadar je sa obe fotografije) radi mehanički i hemijski retuš da bi uklonio tragove linija manje fotografije, odnosno da bi stvorio privid da je ona celina sa većom fotografijom. Posle retuša izrađuje sa pomenutog negativa fotografiju koja je predmet priče.

Ovaj metod montaže ima manu u odnosu predhodno opisani, jer se radi o fotografiji fotografije (u ovom slučaju dve kao jedna celina) tj. kopiji i zato se znatno gubi na oštrini snimka i kvalitetu slike.

Da bi se sigurno znalo koja je metoda montaže upotrebljena potrebno je fotografiju imati "u rukama" i pogledati je pažljivo lupom.

S poštovanjem
Miroslav Aleksandrić

PS: Nadam se da ćemo u budućnosti ostvariti saradnju


koverta From: Šanji Kelemen IZ ČILEA
Sent: Wednesday, April 29, 2015 2:02 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: dragan

Zdravo Dragane.

Izvini zbog nepisanja. U CHILEU SAM. Tako smo svi napaćeni ovde, valjda zbog ove napaćene zemlje, pa mi se jednostavno nije dalo: Na jugu zemlje gde je dan bez kiše bio nezamisliv sada su suše. U najsuvljoj pustinji na svetu, Atakami, poplave. Proradilo nekoliko vulkana a zemljotresi su sastavni deo chileanskog folklora...tako da iskreno rečeno nije bilo do nikakvog pisanja ne samo tebi, već nikome... Pošto sve što bih mogao da ti pišem je da ti kukam...a kako čitam ni vama nije bolje pa vam baš i nije stalo da slušate kako i drugi kukaju...

Živi smo i borimo se da preživimo svaki sledeći dan i tako iz dana u dan...

Puno pozdrava!

Šanji Kelemen
Šanji Kelemen iz Kikinde, napušta Jugoslaviju devedesetih i odlazi u Budimpeštu. Dobija ponudu da kupi upaljač za atomsku bombu. Odlična analiza političkih prilika u Jugoslaviji pod Vladom Slobodana Miloševića. Stranica „Moć radija“.


koverta From: Miomir Đelić
Sent: Friday, April 24, 2015 1:48 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Avenija Amerika

Poštovani Dragoslave,

Pre svega želim da kažem da je Vaš arhiv izuzetan i veoma koristan sajt. Prvi put sam za arhiv čuo u radio emisiji "ZAIR" /Zakon akcije i reakcije/, Zorana Modlija pre više od godinu dana. U poslednje vreme na vašem sajtu čitam članke novinara Milana Mišića iz rubrike "Avenija Amerika". Hvala Vam što ste omogućili da se toliki broj tih tekstova može pročitati u celosti i na jednom mestu. Njihov veliki značaj vidim u tome što čitaoce podstiču na razmišljanje o digitalnim tehnologijama i promenama koje one donose. S obzirom da se bavim informatikom, drago mi je da neko na takav način obrađuje ovu temu - iznoseći dosta činjenica i veoma zanimljivih detalja sa lica mesta, ali tako da samom čitaocu ostavi da odluči koliko su te promene dobre ili ne.

Srdačan pozdrav,
Miomir Đelić, Beograd


koverta From: Dragan Mladenović
Subject: Re: Dragan Simić
2015-01-15 10:07 GMT+01:00

Dobro veče,

Sa suprugom sam pričao o vama i vašem sajtu i vi me sutradan pozvaste!

Tek sam stigao sa studija u SAD. Mnogo sam se namučio, jer sam sve odradio u duplo kraćem vremenu od predviđenog. Ostvario sam odličan uspeh, sve desetke (iliti A po njihovim merilima). Bio sam predavač po pozivu na nekoliko predmeta. Iako sam praktično proveo svo vreme ili u sobi za računarom ili na univezitetu, utisci su mi izvanredni. Uslovi za studiranje kao u SF filmu u odnosu na Beograd i naš Univerzitet! Nije me toliko dojmilo njihovo bogatstvo i tehnološki napredak, koliko dostignuti razvoj njihovog društva u kome sve funkcioniše onako kako bi mi samo želeli da je kod nas i ta ogromna odgovornost svih.

Neverovatan su svet ti Amerikanci. Tako mnogo čitaju, a tako malo znaju o svetu van Amerike. Baš poput građana Rimskog carstva. U tom slučaju, mi, valjda, predstavljamo varvare.

Koliko oni malo znaju o svetu, toliko i mi malo znamo, samo imamo uverenje da znamo najviše, istrajno čitajući Kurir i Telegraf. Najveća i najblještavija svetleća reklama na Tajms Skveru je reklama kineske agencije Ksinhua, a Bruklin je ruski deo grada. Idete i samo čujete ruski oko sebe. A mi pričamo o konačnoj pobedi kada izbije Treći svetski rat i Rusi nadjačaju Amerikance nukelarnim raketama. Kao u komediji Dušana Kovačevića.

Shvatio sam i da smo sami sebi najveći neprijatelji, jer u praksi ne poštujemo vrednosti po kojima se ponosimo. Čovek mora da ode u daleki svet da bi shvatio odakle je došao. Poređenje je jako moćna stvar. Shvatio sam i da je svet postao mnogo mali. I da nema pobede, dok ne pobediš sam sebe. Gledajući njihovo bogatstvo, red, poštovanje države i institucija, Boga i vere, veru u kapitalizam, čiste leje i ogromne puteve, nisam bio opčinjen tim bogatstvom i blještavilom, već tužan zbog našeg pada u poslednje dve decenije i onoga u šta smo se pretvorili. Ko voli Srbiju to mora sam da prizna sebi. Molim Boga da se prizovemo pameti i povratimo veru u sebe i postanemo mnogo bolji. Inače i Afrikanci će nas prestići, ne samo Poljaci, Bugari i Rumuni.

Sada rešavam sve zaostale obaveze odavde u Beogradu.

Nadam se da ćemo se uskoro sresti i ispričati.

Super vam je sajt. Srdačan pozdrav,

Dragan Mladenović


koverta From: Grba, Milan
Sent: Monday, January 05, 2015 2:47 PM
To: 'Dragoslav Simić'
Subject: RE: Dragan Simić

Postovani Dragoslave,

Srećna Nova godina i Vama!

Veliko hvala na svim podacima o Reli Alfandari Pardo koje ste mi poslali. Za njenu knjigu ranije nisam čuo i gledaću da nabavim primerak za Britansku bibloteku. Potpuno se slažem sa komentarima i senzibilitetom Dr Brković i g. Stefanovića. Sve čestitke Vama i sajtu, to je dragocen arhiv koji zaslužuje svaku podršku, i želim vam uspeh i sreću u daljem radu za opštu korist.

Sve najbolje,
Milan Grba

British Library

Department European Studies
Position Lead Curator of Southeast European Studies
Publications View publications by this researcher

Milan Grba je kustos Zbirki jugoistočne Evrope u Britanskoj biblioteci u Londonu od 2005. godine. Srpska zbirka Britanske biblioteke trenutno ima preko 40.000 naslova knjiga i časopisa i oko 150.000 predmeta bibliotečke građe. Sa drugim resursima u biblioteci, ova zbirka, u neprekinutom razvoju, je najveći referentni i istrazivački arhiv srpske kulture u Britaniji.


koverta From: Saša Rakezić
Sent: Sunday, January 04, 2015 12:12 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: Dragan Simić

Zdravo Dragane!

Naravno, video sam i fotografije koje si objavio, i voleo bih da vidim još toga postavljenog na net pre nego što sve bude zaboravljeno...

Kupio sam i pročitao knjigu Reli Alfandari Pardo. Mislim da je to jedna od najsnažnijih kolekcija reči na koju sam ikada nabasao, i sigurno najznačajniji naslov koji se kod nas pojavio tokom 2014. godine, čak iako je knjiga prošla sasvim nezapažerno u našoj (uspavanoj) javnosti. To je lična ispovest i - više od toga - jedan od malobrojnih glasova koji svedoče o osećanjima ljudi, naših sugrađana i komšija, od kojih je većina nastradala pre nego što su stigli da nam o tome kažu bilo šta.

Jovan Jovanović
Nemačka je kapitulirala 1945, ovaj porodični snimak je načinjen 1946. godine u Beogradu. U sredini je Relin teča Jovan Jovanović, vlasnik radnje AUTOKAR.
Levo je njegova žena Matilda, Relina tetka, a desno ćerka Mirjana Jovanović kasnije Vuisić, supruga glumca Pavla Vuisića.
Iznad teče Jovana je Reli, sa lažnim imenom koje je krostila tokom rata, Milica Jovanović.

Činjenica da o tome čitamo toliko godina nakon što se sve zbilo, u vremenu sveopšte komercijalizacije i ofanzive lakih tema i neobaveznog kotrljanja reči, neka bude tema nad kojom ćemo da razmišljamo. Povrh svega, ne mogu dovoljno da ti se zahvalim što si mi preporučio Reli Alfandari Pardo, da ponovim, svakako jedna od najboljih knjiga koje sam pročitao... Nagovarao sam Vreme da urade nešto, objave recenziju, možda i razgovor sa njom, ne znam da li će nešto od toga biti, al valjda će bar da pokušaju.

Hvala Dragane, sve najbolje ti želim u 2015.

Saša Rakezić alias Aleksandar Zograf

Napomena urednika sajta. Ko je Aleksandar Zograf:

Aleksandar Zograf životopis
Aleksandar Rakezić, poznat po pseudonimu Aleksandar Zograf, je rođen 1963. godine u Pančevu. U jugoslovenskoj periodici objavljuje stripove počev od 1986. godine, a od početka devedesetih aktivnije objavljuje u inostranstvu, najpre u Americi, gde je njegove radove objavljivao jedan od najpoznatijih izdavača alternativnog stripa u svetu, Fantagraphics Books iz Sijetla. Ovaj strip crtač govori i o „Miki Mišu“ najpoznatijem stripu u Kraljevini Jugoslaviji. Stranica „Gosti sajta“.


koverta From: Nenad Novak Stefanović
Sent: Thursday, January 01, 2015 5:30 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: autorizovan tekst

Poštovani Dragane,

Već dugo u Politici pišem o adresama Beograda, pa i onima u kojima su živeli Jevreji ili su ih projektovale arhitekte Jevreji. Neke kuće o kojima sam hteo da pišem su srušene. Tragovi holokausta su zapušteni, sramno zakorovljeni, pretvoreni u kafane ili privremena krovišta beskućnika.

Tako da me je prijatno iznenadilo otkriće male radnje u Dečanskoj koja čuva tajnu o skrivanju jevrejske devojčice. Reli Alfandari Pardo. Hvala ti na ovom beogradskom medaljonu. Barem nekoliko puta nedeljno prođem pored tog izloga koji mi ne privuče pogled. Sada sam poželeo da ispred izloga postavim betonirani kamen, kao što rade u Nemačkoj, da bi obeležili mesto sećanja na holokoaust. Ovaj kamen bio bi od onih srećnih. Cela priča ima zastrašujući početak, uzvišenu sredinu i srećan kraj. Beogradska Ana Frank je preživela. Drago mi je što je jedan Srbin bio "podmorničar", izraz koji sam čuo u Berlinu, za one Nemce koji su skrivali Jevreje tokom holokausta.

Jovan Jovanović - ima li običnijeg imena! A baš zato je njegova okupacijska priča velika, jer je u pitanju običan čovek. Jovan Jovanović prodavac auto delova. A vidiš kakva je njegova duša! Nesebična. Pred nosom Vermahtovog hotela skriva jevrejsku devojčicu. Mogu da zamislim njegove noći. Da li je i jednu prespavao celu, ili barem do pola. Sav načuljen, lovi šumove grada. Kakva uzvišenost običnog! Nešto u Jovanu Jovanoviću duboko ljudsko se pokrenulo. Jovan Jovanović najobičnije ime koje deluje artificijelno; spreman simbol za ljudsku posvećenost bližnjem...

Jovan Jovanović
Jovan Jovanović, levo sa prijateljem Mošom Alfandarijem, Relinim ocem, ispred svoje radnje, snimak načinjen pred početak rata 1940. godine.
Inače, Jovan Jovanović je bio genijalni kombinator koji zaslužuje posebnu priču jer je iz svih ratnih nedaća ipak uspeo da izađe kao pobednik.
Kao trgovac sve je izgubio pedesetih godina kada mu nove vlasti nacionalizuju odnosno oduzimaju celokupnu imovinu.

Očekivalo bi se pre od nekog umnog i obrazovanijeg građanina da je spreman na čin samožrtve zarad opasnog i nekoristoljubivog dela, međutim baš je zato prodavac auto-delova veliki, jer je običan.

Drugi jedan primer mi sada pada na pamet da uporedim. U toku okupacije Andrić je bežao od svakoga, izuzev lepe Milice. Kome je Andrić pomogao u tom zlom vremenu? Nikom. Bio je zaštićen kao bivši ambasador u Berlinu, organizator potpisivanja Trojnog pakta - i - njemu je život u tom staklenom zvonu bio dovoljan. Ni traga kod njega od naznake da bilo kome pruži ruku tada. Račun kad se sabere: veliki umetnik, mali čovek. I obrnuto nekako život udesi u istom gradu...

Klackalica života koja nije za gledanje pred spavanje. Ne priziva miran san.

A šta da radiš kad ne možeš da žmuriš.

Mala radnja u Dečanskoj krije tu veliku priču.

Zaista bih voleo da stavim kamen ispred radnje za prodavca auto delova Jovana Jovanovića. Da to bude sećanje spoticanjem.

Pozdrav, svako dobro u novom letu.

* Na molbu urednika sajta Dragoslav Simića, kolega Stefanović je uz pismo poslao svoj članak Tajanstveni Albala.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Napomena urednika sajta.
Ovo pismo je prema datumu stiglo još 2013. godine, ali tokom pretrage pošte, našao sam ga tek sad, na početku Nove 2015. godine u svom elektronskom sandučetu.

koverta From: Igor Bessmann
Sent: Sunday, September 29, 2013 4:04 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Karlo Štajner

Poštovani gospodine Simić,

Karlo Stajner

Hvala na postavljenim tonskim zapisima vaših razgovora sa Karlom Štajnerom. Ideja je više nego odlična. Kako nisam imao mogućnosti susresti osobno Štajnera, (u to vrijeme, 1988. godine sam imao 17 godina i o Štajneru nisam uopće čuo), drago mi je da sam ovim putem mogao "uživo" čuti njegova svjedočanstva o proživljenim strahotama Staljinove vladavine. Iako sam Štajnerovu knjigu "7 000 dana u Sibiru" pročitao više puta, uvijek me iznova fascinira životni put ovoga čovjeka kao i knjiga koja me je dosad, pored mnogo pročitanih, najviše dojmila.

Iz zahvalnosti za ovog posebnog čovjeka sam postavio prvi zapis na njemačkoj Wikipediji o Karlu Štajneru, ili bolje rečeno, prepisao par histografskih podataka o njegovom životnom putu iz knjige "7 000 dana u Sibiru". U vrijeme dok sam to radio, o Štajneru se moglo naći vrlo malo podataka na internetu, a stranica posvećena njemu na Wikipediji nije niti postojala. Danas, na sreću, postoji mnoštvo podataka o njemu.

Zanima me sudbina Štajnerove žene Sonje, o njoj se o njenom daljem životnom putu ništa ne može saznati putem Interneta. Znam samo, da je poslije Štajnerove smrti ostala živjeti u Zagrebu. Znate li možda nešto više o njenoj sudbini?

Jos jednom hvala na ovim historijskim dokumentima!

S poštovanjem, Igor

Link:
Karlo Štajner: “7000 dana u Sibiru”
Ovu autobiografsku knjigu o 20 godina provedenih u logorima Sovjetskog Saveza, Karlo Štajner je objavio u Zagrebu 1971. godine posle povratka iz SSSR. Razgovor i fotografije sa njim snimio urednik sajta Dragoslav Simić 1988. godine u Zagrebu. Stranica “Gosti sajta”.


Ranko Jakovljević koverta From: Ranko Jakovljević
Sent: Monday, December 22, 2014 7:36 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Ranko

Poštovani Dragane,

Nova godina je prilika za "novi list" pa bih predložio jednu stvar koja bi sajt približila širem auditorijumu. Otvoriti teme "Srbija u Danskoj, --Srbija u Rumuniji--...Australiji, Africi, Rusiji...

Primera radi, tu bi bilo mesta za zaista vredne stvari koje nas čine ponosnim na poreklo, kao npr. uspeh Danice Ćurčić u Šekspirovom komadu u Kopenhagenu /današnja Politika str 10/, pa se još slučajno preziva kao dobrotvor knjige KGB javi se! (vidi link "Dražesni KGB, javi se!") Sa Rumunskom pričom dalo bi se početi spominjanjem činjenice da je jednu od najpopularnijih melodija na svetu komponovao Srbin iz Rumunije /”Dunavski valcer” ili Anniversary song a onda linkovi do njene izvedbe od strane Frenka Sinatre i drugih velikana ...

Pozdrav
Ranko

Napomena urednika sajta:

Ranko Jakovljević iz Kladova je na linku: “Kraljevstvo soli” nova knjiga Ranka Jakovljevića
U želji da javnosti predočimo neke nove detalje i sklopove zbivanja na podunavskom Đerdapu i zaleđu, u funkciji dodatnih pretpostavki za stvaranje jedne celovite slike o političkom, privrednom, socijalnom, kulturnom ambijentu na periferiji današnje Srbije, iznosimo na svetlost dana radove nastale 2013- 2014.g. "Junaci priča" su vetar, so, "mornari" i obični ljudi što nisu stizali dosegnuti domete značajnije od "uzgrednih pojava" ili osobe sa izvesnim uzletima u karijerama ali, kako se ispostavilo, sa konačnom sudbinom "potrošnog materijala", no bez njih dedalovski nastupi kreatora privrednog i nacionalnog preporoda bili bi dalje od realnosti. Utoliko se ovaj zbornik sme smatrati malom spomenicom ljudi i dešavanja čija se imena i dosezi inače lako zaboravljaju. Knjigu možete pročitati na stranici "Da li ste pročitali ove knjige?"


koverta From: Dr Mirjana Brković
Sent: Thursday, December 18, 2014 9:28 AM
To: Dragoslav Simić

Poštovani gospodine Simiću,

kao i uvek dirnula me je priča o Reli Alfandari Pardo koju sam pročitala na vašem sajtu Audio i foto arhiv. Priča o ovoj devojčici je sama po sebi potresna, ali vaša veština i mera ne dozvoljavaju da se od toga napravi jedna patetična jadikovka. Naprotiv, iz vaših komentara se upravo da osetiti da život treba da se slavi, a da i na skučenim mestima ljudski duh ostaje neukroćen i pomaže da se prežive i najteže ratne okolnosti. Zaista su lepe i fotografije koje ste objavili i komentari uz njih, jer daju autentičnost čitavoj priči i vašem napisu.

Nadam se da ću u narednom periodu pribaviti jedan primerak knjige i pročitati je u celini. Tek tada ću moći da dam i neke dublje komentare i ozbiljnije napomene. Ovako, samo se iz daljine divim vašem retkom talentu da povežete ljude, da dokumentujete razgovore i kontakte, da otkrijete skriveno i podstaknete na razmišljanje. Još jednom, hvala vam na tom trudu koji ulažete u čuvanju našeg kolektivnog sećanja kroz mozaik pojedinačnih priča i porodičnih istorija.

Srdačan pozdrav,

Dr Mirjana Brković
Upravnica Centralne biblioteke
Head of the Central Library
Centralna biblioteka Univerziteta u Novom Sadu
University of Novi Sad Central Library

Petar Miloradović koverta From: Petar Miloradović
Sent: Wednesday, December 10, 2014 10:37 PM
To: sicke41@gmail.com

Poštovani gospodine Dragoslave Simiću,

Mislio sam da Vam se javim već više od godinu dana. Stalno razmišljam biće neki naročit povod, pa odlažem, pa se predomišljam.

Da ne spominjem da dokumentarni radio program u terminu od 17 časova pratim više od dvadeset godina. Više puta tokom devedesetih godina prošlog veka slušao sam emisiju „Jaki živci majstora Đoke“. Uživao sam u toj i mnogim dugim Vašim emisijama i emisijama Vaših kolega koje su emitovane i emituju se u istom terminu. Ipak srećnim okolnostima i napretkom tehnike mnoge od tih emisija snimio sam do prošle jeseni, ali kada sam čuo priču o Šanjiju, to me je potpuno savladalo i onda sam istražujući došao i do Vašeg sajta i svih tih podataka i predivnih priloga i priča. Tada sam želeo odmah da Vam se javim i da Vam čestitam. Ali, rekoh, ne moram, neka, drugi put ću. Usledilo je posle toga onih nekoliko emisija o Budimiru Lončaru tokom ove godine i da ne nabrajam dalje. Uvek je bilo iznenađujuće sve to što sam do sada čuo. Uzbudljivo!

Letos u svojoj ulici primetih neki automobil spaček, (pomislih na Vaš automobil). Kasnije primetih i vojnička pisma iz okoline Gornjeg Milanovca i rekoh: pa to je čudo, kuda taj Simić sve stigne, izgleda da je prošao pored moje zgrade, tu gde živim, u Gornjem Milanovcu.

Sada, eto, bez povoda, javljam se tek da izrazim poštovanje za Vaš rad... I ako Vas put nanese u ove krajeve možete računati na predah kod mene i gostoprimstvo.

O meni više linku http://www.skd.rs/?akcija=pisacMiloradovic

Srdačan pozdrav!
Petar Miloradović

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Marino BadurinaOvo pismo objavljujemo sa dozvolom autora.

koverta From: Marino Badurina, Rijeka
Sent: Wednesday, November 12, 2014 2:21 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: knjige koje govore

Poštovani gospodine Simiću

Već neko vrijeme posjećujem Vaš sajt s audio i foto arhivom i zadivljen sam količinom materijala koju ste ondje sakupili i učinili dostupnom. No, mene su, s obzirom na struku i polje interesa, najviše zainteresirale "Knjige koje govore". Vidio sam da su svojevremeno postojala njihova CD izdanja. Mene sada zanima na koji način bih mogao doći npr. do emisija s Dedijerom, Đilasom, Raškovićem, Desimirom Tošićem itd. Postoji li ikakva mogućnost da dođem do kopija istih.

Također, drago mi je da ste nabasali na onaj moj mali tekst (http://www.academia.edu/9017487/Nacionalni_mitovi_i _nekriti%C4%8Dki_historizam_u_jugoslavenskom_i_postjugoslavenskom_kontekstu). Vaš snimljeni materijal s prof. Kuljićem sam odavno preslušao, kao i mnoge druge zanimljive stvari na stranici.

Nakon svega, moram reći, Vaš sajt čini se i kao svojevrsna oaza za sve one koji su trajno u potrazi za „znakovima pored puta“ (Andrić). Tu šetnju stazom prošlosti ova stranica svojim posjetiteljima umnogome olakšava, ali i poziva na daljnje neumorno traganje. S obzirom na stalna, periodična osvježavanja sadržaja očigledno je da je i njen autor, pored sveg minulog rada, nadasve nemirni i neumorni istraživač. Na tome Vam hvala.

Lijep pozdrav

Marino Badurina, Rijeka
( http://uniri.academia.edu/MarinoBadurina)


Vesna Bjelica Ćurčić
Vesna Bjelica Ćurčić

koverta From: Vesna Bjelica-Ćurčić
Sent: Monday, September 22, 2014 2:07 PM
Subject: "To je bio samo PIKNIK"

Ko je Vesna Bjelica Ćurčić?
Ona je majka glumice Danice Ćurčić, link: Danica– evropska zvezda u usponu
Izveštaj Dubravke Lakić iz San Sebastijana, Politika, 24. septembar 2014.

Dragane,

Pročitala sam knjigu "To je bio samo Piknik", Reli Alfandari Pardo, hvala ti. (vidi link Promocija - "To je bio samo Piknik")
Pročitala sam je bez daha i sa suzama u očima. Iako zbog svega tragična, a pre svega zbog tematike, doživljaja, dramatičnog ličnog iskustva, istorijskog trenutka produženog na 4, 5, 6...dugih, predugih, teških, sumornih i najvećim starhovima i patnjama obeleženih godina, svedočanstvu o drugom svetskom ratu, stradanjima i zverstvima kojima je obeležen ne samo 20-ti vek, već nažalost čitava istorija čovečanstva, knjiga je i dokument i oda životu, verovanju, nadi, slobodi, ljudskom umu i ljubavi. Jer kakav život bez budućnosti može biti, nego obećavajući. Posebno gledan očima dvanaestogodišnje devojčice. Može biti gledan samo pogledom prepunim čednosti i lepote utemeljene bezgraničnom roditeljskom ljubavi. Reli nam je svojim jednostavnim ali besprekorno čistim književnim jezikom u potpunosti dočarala i preslikala vreme provedeno u izgnanstvu, u samoći, u mraku, u otuđenosti, pod nemčkom okupacijom, u stalnom i neizmernom strahu, u patnji i neutoljivoj čežnji za svojim najmilijim, mamom, tatom i bratom, u njihovoj obostranoj ljubavi i verovanju da će dan njihovog ponovnog susreta sigurno doći. Dočarala nam je i dokazala Reli svojim odrastanjem, razmišljanjem i posebno sazrevanjem u nemogućim uslovima rata, da je život koji nas očekuje uvek osunčan i da je iako dobijen kao posledica tuđeg, a često i obstruiran, ipak u suštini odraz samo sopstvenog izbora i opredeljenja, ali pod jednim uslovom. Da je u njegovoj osnovi srećno detinjstvo i neizmerna ljubav - ljubav, nežnost i vaspitanje roditelja.

Knjiga Reli Alfandari Pardo otvara nam mnoga moralna, etička, humana, filozofska, istorijska pitanja koja često postavljamo ali i zapostavljamo.
Meni je jedno od najvažnijih - da li sam dovoljno puta svojoj deci rekla da ih volim, da li sam im dala dovoljno dobrih i upotrebljivih saveta na kojima ce da temelje svoje odluke kako bi postali slobodni, kreativni,obrazovani, pravični, sposobni, angažovani i dobri ljudi, iako oni to već jesu.

Hvala ti još jednom za knjigu, koju ću čuvati kao jedan od najvrednijih bisera.

Puno pozdrava,
Vesna Bjelica Ćurčić, Kopenhagen

Povezani link: Glamur Mihajla Ćurčića


Priču Oglas protiv samoće objavila je Politika u svom broju od nedelje 8. juna 2014. Uz priču objavljena je i ilustracija Dragana Stojanovića.

Politika

Utisci:

Ilustracija-Politika

koverta From: Ranko Jakovljević ~ Kladovo
Sent: Monday, June 09, 2014 7:16 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Ranko Jakovljević

Poštovani Dragane

Čestitam za kratku priču u jučerašnjoj Politici. Zaista je impresivna Vaša svestranost.

Lično sam malo vremena posvećivao kratkim pričama, izuzev u studentskim danima ali kao čitalac.

Ovo što šaljem u prilogu je jedina priča koju sam uspeo da sačinim.

Želim Vam još dobrih dela.

Ranko

koverta From: Relly ~ Izrael
Sent: Thursday, June 9, 2014 11:00 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: FW: oglas

Dobar Dan G.Simić

Trebaće mi nekoliko dana da uđem u jezik i atmosferu srpskog sela.

Vi mi stvarno otvarate vrata jednom svetu koji nisam znala da još postoji sa svojom čistoćom, “oštrim mozgom” i svim onim večnim karakterističnim osećaja čoveka.

Vi divno pišete i ja ne uspevam da vam napišem kakav je ta priča ostavila duboki utisak na mene.

Vi niste pisali priče ako one "nikom ne trebaju". Imali ste potrebu da ih napišete, a čovek što "voli knjigu" pronađe je jer traži." Vaše su priče kap iz mora" sa obzirom šta sve radite.!!

Čitajući što mi vi omogucavate, svesna sam da mi vreme prolazi, pa, i ako se osećam stara kao istorija, gledam da još malo "ukradem" od onog što mogu.

Zamišljam kako bi izgledala priča ako bi se prevela na engleski jezik.

Pročitaću je još nekoliko puta. Hvala.

Pozdrav,
Relly.

koverta From: Jelisaveta Milojevic ~ profesorka na Katedri za engleski jezik
Sent: Thursday, June 12, 2014 8:55 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: Dragan Simić

Poštovani Dragoslave,

Pročitala sam tekst na koji ste me uputili. Ispovedan, bez umetničke dorade. Primećujem na početku navodnike ali ne i na kraju, premda se čini da je ceo tekst autentičan i iz usta ovog kandidata za ženidbu. Čovek je 'trgovac' a hoće ljubav. Odnos prema ženi kao prema robi: ako valja uzimam a ako ne valja, vraćam. A gde je ljubav? Naravno, ovo su moji lični komentari i sasvim ne-literarni! :)

E sad da odgovorim na pitanje u vezi sa prevođenjem na engleski. Tekst je izrazito markiran dijalekatski i sociolekatski, kako bi filolozi rekli. Mislim da bi bilo teško, ali ne i nemoguće, naći adekvatan pandan u nekom engleskom lokalnom sociolektu. Prevodioci se uglavnom ovim ne bave i idu linijom manjeg otpora, tj. linijom neutralizacije svih dijalekatskih karakteristika. Mala digresija: nedavno sam čitala prevod Gospođe ministarke, primer: Rako, grom te ubio da te ne ubije! preveo Englez kao: O you wreched boy! - ni traga od lokalnog govora i verbalne pikanterije!

Puno vas pozdravljam,
Jelisaveta

koverta From: Vesna Ćurčić ~ Kopenhagen
Sent: Wednesday, June 11, 2014 5:06 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: Dragan Simić

Dragane,

Savršeno! Kakva fantastična, u suštini, tužna priča prepuna optimizma - kao i sam život. Čestitam!

Hvala :))

Pozdrav Vesna

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

koverta From: Biserka Rajčić ~ književnica i prevodilac sa poljskog jezika
Sent: Friday, June 13, 2014 11:08 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: B.

Pročitala sam priču. Nadam se da nije jedina koju si napisao. Po meni, može biti sažetija, odnosno ekspresivnija. Više vuče na dokumentarizam. Žanrovski bi spadala u literaturu fakta. Ali baš tom žanru svojstvena je sažetost i ritmičnost, bez koje nema umetničke proze.

Srećan rad,
B.

koverta From: Jovanka Čubrilo ~ Užice
Sent: Saturday, June 14, 2014 9:40 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Oglas protiv samoće komentar dr Jovanke Čubrilo

Poštovani Dragane,

Tvoja priča u "Politici" OGLAS PROTIV SAMOĆE je duboko pogodila temu na pravi način. Sve vreme razmišljala sam da li likovi iz beogradskog KRUGA DVOJKE mogu da razumeju muku seljaka. Predivna priča.

Tvoja drugarica, dr Jovanka Čubrilo iz Užica

koverta From: Ljiljana Đurđić književnica
Sent: Sunday, June 15, 2014 12:52 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Čestitke

Čestitke za priču i tekst u današnjoj Politici. Pozdrav Ljilja Đurđić

Reč autora:

Ko je gospođa Reli?
Beogradska Jevrejka rođena 1929. koja je imala sudbinu Ane Frank. Sve se događalo u Beogradu u vremenu između 1941. i 1945. godine. Reli živi u Izraelu. “Službeni glasnik” objavio je 2014. godine njenu autobiografsku knjigu “To je samo piknik”, napisanu na francuskom jeziku, u izvanrednom prevodu na srpski Radmile Šuljagić, jednu od najuzbudljivijih knjiga koje sam pročitao. Vidi Promocije.

O Ranku Jakovljeviću na linku "Istorija Kladova". U ovoj knjizi analiziraju se istorijske okolnosti vezane za nastanak tvrđava i civilnih naselja na prostoru današnjeg Kladova, njihova sudbina kroz prizmu borbi za ovladavanje područjima severoistočne Srbije i kontrolu plovidbe Dunavom na sektoru Đerdapa, a zatim njihova upotreba u poratnim periodima. Elektronsko izdanje. Stranica "Da li ste pročitali ove knjige?" Za korišćenje ove knjige kao izvor podataka za druge publikacije, obratite se autoru Ranku Jakovljeviću.

*  *  *  *  *  *  *  *  *  *  *  *  *

Istorijski arhiv Beograda Istorijski arhiv Beograda
23. jun 2014.

Сајт новинара Драгослава Симића, дугогодишњег уредника документарног програма Радио Београда 2, аутора више књига и бројних документарних радиофонских дела о људима и збивањима који су обележили XX век, представља аматерску Интернет презентацију која обилује професионалним садржајима и великим бројем интересантних аудио и фото документалија. Овде презентовани документи не потичу само из опуса професионалне делатности господина Симића, већ, што је посебно важно нагласити, и из приватних архива, као што су сачуване породичне звучне архиве на српском језику, настале пре и после Другог светског рата. Сајт је конципиран тако што се преко уводне странице, посетилац пребацује на садржај који је визуелно представљен у форми отворене књиге са двадесет рубрика: Информације; Брзо и лако по сајту; Ново на сајту; Моћ радија; Нови пројекти; Туђа писма; Биографија аутора; Поки мајстор; Предавања у Коларчевој задужбини; Пријатељи сајта; „Књиге које говоре“; Гости сајта, Фотографије; Радио емисије из колекције; Радио критика; Породични и тонски архиви; Да ли сте прочитали ове књиге; Промоције; Архив сајта; Кратка прича. Толики број основних рубрика можда ће код посетилаца на почетку изазвати конфузију, али већ после летимичног прегледа, као и помоћу алатке Лако и брзо по сајту, где су у форми лексикона, абецедним редом, дате све одреднице на сајту, постаје јасно да је реч о изузетно вредној и уникатној презентацији на овим просторима. Посебно је похвално да аутор и сарадници улажу напоре и за проналажење историјских извора, па су тако, почетком 2010. године, у немачком тонском архиву пронашли снимак директог преноса сахране краља Александра који преносе немачки репортери са београдских улица. Веома охрабрује чињеница да су се и код нас почеле појављивати овакве Интернет презентације, поготово у светлу сазнања да нове технологије и савремене методе описа историјских извора омогућавају симбиозу материјала похрањеног у званичним институцијама, попут архива, музеја и библитека, са документима у приватном власништву, а све то чини један сасвим нови концепт у сакупљању и коришћењу историјских извора.

Слободан Мандић, историчар
Историјски архив Београда

Vaša pisma 2

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana