Početna  |  Kontakt Simić

english YouTube facebook pretraga

Studenti su ozbiljno uzdrmali režim Slobodana Miloševića

Tekst preuzet iz “Danasa”, fotografije Dragoslav Simić urednik sajta

Tog 17. novembra 1996. koalicija "Zajedno" - SPO, DS i GSS pobedila je na lokalnim izborima, što je vlast pokušala da poništi sudskim odlukama

Pre tačno dvadeset godina u Srbiji su počele masovne demonstracije protiv režima Slobodana Miloševića.

Građanski protesti trajali su 88 dana, dok su studenti na ulicama bili 117 dana. Povod za demonstracije bila je krađa na lokalnim izborima. Demonstracije su završene intervencijom OEBS-a i donošenjem specijalnog zakona - lex specialisa - čije je usvajanje tražio Slobodan Milošević, a kojim je priznata pobeda opozicije na lokalnim izborima u Beogradu i drugim gradovima na osnovu nalaza misije OEBS-a.

Tog 17. novembra 1996. u drugom krugu lokalnih izbora u Srbiji, koalicija opozicionih partija "Zajedno" koju su predvodili Zoran Đinđić, Vuk Drašković i Vesna Pešić, pobedila je u najvećem broju velikih gradova, uključujući Beograd, Niš, Novi Sad i Kragujevac. To je bila prva pobeda srpske opozicije od uvođenja višestranačkog političkog sistema 1990. koja je uzdrmala Slobodana Miloševića i tadašnju vladajuću koaliciju SPS-JUL.

Građanski protesti otpočeli su u Nišu, pod vođstvom Zorana Živkovića, budućeg gradonačelnika Niša, ali su se brzo proširili na celu Srbiju, jer je vlast osim što je odbijala da prizna rezultate izbora, nastojala da poništi i ponovi izbore u onim mestima gde je pretrpela poraz, kroz niz sudskih odluka. Deo pravosuđa politički se kompromitovao zbog tih odluka. Istovremeno opozicioni poslanici su započeli sa štrajkom glađu u Skupštini Srbije, među kojima Boris Tadić, Slobodan Gavrilović...

"Ako sada ne odbranimo narodnu volju, nikada više nećemo moći da pozovemo narod da izađe na izbore i glasa za nas. Mi moramo napred i ako na našem putu budemo morali da ih zgazimo, zgazićemo ih", upozorio je tada Zoran Đinđić, lider DS. Vuk Drašković, prvi čovek SPO, poručio je da je jedina nada opšti bunt građana, izlazak na ulice. On je tada optužio i vlade Evropske unije i SAD da su upletene u veliki zločin nad demokratskom voljom građana Srbije.

"Sramota je što Srbija nema Apisa i terorizam da odgovori na duhovni, fizički i svaki drugi terorizam koji sprovodi režim", primetila je tada Danica Drašković, što je poslužilo tadašnjoj vlasti da demonstrante odmah uporedi sa profašističkim grupacijama.

Miloševićev režim, zatečen takvim odgovorom građana, nije se libio da odgovori najžešćom silom. Dragan Tomić, funkcioner SPS-a, tih dana je, gostujući na RTS-u, izjavio da nije moguća nikakva zloupotreba koja ne bi bila otkrivena.

"Kada su otkrivene, ti rezultati su na tim izbornim mestima poništeni, a potom ponovljeni. Videli ste šta je usledilo po Beogradu. To nisu mirne demontracije, kako su ih organizatori predstavljali. To su nasilne demonstracije sa odlikama profašističkih grupacija i ideologija", rekao je tada Tomić.

Uprkos dosadnoj kiši i hladnom vremenu demonstracije su tog novembra postajale sve masovnije. Njima su se iz dana u dan pridruživali viđeniji ljudi, akademici, umetnici, književnici... Među njima je bio i tada sudija Ustavnog suda Srbije Slobodan Vučetić, koji je ocenio da na "bezobzirno bezakonje i gaženje osnovnih ustavnih sloboda i prava od strane vlasti građani imaju prava da odgovore neprekidnim masovnim otporom i građanskom neposlušnošću". Demonstrantima se, između ostalih, obratio i Dobrica Ćosić, koji je pozvao "vršioce vlasti na poštovanje narodne volje i zakona", patrijarh Pavle, Svetislav Basara, a telegram podrške stigao je i od Emira Kusturice koji je poručio: "Ne dajte da se gazi narodna volja." Akademik Mića Popović je ocenio da "oni mogu da odu samo ako budu oterani, a zna se kako se ova banda tera".

Tih novembarskih dana koalicija "Zajedno" uputila je pismo predsedavajućem Evropske unije, zahtevajući da se u Beograd hitno pošalju strani posmatrači, kao i da EU zatraži od Miloševića da poništi sve akte izborne pljačke i bezuslovno prizna izborne rezultate od 17. novembra.

Građanima, koji su predvođeni opozicijom, i naoružani pištaljkama, protestovali na beogradskim ulicama 25. novembra pridružili su se i studenti beogradskog univerziteta - filologije, arhitekture, medicine, građevine, prava, mašinstva, ETF-a, PMF-a, pa i Policijske akademije... Podršku studentima dalo je i rukovodstvo univerziteta na čelu sa rektorom Marijom Bogdanović. Saopšteni su zahtevi da se rektor Dragutin Veličković i Nastavno-naučno veće Univerziteta odrede prema protestu, kao i predsednik Milošević u obraćanju naciji. U Proglasu studentima BU izražena je "podrška građanima koji već danima zahtevaju zaštitu Ustavom garantovanih prava". Apelovano je da se svi uzdrže od nasilja, a uredniku Informativnog programa RTS-a upućeno je otvoreno pismo. Osim RTS građani su bili nezadovoljni izveštavanjem prorežimske štampe - Politikom i Večernjim novostima - pa su novinska izdanja spaljivana, a zgrade ovih medijskih kuća su bile u nekoliko navrata zasute jajima, ali i kamenicama.

Jedan od najkritičnijih dana demonstracija bio je 24. decembar 1996, kada je Miloševićev režim organizovao takozvani kontramiting u centru Beograda. Tokom sukoba smrtno je pretučen pristalica opozicije Predrag Starčević, a teško ranjen demonstrant Ivica Lazović.

SPS i JUL organizovale su kontramiting pod imenom "Za Srbiju" na istom mestu gde su se pristalice koalicije "Zajedno" nedeljama sakupljale. Na bini kod Terazijske česme je govorio i Slobodan Milošević poručujući "Srbijom neće upravljati tuđa ruka". Na skandiranje Slobo mi te volimo, Milošević je izgovorio kasnije čestu ponavljanju rečenicu "volim i ja vas".

Nakon kontramitinga policija je 26. decembra zabranila protestne šetnje centralnim beogradskim ulicama. Kordoni policije od tada su svakodnevno na ulicama Beograda.

Policija je skoro svakodnevno tukla demonstrante, a građane su napadale i grupe civila za koje su organizatori protesta tvrdili da su bliski vlastima. Jedan od najžešćih obračuna policije s demonstrantima bio je u noći između 2. i 3. februara, na prilazu Brankovom mostu. Policija je tada upotrebila i vodene topove iako je temperatura bila ispod nule.

- Zar je trebalo da ih polivaju toplom vodom? - zapitao se tada Aleksandar Vulin, u svojstvu portparola JUL-a. Prema računici "Zajedno" kontramiting SPS-a je, prema tadašnjim cenama, koštao 1.386.000 nemačkih maraka ili 4.575.000 tadašnjih dinara.

Na poziv šefa jugoslovenske diplomatije Milana Milutinovića, u Beograd je došla misija OEBS-a na čelu s Felipeom Gonsalesom kako bi utvrdila prave rezultate lokalnih izbora, a na osnovu originalnih zapisnika koje poseduje opozicija. Februara 1997. donet je lex specialis kojim je priznata pobeda opozicije u više od 40 opština i gradova u Srbiji.

Istog dana lideri "Zajedno" potpisali su dva sporazuma, kojima su dogovoreni učvršćivanje koalicije, zajednički nastup na predsedničkim i republičkim izborima 1997. i sprovođenje odluka prethodnog sporazuma o podeli mandata na lokalnim izborima. Za predsednika Skupštine grada Beograda 21. februara 1997. izabran je Zoran Đinđić. On je smenjen 30. septembra iste godine, po raspadu koalicije "Zajedno", posle čega je DS prešao u opoziciju u Beogradu. DS i treća članica "Zajedno" GSS, kao i DSS koji je prethodno na saveznim izborima nastupio u okviru "Zajedno", bojkotovali su predsedničke i parlamentarne izbore u jesen 1997. U politički život ušli su rekviziti i performansi, poput duvanja u pištaljke i lupanje u šerpe, nošenja lutki, protestnih šetnji, ali i pitanje regularnosti izbora.

Postavljeno: decembar 2016.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com


Staza Vašeg puta vodi Vas u svet audio i foto arhiva novinara Dragoslava Simića.
Najznačajnije ličnosti iz političke i kulturne istorije nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, pojavljuju se u izlozima ovog sajta.
Možete čuti veliki broj dokumentarnih radio emisija Dragoslava Simića i njegovih kolega po izboru urednika ili gledati fotografije snimljene iz profesionalnog ugla. Sajt otvara sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku nastale pre i posle Drugog svetskog rata.
"Gosti sajta", “Knjige koje govore”, "Vaša pisma", "Radio kritika", "Prijatelji sajta", "Novi projekti", "Retke knjige" ~ samo je deo stranica ove elektronske izložbe okrenute novim medijima u svetu.
Sajt spada u domen nematerijalne kulture. Sajt je nekomercijalan.
Pristup sajtu je slobodan. Podržite ga donacijom. facebook


Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana