Početna  |  Kontakt Simić

english YouTube facebook pretraga

Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:

Ovaj moto sajta prikazuje način rada primenjen u emisijama čiji sam autor.

Ivo Andrić. Iz priče „Alipaša“:

„Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u reč i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti...“

Kroz Sombor, lični utisak ~
Ravnoplovom u grad iz snova

Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com

/NAPOMENA: Autori sajta dozvolili su guglu da unese veliki broj reklama. Znamo da toliko šarenilo koje nema veze sa temom, ometa gledanje sajta. Međutim bio je to za sada jedini način da od nekog minimalnog procenta koji gugl plaća ukoliko ima dovoljno kliktanja posetilaca na reklame, da se obezbedi minimum za finansiranje sajta. Mi se nadamo tom minimumu. Izvinjavamo se što smo bili prinuđeni na ovaj korak./

Stranicu osmislio i priredio Dragoslav Simić

Ko je ko u ovoj priči.
Kako smo upoznali Milana Stepanovića i istoriju Sombora

Milan Stepanović
Milan Stepanović autor veb sajta https://www.ravnoplov.rs/zaplovimo-ravnoplovom/

Milan Stepanović, Sombor; Majkl, Engleska; Šeševići sa Bilićkog salaša i Simići iz Beograda

Pratite kako je nastao ovaj zapis prema tekstu i fotografijama snimljenim u Somboru!

Somborska glavna ulica Kralja Petra I
Somborska glavna ulica Kralja Petra I. Foto Milan Stepanović

Somborska glavna ulica

STARI SOMBORSKI KORZO

Ugledajući se na velike evropske gradove i gradove Habzburške monarhije, i u Somboru je, polovinom 19. veka, načinjena prva promenada, odnosno gradsko šetalište (od francuskog promener – šetati se). Nekoliko decenija kasnije, gradsko šetalište preimenovano je u korzo (od italijanske reči corso). Njime su šetali građani Sombora različitih zanimanja, imovinskog stanja i uzrasta, ali masovno i, tokom prolećnih i letnjih meseci, svakodnevno. Mada naizgled ne tako značajan, korzo je zapravo predstavljao važan element uspostavljenog građanskog sistema vrednosti, koji je imao svoj prepoznatljiv i jasno definisan stil života i ponašanja. U ranijim večernjim časovima (između šest i osam časova) po korzou su šetali učenici i učenice somborskih srednjih škola (Gimnazije, Preparandije,...

Kako smo upoznali Milana Stepanovića

Englez Majkl, živi u Bahreinu, setio se septembra 2020. godine da odgonetne svoje poreklo. Zašto baš tada, a ne ranije ili kasnije, znaće samo zvezde. Ukucao je ime svog dede Rusa u gugl, a gugl ga je s razlogom odveo na sajt www.audioifotoarhiv.com. Tako je počela ova neobična komunikacija između nas. Majklov deda bio je izbeglica. Kao mlad čovek, on je dvadesetih godina prošlog veka u masi Rusa koji su bežali iz carske Rusije zahvaćene boljševičkom revolucijom, stigao u Kraljevinu Jugoslaviju. U Somboru se oženio Krunoslavom Šešević.

Majkl koji ne zna srpski jezik tražio je svojim pismom koje će uputiti Simićevom sajtu, da dobije odgovore na svoja mnogobrojna pitanja. Evo jednog: „... Naročito bi me zanimalo da više saznam o svojoj baki Kruni Šešević.“

To pitanje će nas odvesti u Sombor. Od dva poznata somborska istoričara obojicu ne poznajemo, zvezde će svedočiti, zašto smo se obratili baš Milanu Stepanoviću, a ne starijem kolegi, pitanjem koje smo naveli.

Milan Stepanović
Milan Stepanović, zavičajni istoričar i publicista sa svojim do sada napisanim knjigama o Somboru
prilikom dodele nagrade „Zlatno pera Ravangrada“, 2020. godine za spisateljski opus

Evo odgovora:

„Šešević – srpska graničarska porodica koja je u Somboru najranije zabeležena 1720. godine, kada je na prvom poimeničnom popisu ovdašnjih graničara zapisan Stojan Šešević. Na popisu somborskih graničara iz 1745. godine zabeležen je Ilija Šešević, koji je 1746. godine zapisan i među razvojačenim Somborcima. Istovremeno, on je, sa starijim oblikom prezimena Šeševića, zapisan i kao vlasnik poseda na somborskoj pustari Bilić, severno od grada, gde će posedi (salaši) ove porodice biti beleženi i tokom naredna dva vekа (oblik porodičnog prezimena Šeševica javljaće se u dokumentima, paralalelno sa oblikom Šešević, sve do četvrte decenije 19. veka – inače, Šeševica je brdo u široj okolini Valjeva).“

Bilićki salaši
Bilićki salaši. Danas prava pustoš naseljen starima.

Bilićki salaši
Iz zbirke Milana Stepanovića sa Bilićkih salaša

Godine 1849. na somborskim bilićkim salašima zapisano je šest kuća Šeševića, koji su se, osim zemljoradnjom, bavili i uzgojem rogate marve, konja, svinja i ovaca. Jedna grana ove porodice živela je i u somborskom salaškom naselju Žarkovac, južno od grada. Krsna slava somborskih Šeševića je Sv. Nikola, ~ pisao je Stepanović i nastavlja.

Bilićki salaši
Nekad hiljade krava i ovaca na Bilićkim salašima, sada je ostala samo uspomena. Foto D. Simić

Tu se negde moja pomoć oko Krunice Šešević i završava jer u Somboru drugih podataka, barem koliko ja znam, o njoj nema.

Gradski arhiv Sombor
Cela prošlost Sombora je u ovom gradskom arhivu. Foto D. Simić

KRUŠPEROVA KUĆA (ISTORIJSKI ARHIV)

Plac u neposrednom susedstvu Pašine kule, preko puta crkve Presvetog Trojstva, dugo vremena stojao je prazan, da bi ga 1771. godine, za 300 forinti, od Bačke županije, kupio novi upravnik komorskih dobara pl. Paul Krušper od Varboa (1719-1779). Reč je o placu koji je 18 godina ranije (1753), nakon preporuke carice Marije Terezije, Bačka županija kupila za izgradnju županijske zgrade, do čega, ipak, nije došlo zbog protivljenja tadašnjeg bačkog župana i kaločkog nadbiskupa Ferenca Klobušickog da Sombor postane županijsko središte. Paul Krušper je 1764. g. na mestu komorskog administratora za Bačku županiju nasledio svog zaslužnog prethodnika Franca Redla. Poticao je iz stare plemićke porodice, poreklom iz Trentina u zapadnoj Slovačkoj,...

Razumljivo, Majkl ima nova pitanja:

~ Izvod iz matičnih knjiga rođenih /Protokol knjige rođenih, crkva Svetog Georgija/ kako ste naveli voleo bih da vidim.

~ Da li je moguće da ta porodica Šešević ima rodbinske ili zemljačke veze sa porodicom Gavrila Principa? Neproveren podatak koji se provlači u nekim tekstovima.

~ Takođe ako nađete podatak kako je došlo do Kruninog braka sa mojim dedom Rusom, preporuka, poslovni interes, ljubav... To je 1922. godina. On je tada imao 25 godina. Vaša pretpostavka? Na osnovu dokumenata koji su možda u Arhivu?

~ Da li postoji knjiga o Somboru sa početka XX veka koja sadrži slike i grafike grada, recimo antikvarna i kolika bi bila cena takve knjige u kojoj slike za stranca koji ne zna vaš jezik, više znače od teksta?

Milan Stepanović odgovara, ali šalje i izvod u dodatku mejla.

Krštenica Krune Šešević
Krštenica Krune Šešević

Pitaju Milana Simići sa sajta www.audioifotoarhiv.com: “Za ovaj izvod iz ATT bio bi nam potreban rezime. Zamolićemo Vas da neko od Vaših prijatelja Mađara da prevede rezime krštenice. Mi se još čujemo.”

Milan, kaže da razume mađarski i šalje suštinu zapisa iz kršetenice. Ova prepiska se dešava 22. septembra 2020. u 10:39.

Ovo su najvažniji podaci iz ovog izvoda:
KRUNICA ŠEŠEVIĆ,
rođena 27. aprila 1902. godine, u Somboru
Otac: SVETOZAR ŠEŠEVIĆ, pravoslavne veroispovesti, star 28 godina, rođen u Somboru, sa kućom u Konjovićevoj ulici br. 34, po zanimanju obućar.

stara kuća
Konjovićeva 34, stara kuća u kojoj je rođena Kruna, sačuvana na sajt Google-map https://www.google.rs/maps/@45.7796498,19.1178779,3a,30y,100.17h,89.33t/data=!3m6!1e1!3m4!1sw4TPrDbys8CqXlR96_JV9Q!2e0!7i13312!8i6656

Mati: VATA (Vasilija) ŠEŠEVIĆ rođ. MADŽAREV, pravoslavne veroispovesti, stara 22. godine, rođena u (Starom) Sivcu (selo jugoistočno od Sombora)“

nova kuća
Konjovićeva 34. Novi vlasnik sagradio je novu kuću. Za Šeševiće više niko ne zna. Foto D. Simić

Sledi Milanovo objašnjenje:

“U protokolima venčanih, somborskih crkava ne postoji zapis, odnosno podatak o njenom venčanju, (očito se venčala negde izvan Sombora). Nemam nikakvih drugih podataka ni o njoj niti o njenom braku.

O poreklu njene porodice: Kako su ti ljudi (Šeševići) ovde došli krajem 17. veka, sumnjam da su imali bilo kakve rodbinske veze sa Gavrilom Principom. Ja o tome nisam nikada čuo, niti imam takve podatke.

Ne postoje knjige o Somboru s početka 20. veka, posebno ne ilustrovane. Najbogatija ilustracijama i podacima iz tog vremena (nekoliko stotina starih fotografija grada s kraja 19. i s početka 20. veka) je moja monografija, ali ona je nova, izašla je iz štampe ove godine (zasebno latinično i ćirilično izdanje, englesko će biti štampano do kraja ove godine, 416 strana, tvrd povez, pun kolor)...”

monografija

MONOGRAFIJA “U TOM SOMBORU... GRAD U PRIZMI STOLEĆA”

Monografija “U TOM SOMBORU... GRAD U PRIZMI STOLEĆA” upravo je objavljena, a na molbu brojnih prijatelja i ovim putem dajemo osnovne činjenice o njoj, kao i obaveštenje kako može da se poruči i nabavi. Osim navedenih mogućnosti u obaveštenju koje sledi, knjigu je moguće poručiti i javljanjem u komentaru ispod ovog priloga.

Istovremeno, raspisujemo i pretplatu na englesko izdanje monografije, koje će biti štampano do polovine 2020. godine.

Biti predusretljiv, kao čovek koga opisujemo, je civilizacijska odlika i tim tragom krećemo dalje. Hoćemo da upoznamo Milana Stepanovića. U telefonskom razgovoru, on nas upućuje na svoj sajt Sombor – Ravnoplov.

Posle temeljnog razgledanja napisali smo telegrafski odgovor: “izvanredan 'Ravnoplov'”. Sadržaj autentičan, upečatljiv, zanimljiv, stručno pisan. Otkrili ste nam nov i nepoznat svet. Želeli bi da www.audioifotoarhiv.com sarađuje sa Sombor – Ravnoplov. Želimo da i naš sajt doprinese širenju “Ravnoplova”... Na vezi smo...”

Tako smo odllučili da odemo u Sombor i da se sa Milanom upoznamo. On spada u one savesne i odgovorne ljude koji se sreću, ali samo ponekad, i to retko u životu. Šeševiće smo prepustili istoriji. Pred nama je Sombor o kome je Milan Stepanović napisao: “Sombor ide u red onih magičnih i nadasve uticajnih naših imenica pre svega zbog snažnih utisaka putnika namernika o bezmalo savršenom, a svakako završenom planimetrijskom snu...”

Milan Stepanović
MILAN STEPANOVIĆ (1961) Objavio i priredio preko 20 monografija i knjiga iz prosvetne, kulturne, crkvene i urbane prošlosti Sombora. Foto D.Simić

Mi smo u Somboru početnici, a ovo je grad Sombor snimljen iz našeg ugla, opisan tekstom i glasom Milana Stepanovića. Sve ilustrovano sadržajem iz “Ravnoplova”.

Somborska Karmelićanska crkva
Somborska Karmelićanska crkva. Foto V. Simić

SOMBORSKA KARMELIĆANSKA CRKVA I SAMOSTAN

Somborska rimokatolička crkvena opština obratila se, još 1818. godine, ugarskom Kraljevskom namesničkom veću, sa molbom da joj se besplatno dodeli plac za izgradnju nove katoličke crkve u Somboru, pošto je crkva Svetog Trojstva postala pretesna za velik broj vernika. Gradski senat se saglasio sa ovom molbom, ali se nakon toga zastalo, pa su vernici 1826. g. ponovo predložili da započnu radovi na izgradnji nove crkve. Gradske vlasti su 1828. g. taj predlog prihvatile i imenovale komisiju koja je trebalo da odredi mesto na kome će crkva biti podignuta, što je i učinjeno do 1833. godine, kada je na gradskom Vašarištu, sa severoistočne strane od zdanja Županije, određeno zemljište za zidanje nove crkve. Ipak, na početak gradnje čekalo se još duže od četvrt veka.

Sombor - Zdanje Županije
Zdanje Županije u Somboru. Foto D. Simić

ZDANJE ŽUPANIJE U SOMBORU

Još je tokom prve decenije 16. veka naselje Coborsentmihalj, preteča današnjeg Sombora, bilo neko vreme županijsko središte Bodroške županije, dok je na njenom čelu bio Martin Cobor, posednik Coborsentmihalja. Nakon povlačenja Turaka 1687. g. Sombor je pripao Bačkoj županiji, kojoj je, od kraja dvadesetih godina 18. veka, administrativno pripojena i nekadašnja Bodroška županija, mada je ovo pripajanje formalno ozvaničeno tek 1802. godine. Sednice županijske skupštine održavane su i u Somboru, kao i u drugim većim naseljima Bačke županije (u Somboru su zasebne sednice županijske skupštine održane 26. maja 1731, 8. jula 1733, 15. jula i u oktobru 1737. godine, a generalna skupština održana je ovde 28. jula 1738. godine).

Tokom trogodišnje borbe Somboraca za dobijanje statusa slobodnog i kraljevskog grada, Bačka županija je, iz svojih interesa, predstavljala najveću prepreku ovom poduhvatu, koji su otežavali na svakom koraku i u svakoj prilici. Ipak, Sombor je 17. februara 1749. g. dobio status slobodnog i kraljevskog grada, te je kao takav od tada bio izvan teritorijalne nadležnosti Bačke županije.

Sombor
Sedeća statua Laze Kostića na Trgu Svetog Đorđa ispred kuće u kojoj je živeo. Foto Milan Stepanović

SOMBOR I MLADI LAZA KOSTIĆ

Veze Laze Kostića sa Somborom potiču još iz njegova detinjstva. Dve starije sestre njegove majke, njegove tetke Marija i Katarina, devojaštvom iz bogate trgovačke kuće Jovanovića, udale su se u ugledne somborske porodice. Marija se udala za Petra Mihajlovića i bila je mati poznatih narodnih dobrotvora i zadužbinara Nikole-Nike Mihajlovića [1811-1895], doktora prava i preparandijskog profesora, kasnije advokata, velikog župana i visokog državnog sudskog činovnika (predsednika vrhovnog suda Ugarske), i brata mu Đorđa-Đoke [1813-1895], trgovca i veleposednika). Katarina se udala za Jovana Atanackovića, rođenog brata vladike Platona Atanackovića (bila je to Lazina „majka“ Kata, koja je, kao udova, vodila domaćinstvo svog brata i Lazinog ujaka Pavla Jovanovića i koja je, nakon...

Sombor - Gradska kafana
Gradska kafana. Foto V. Simić

AL’ SE NEKAD DOBRO JELO – KAKO SU SE HRANILI SOMBORCI

Ishrana Somboraca, posebno onih koji su živeli na salašima (a skoro 40% stanovnika Sombora živela je preko većeg dela godine na okolnim salašima, sakupljenim u 15 salaških naselja), bila je uglavnom bogata i kalorična zbog napornog rada, a prilagođavana je godišnjim dobima i verskim običajima. Po članu domaćinstva godišnje je držano 25 komada živine, jedan tovljenik i 300 kg žita za meljavu. Na četiri člana porodice držana je krava muzara. Tokom dana obrokovalo se po tri puta (doručak ili „vruštuk“ služen је zorom, ručak u podne, а večera pred smrkavanje), a u danima napornih poljskih radova ishrana je između ručka i večere bila pojačana i užinom („jauznom“). Deca su imala...

Bački doručak - Sava Stojkov
Bački doručak (Sava Stojkov, ulje na platnu, 1975)

Radio emisija

Milan Stepanović

Telefon u rukama Milana Stepanovića svedoči da je tonski zapis za radio emisiju snimljen u vreme korone. Telefon je bio prenosnik zvuka za Simićevu dokumentarnu emisiju o „Ravnoplovu“ i Somboru.
30. septembar 2020. godine.

Iz emisije izdvajamo deo o multikulturalnosti Sombora.
Trajanje 3 minuta.

Slušaj:     (mp3)

Milan Stepanović govori.
Deo usmene istorije Sombora.

Trajanje emisije 43 minuta.

Slušaj:     (mp3)

Sombor
Mirna ulica. Foto D. Simić

Sombor
Glavna ulica sa Svetođurđevskom crkvom. Foto D. Simić

SVETOPRETEČEVA (MALA PRAVOSLAVNA) CRKVA U SOMBORU

Crkva Sv. Jovana Preteče, u Somboru znana i kao Svetopretečeva ili Mala pravoslavna crkva, jedino je somborsko zdanje koje ima status kulturnog dobra od izuzetnog značaja.

Prema zapisanom predanju, koje istorija i arheologija nisu potvrdile, na mestu ove crkve, još pre dolaska Turaka, nalazila se hrišćanska bogomolјa, koju su Turci, nakon zauzimanja Sombora 1541. godine, pretvorili u džamiju. Posle povlačenja Turaka, krajem leta 1687. godine, pravoslavni stanovnici Sombora su, kako svedoče stari letopisi i zapisi, preuzeli džamiju i pretvorili je u pravoslavni hram Sv. Jovana Preteče.

Sombor - Statua pesnika i pripovedača Veljka Petrovića
Statua pesnika i pripovedača Veljka Petrovića. Foto D. Simić

KAKO JE MLADI VELJKO PETROVIĆ PREBEGAO U SRBIJU

Znamenit srpski pesnik i pripovedač Veljko Petrović (1884-1967), rođeni Somborac, prešao je 1911. godine, kao 27-godišnji mladić, iz Austro-Ugarske u Srbiju. Privučen pohvalama svojoj rodoljubivoj poeziji iz pera „gromovnika“ srpske književne kritike Jovan Skerlića, Veljko Petrović se u Beograd doselio (tačnije prebegao) pred početak balkanskih ratova, iz kojih je slao redovne izveštaje za liberalni novosadski „Branik“. U vreme Prvog svetskog rata Veljko Petrović se povlačio sa srpskom vojskom preko Albanije, posle čega je bio imenovan za delegata srpske kraljevske vlade u Ženevi. Iz pera Borislava Mihajlovića Mihiza, a po neposrednom pričanju samog Veljka Petrovića, zabeležena je zanimljiva i šarmantna priča o njegovom prebegu u Srbiju: “Objavio mladi Veljko Petrović knjigu...

Sombor
Model nekadašnjeg arterskog bunara i vodarskih kola na Vidovdanskom trgu u Somboru (vidi se i početak Konjovićeve ulice). Foto D.Simić

SOMBORSKI VODARI

Osam decenija zanimanje vodara predstavljalo je jednu od somborskih autentičnosti, ali ne toliko po svojoj retkosti (bilo ih je i u drugim mestima po Vojvodini), koliko po činjenici da je ovo zanimanje jedino u Somboru bilo institucionalizovano, a još više po jedinstvenim vodarskim kolima koja su predstavljala specifičnost isključivo ovdašnjih vodara.

Vekovima je Sombor imao problem sa lošom pijaćom vodom (još 1598/99. g. kan krimskih tatara, turskih saveznika, koji se nalazio na zimovniku u Somboru, ispevao je pesmu u kojoj pominje “gorke vode Sombora”). Gradski (javni), pa i kućni bunari, ni u drugoj polovini 19. veka nisu bili dovoljno pitki i zdravi, pa izveštaj iz 1884. godine, na osnovu hemijski ispitanog kvaliteta vode iz 16 somborskih javnih uličnih bunara sa đermom, ukazuje da je voda bila pitka i ispravna samo u dva bunara. Stoga su gradske vlasti odlučile da u središtu grada, na Svetođurđevskom trgu, sa istočne strane Gradske kuće, na mestu gde je i ranije bio varoški bunar, bude iskopan prvi arteski bunar koji će Somborcima da obezbedi zdravu i pitku vodu.

Sombor
Deca pune kante iz vodarevih kola u somborskoj Velikocrkvenoj ulici (danas Veljka Petrovića)

Sombor - Statua Ernesta Bošnjaka
Statua Ernesta Bošnjaka. Foto D.Simić

ERNEST BOŠNJAK – ČOVEK KOJI. JE OD SOMBORA ŽELEO DA NAČINI HOLIVUD

Uosvitak 20. veka tek se razvijala filmska umetnost u svetu, a na prostorima Bačke već se našla nekolicina entuzijasta, koji su se osmelili ne samo da je reprodukuju (prikazuju), već i da se bave njenim stvaranjem. U Somboru je to bio Ernest Bošnjak, u Subotici Aleksandar Lifka, a u Novom Sadu Vladimir Totović. Somborski kinematograf je, ipak, prvi snimio film i u ranoj istoriji naše kinematografije ostavio je najvidljiviji trag. Ernest Bošnjak, poreklom iz stare somborske bunjevačke porodice, rođen je 1. januara 1876. godine u Somboru, gde je, kao mladić, učio štamparski zanat do 1892. godine. Usavršavajući se u struci, narednih 14 godina boravi po gradovima tadašnje Ugarske...

Ernest Bosnjak - Otkrivanje spomenika Ferencu Rakociju u Somboru 1912.
https://www.youtube.com/watch?v=Pwk61LDXqng

Sombor
Privremena pijaca uz Gradsku kuću. Foto D.Simić

GRADSKA KUĆA U SOMBORU

Prema svom geografskom položaju i svojoj delatnosti, Gradska kuća je puna dva veka predstavljala najvažnije središte Sombora, a svojim oblikom i prepoznatljivo arhitektonsko znamenje grada. Ovo zdanje, koje gleda na dva najveća gradska trga i podjednako je udaljeno od pravoslavne Svetođurđevske crkve i rimokatoličke crkve Sv. Trojstva, nastalo je na mestu ukrštanja glavnih puteva, koji su, Glavnom ulicom, vodili od juga ka severu, a Čitaoničkom ulicom (kao nastavkom Lenčanskog puta) i ul. Laze Kostića (kao prethodnicom Apatinskog puta) od istoka ka zapadu.

Sombor - Zdanje Narodnog pozorišta
Zdanje Narodnog pozorišta danas. Foto Milan Stepanović

SOMBORSKO POZORIŠTE

Prvi pisani trag o počecima pozorišnog života u Somboru potiče iz 1578. godine, kada je među stanovnicima somborske kasabe zabeležen i Ibrahim – hajali (izvođač pozorišta senki, koje je u Turskoj, po liku glavnog junaka, nazivano i „Karađoz“, i koje je predstavljalo nezaobilazan detalj svih važnijih turskih verskih i kućnih praznika, a imalo je i vaspitnu ulogu u obrazovanju dece i mladih). Dva veka kasnije, u februaru 1779. godine, fra Bona Mihaljević je u svojoj hronici zabeležio da je nastavnik somborske Gramatikalne škole, franjevac Gerard Boda, sa svojim učenicima izveo komad o loše vaspitanom mladiću, a posebno je naglasio kako su izvođači od prisutnih gledalaca dobili mnogo aplauza. Dve godine...

Sombor - Galerija Milan Konjović
Galerija Milan Konjović. Foto Milan Stepanović

TUNEROVA KUĆA (GALERIJA “MILAN KONJOVIĆ”)

Četvrtom tačkom Privilegijalnog pisma carice Marije Terezije, kojim je Somboru dodeljen status slobodnog i kraljevskog grada, dato je pravo gradskim vlastima da dodele koncesiju za otvaranje apoteke, ali je ona otvorena tek 17 godina nakon elibertacije (tragovi narodnog apotekarstva ili nadrilekarstva nalaze se u spisima o postupku koji je 1758. g. gradski Magistrat vodio protiv tri ovdašnje „veštice“ kod kojih su nađene i razne lekovite trave, masti i začini). Prva somborska apoteka „Kod zlatnog lava“, koju je 1766. g. otvorio Ferdinand Plank, apotekar iz Osijeka, nalazila se u kući na čijem će temelju somborski apotekar Franc Tuner 1838. g. dovršiti zidanje svoje kuće. Kada je 1772. g. apotekar Plank iznenada...

Sombor - stara železnička stanica
Stara železnica u Somboru

Sombor - stara železnička stanica
Arhivski snimak - stara železnička stanica

ŽELEZNICA U VAROŠI SOMBORSKOJ

Predstavnici Sombora (zemljomer Antonije Konjović i član gradske uprave Mihailo Kockar) bili su 1864. g. na savetovanju u Subotici, gde je odlučeno da se počne sa trasiranjem pruge koja će od Subotice ići do Sombora, a odatle do Dalja. U Somboru je iste godine osnovan i Odbor za izgradnju železnice, koji je u Pešti podigao zajam od 2.000 forinti, koliko je, kao avans, obezbeđeno za početak trasiranja pruge. Zemljani radovi i znatan deo pruge završeni su već do 1866/67. godine, ali su još više od dve godine trajali radovi na dodatnoj infrastrukturi. Kada je pet godina posle odluke o izgradnji, 11. septembra 1869. godine, ulaskom prvog voza iz pravca Subotice...

Franja Bek
Franja Bek potomak podunavskih Švaba. Vlasnik malog hotela u centru Sombora Piccolina. Foto D. Simić
office@piccolina.rs, www.piccolina.rs

SOMBORSKI HOTEL – Ravnoplov

Reprezentativna jednospratna građevina u stilu neoromantizma, sa detaljima neogotike, nazvana hotel „Kod francuskog cara“ (Zum Kaiser der Franzosen), sagrađena je 1856. g. na posedu braće Mihels, prema planovima arhitekte Ferdinanda Fišera (posed se 1837. g. prostirao na 707 ¼ kvadratnih hvati).

SOMBORSKI HOTEL – Ravnoplov

Fasada hotela donekle je izmenjena nakon velikog požara koji je 5. februara 1906. g. zahvatio tavan zgrade, koji je srušio dotadašnju krovnu konstrukciju (ona se, sa gvozdenom konstrukcijom zabata, srušila u plesnu dvoranu hotela). Pre požara središnji deo pročelja imao je uzdignut krov, a nakon požara krov pročelja je ujednačen. Tokom 1911. g. izrađena je ograda za letnju terasu hotela, načinjena od umetničke bravarije. Dugačko i uže krilo hotelskog zdanja dozidano je 1912. g. sa strane Apatinskog puta, u istom arhitektonskom stilu kao i pročelje hotela, a dograđen deo imao je jednak broj soba kao i dotadašnji hotel (35), te još jednu veliku dvoranu. Novi deo zgrade sazidao je Janoš Anđal.

Vuk Vujko
Vuk Vujko u svojoj vinariji www.vucjipodrum.com

... PA I ŽENE PIJU VINA (VINOGRADARSTVO U SOMBORU)

Od Sombora, valjda, nema predela koji je manje pogodan za vinogradarstvo, a u kome su ljudi (i žene) bili tako privrženi vinu, da su grad, stolećima, potpuno okruživali svojim brojnim vinogradima.

vinari

Još je u tursko doba, na poreskom popisu (defteru) iz 1570. godine, zapisano da Somborci gaje vinovu lozu i plaćaju 80 akči za površine vinograda koje su bile veće od 20 dunuma (jedan dunum je iznosio oko deset ari ili 1.000 m2). Nepun vek kasnije, znameniti turski putopisac Evlija Čelebi, prilikom obilaska Sombora 1665. godine, piše kako je Sombor velika varoš okružena vinogradima, baštama i ograđenim vrtovima. Zapis mladog turskog oficira Osman-age Temišvarskog iz 1688. godine, svedoči da je, prolazeći kraj Sombora sa zapadne strane, pored reke Mostonge, video zapustele somborske vinograde (bilo je to vreme austrijsko-turskog rata). Deceniju kasnije, 1698. godine, prilikom prolaska jedne austrijske carske vojne čete, na francuskom je, u dnevniku marša, zapisano da je Sombor otvoren grad, okružen lepim krajolikom i vinogradima (Le dit Sambor pour Continuer est un ville ouverte, Latsienne envirrannée des belles Campagnes et vignes). Na sve tri vedute Sombora, koje su nastale 1697/98. godine, ucrtani su vinogradi u okruženju grada. Jedan vinograd bio je 1699. g. povod za žalbu na kapetana somborske milicije Đuru Markovića, koji nije hteo da preduzme ništa kako bi njegovi sunarodnici, somborski Bunjevci Dujan Matić i Petar Probojčević, vratili uzurpirani vinograd, koji je predstavljao očevinu Somborca Vujice Stankovića i njegove sestre Mihaele.

Županijski park
Detalj iz Županijskog parka. Foto V. Simić

Drvored ispred zdanja Županije
Drvored ispred zdanja Županije na mestu kasnijeg parka, na prvoj fotografiji Sombora iz 1868. god.

VELIKI SOMBORSKI GRADSKI (ŽUPANIJSKI) PARK

Još polovinom 19. stoleća posađeni su ispred zdanja Županije, na nekadašnjem stočnom vašarištu, omanji drvoredi, pored kojih su načinjene staze, a slika ovog „perivoja“ sačuvana je na najstarijoj fotografiji Sombora nastaloj oko 1868. godine. Zemljište ispred zdanja Županije dodatno je uređeno 1875. godine, kada su posađene i novi drvoredi. Kada je između 1880. i 1882. g. obnavljana i proširena zgrada Županije, dotadašnji drvoredi i staze bili su uklonjeni, a okruženje i prostor ispred novog i raskošnog županijskog zdanja ostali su blatnjavi, glibavi i zarasli u trsku, pa je Odbor za ulepšavanje grada preporučio da ispred Županije bude posađen park. U smislu te preporuke, neposredno ispred zdanja Županije načinjen je 1886. g. omanji trg sa sadnicama četinara tise, poređanim u polukrug i rezidbom kupasto oblikovanim, koje i danas postoje. Ipak, do nastanka parka trebalo je čekati još duže od decenije.

Pogledajte pažljivo Ravnoplov

Milan Stepanović istoričar, autor sajta na svom „brodu koji plovi ravnicom“ objavio je preko 600 izvanredno zanimljivih autorskih tekstova koji slikaju Sombor, ravničarski Dunav, prikazuju obzorja prošlosti, gastronomiju, slavne sinove ravnice... ZAPLOVIMO RAVNOPLOVOM!

Postavljeno: oktobar 2020.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Sa sajta www.audioifotoarhiv.com četiri priloga u kojima govore poznati ljudi iz Sombora i somborskog kraja:

Miroslav Josić Višnjić

Miroslav Josić Višnjić književnik

Đorđe Lebović

Đorđe Lebović Dramski pisac
(Sombor 1928. ~ Beograd 2004.)

Zlatan Dorić

Poklon za poneti
Dokumentarna radio emisija Dragoslava Simića u kojoj govori Zlatan Dorić o sebi i kolege o njemu.

Radoslav Zlatan Dorić reditelj i dramski pisac
/Bačko Gradište 1940 ~ 2010. Beograd/

biblioteka
Čedomir Čupić
Profesor Čedomir Čupić. Sivac 1947.

Promocija - Ovaj Vek uživo
Biblioteka grada Beograda u Knez Mihajlovoj ulici.
Govorili su: Đorđe Malavrazić, Jovan Ćirilov i profesor Čedomir Čupić.


Autor sajta  Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
Dragoslav Simić Video zapis - O knjigama koje govore: Veče Dragoslava Simića. Narodna biblioteka Kruševac. Novinarka Maja Martinović, (Radio televizija Kruševac) 2006.
Dragoslav Simić je ekspert za proizvodnju radio programa o čemu svedoči ovaj sajt na kome možete čuti 1000 dokumentarnih radio emsija Dragoslava Simića: opširnije vidi

sicke41@gmail.com

english   YouTube   facebook sajta

Staza Vašeg puta vodi Vas u svet audio i foto arhiva novinara Dragoslava Simića.
Najznačajnije ličnosti iz političke i kulturne istorije nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, pojavljuju se u izlozima ovog sajta.
Možete čuti veliki broj dokumentarnih radio emisija Dragoslava Simića i njegovih kolega po izboru urednika ili gledati fotografije snimljene iz profesionalnog ugla. Sajt otvara sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku nastale pre i posle Drugog svetskog rata.
"Gosti sajta", “Knjige koje govore”, "Vaša pisma", "Radio kritika", "Prijatelji sajta", "Novi projekti", "Da li ste pročitali retke knjige" ~ samo je deo stranica ove elektronske izložbe okrenute novim medijima u svetu.
Sajt spada u domen nematerijalne kulture. Sajt je nekomercijalan.
Pristup sajtu je slobodan. Podržite ga donacijom. Novčani prilozi uplaćuju se preko žiro računa.
Informacije: urednik sajta Dragoslav Simić sicke41@gmail.com


Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana