Ivo Andrić je negde već smestio ovu priču. Nije je imenovao naslovom, nego onako po meri svog talenta prema ljudima i događajima koji su oblikovali njegov literarni svet, gledao, smislio i zapisao slučaj, opisao događaj, uneo u svoje znakove pored puta, hronike i romane. Odlikovala ga je mudrost, a trajnost mu je dala smisao da zapazi vanvremeno i da to svoje vanvremensko unese i u naš svet.
Možda se ovom novinaru to poređenje Andrićevih tema sa ovom pričom samo pričinilo dok je putovao od Beograda, Srbijom i Bosnom, do Sarajeva sa knjigom Abdulaha Sidrana „Otkup sirove kože“ – /simboličnog li naslova!?/ – u ruci.
Da nije bilo ovog puta, sada ne bi bilo ni moje priče. I ovo je impresija, utisak o viđenom slušanom, pročitanom u Sarajevu, istočnom, zapadnom, severnom ili južnom, ali Sarajevu sve je jedno kako ga ko krsti. Duša grada se prostire na sve strane i Hecegovinom i Bosnom. Krompiri, kupus, paradajz i šargarepa, predmet ovog zapisa, rastu diljem ovog BH sveta, ali prazni tanjiri i kuvari, to je tema do koje se ne dolazi iz Beograda, nego treba stići na lice mesta i saznati: kako oklevetati komšije?
Abdulah Sidran
Posvađala se dva prazna, gladna tanjira, ali im ne da treći tanjir da budu sami. Svađa utroje, iz političkih i verskih razloga, dođe mu isto, a i kad nema razloga, nađu ga... Kuvari ne žive sa tanjirima. Kuvaju negde drugde i šalju jela signalima, elektronskom poštom, telefonom ili radijem, a najviše vole preko malog ekrana.
Jedan kuvar u liku novinara voditelja neke regionalne televizije, koji ko zna koga zastupa i čije misli prenosi, pred kamerama ispituje seljaka koji gaji kupus. Sediš u Sarajevu ili bilo gde u dometu te TV stanice u BH. Gledaš televiziju uživo koja granatira i baca atomske bombe. Vrtiš hotelski ekran i pakovanje je gotovo. Pun pogodak. Seljakovo imanje je na zemlji podeljenoj međom koja razdvaja one opisane prazne tanjire. Kupus i krompir su levo, a šargarepa i paradajz desno. Rastu kao iz bajke i sa jedne i sa druge strane zamišljene granice. Da, zamišljene za nas neznance, ali ne i za voditelja ~ kuvara i seljaka.
„Koji ti je slađi kupus“, ~ pita kuvar seljaka.
Ovaj odgovara: „Pravo da ti kažem, miliji mi je ovaj kupus sa naše strane..!“
„A što?“, šeretski pita kuvar ~ novinar, kao ne razume odgovor na svoje sasvim jasno pitanje.
Seljak, šeret neki takođe: „Kako da ti kažem, kad je naše naše je, a njihovo je njihovo...!“
Referendumska zagonetka glasi: Ko pita kupus gde će da raste!?
Ima i nezavisnih tanjira koji odjednom iskoče i ako ih niko nije zvao, a na jednom reklamnom panou, ćirilicom su napisali, doduše ne u Sarajevu, ali u BH na putu od Srbije prema Sarajevu, u Vlasenici:
„Bože, teško tebi sa nama, kakvi smo“!? ....
Nije kraj priče jer u sve treba da uključim i Abdulaha Sidrana koga srećem na javnoj sceni u Sarajevu posle čitanja njegove knjige čiji sam naslov naveo na početku. Svoj odbranbeni mehanizam od TV opisao je Sidran ovako:
“Kad god upalim TV dnevnik, odmah zaspim... Spavam tačno dok traju vijesti ...U tom otrovu ima nečeg o čemu treba mnogo razmišljati...”
O smislu i besmislu: “...Naše ambicije su da mirimo umne ljude... Društvo u Bosni je funkcionisalo na način koji smo mi svi voljeli... Za mene bi život u tim jednoetničkim uvjetima bio jednak životu u akvarijumu, ja takav život i ne smatram životom...”
“Sarajevska raja?”, pita novinar. Sidran: “... Jugonostalgičari na portalima... “Vilsonovci” ~ Sarajlije u Americi i Australiji... Smisao za humor i na vlastiti račun... ”Dje si papak”... Balkan, budućnost...? Bosanci, Bošnjaci... 1992 ~ 1996... Golem zločin nad bosanskim muslimanima... Brisanje memorije... Svaki rat ovde je importiran izvan Bosne... Mi ne damo da nam se uruše prijateljstva koja su postojala... Ne damo da nam se uništava budućnost....”
Gospođa Feti Kafedžić koja sluša ovaj razgovor dodaje: “...da živimo i stvaramo zajedno, a ne samo jedni pored drugih. Jer, zaborav koga ovi neki novi hoće da mi u svojim uspomenama zaboravimo i one najmilije prijatelje i poznanike. Ja to nisam prihvatila, jer samo prihvatanje da zaboravimo, tog nečega što nam je dalo ljepotu naše mladosti, učinilo bi nas “živim mrtvacem“.
Referendum za kupus, zaista bi bilo najbolje rešenje: kupusu gde volite da rastete - kod nas ili kod njih.
Da li bi se sa ovim referendumom složio Ivo Andrić?!
Da ga pitamo.
I za Andrića je ovo obaveštenje. Ne zna čovek. Gradski prevoz između Pala i Sarajeva ne postoji. Nema granice, protok je slobodan kao da rata nikada nije bilo. Ali kućegazda sa Pala za potrebe svog domaćinstva ne odlazi u Srajevo, tamo je “njihovo”. Odlazi u Beograd. Tamo je “naše” ~ kaže.
A kuvari rade, mese i pakuju. Baš ih briga za prazne tanjire.
Pred postavljanje na sajt ovog zapisa dobio sam pismo iz Hanpijeska Milisava Tomovića koji se bavi otkupom sirove kože ne kao literaturom nego istinski, u stvarnosti:
From: Milisav Tomović
Sent: Thursday, September 08, 2016 6:56 PM
To: Dragoslav Simić
Poštovani Dragane,
“Primitivno etnički i mitomanski opterećeno društvo, kakvo je ovo o kome ti govoriš, opasno je i za sebe i za svoju okolinu jer je izgubilo osećaj za realnost.
Referenduma će možda biti ali bez ozbiljnijih efekata u realnom životu pošto je to najobičnija politička farsa jer u ovom trenutku ni opozocija ni vlast nemaju šta ponuditi narodu. Nacionalizam najgore vrste sva tri entiteta je u uzlaznoj putanji i to je ono što je najgore.”
Ceo razgovor sa A. Sidranom može se čuti na linku Abdulah Sidran govori
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Postavljeno: septembar 2016.
Srodni linkovi u vezi sa temama iz BiH ili sa ljudima i događajima iz nekadašnje Jugoslavije:
Kasim Rašidović ~ Izveštaj iz Sarajeva, na “Beogradskom krugu“,
1992.
Desimir Tošić publicista, urednik Naše reči, London. „Nacrt
za demokratsku alternativu“, London, 22. februar 1982. Pored ostalih,
potpisnik i Adil Zulfikarpašić. Stranica sajta:
Da li ste pročitali
ove knjige?
Mirko Tepavac, bio ministar spoljnih poslova SFRJ
Slobodan Inić, bio profesor sociologije, politički komentator
Profesor
Miladin Životić, “Beogradski krug”
Dr Nebojša
Popov govori, “Beogradski krug”
Vlatka Krsmanović,
bila prodekan na katedri za socologiju Univerziteta u Sarajevu. Kao
izbeglica umrla na Malti 1995. godine.
Vladimir
Srebrov pesnik /snimljen u Mostaru 1996./
Vane Ivanović, Hrvat ~ Jugosloven. Učesnik olimpijade u Berlinu
1936. Zastupao boje Jugoslavije. Sa grupom projugoslovenskih intelektualaca
u emigraciji, jedan od potpisnika „Nacrta za demokratsku alternativu“,
London, 22. februar 1982. Pored ostalih, potpisnik i Adil
Zulfikarpašić. Stranica sajta:
Da li ste pročitali
ove knjige?
Vujica Rešin
Tucić (1941. ~ 2009.) Avangardni pesnik, snimak je iz sedamdesetih
godina XX veka. Stranica "Gosti sajta". O prijatrelju Vujici govorio
je Abdulah Sidran.
Facebook strana: https://www.facebook.com/idea.funders/
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača
sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com sajta |
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.