Početna  |  Kontakt Simić

english YouTube facebook pretraga

Štrajk rudara u Labinu, Istra, 1987.

Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com. Budite prvi koji će svojim novčanim prilogom podržati ovo kulturno dobro kome zbog nedostatka sredstava preti gašenje.

(Ovu stranicu je opremio, tonske zapise i fotografije snimio i sačuvao Autor sajta Dragoslav Simić)

Beleška urednika sajta Dragoslava Simića

Prvobitni naziv moje dokumentarne emisije glasio je „Štrajkači ~ koferdžije“, a odnosio se na rudare poreklom iz Bosne koji su „trbuhom za kruhom“ stigli u Labinske ugljenokope. „Kuferdžije“ jer je najveći broj njih sa kuferima u rukama u potrazi za boljim poslom često menjao rudnike u kojima su radili po čitavoj nekadašnjoj Jugoslaviji. Seriju fotografija koju gledate snimio sam u Labinu na licu mesta tokom štrajka. Sačuvao sam još jedan isečak najavu emisije iz novina, koja nosi naziv, kako je navedeno „Štrajkači ~ koferdžije“. Ovog februara 2016. godine sve detalje događaja sam zaboravio jednostavno zato što nisam pravio nikakve beleške vezane za moj boravak u Labinu i Puli i snimanje razgovora sa rudarima. Zato je pismo gospodina Marina Badurine koje sam dobio vezano za ovu stranicu, navodim pismo u celini, dragoceno za razumevanje ovih događaja.

koverta From: Marino Badurina, Rijeka
Sent: Sunday, February 28, 2016 2:12 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: Dragoslav Simić, Beograd

Labinski rudari 1921.-1987.

Pismo Marina Badurine učitelja iz Rijeke
/povodom linka ~ Štrajk rudara u Labinu, Istra, 1987./

Tema Labinske republike i pobune rudara iz 1921. dugo je vremena, čak i u socijalističkoj Jugoslaviji, bila prilično zanemarena. Kako je svojevremeno primjetio povjesničar Petar Strčić, ova tema ne spominje se ni u"Istoriji Jugoslavije" (Prosveta), ni u "Pregledu istorije SKJ", ni u mnogi drugim onovremenim kanonskim edicijama. Razlozi za to su bili djelomično metodološke, no dijelom i ideološke prirode. Metodološke jer su dotični pregledi povijest radničkog pokreta i Komunističke partije "između dvaju ratova" tretirali samo na prostoru nekadašnje Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije. U navedenom periodu Istra, pa onda i Labin i Labinština, bili su pod talijanskom upravom.

Ideološke prirode jer, u to vrijeme (početak 20-ih) KPJ je bila politički i organizacijski razbijena (Zakon o zaštiti države; Obznana) te nije ni mogla odigrati nikakvu ulogu u ovim događajima, već su oni, prije svega, upisani u amanet talijanskog radničkog pokreta (predvođenog od strane KP Italije). S druge strane, ustanak labinskih rudara nepobitno je bio višenacionalan, pa je, s obzirom na politiku "čišćenja" Istre nakon Drugoga svjetskoga rata, i uloga nečiste savjesti kod ondašnjih struktura zasigurno odigrala svoje. Tek s vremenom, naročito 80-ih, kada se politička elita i sustav teže na svaki način relegitimizirati, otvorenije se pojavljuju edicije koje ističu i ovu značajnu epizodu u povijesti (i) jugoslavenskog radničkog pokreta.

From: Dragoslav Simić
Sent: Wednesday, May 04, 2016 10:36 AM
Subject: LABINSKI RUDARI ~ PRONAĐENA EMISIJA U CELINI

Slušaj 1.deo:     (mp3)

Slušaj 2.deo:     (mp3)

Ovo su dva dela jedne emisije iz najave na početku ove stranice koju sam pronašao prema datumu ovog pisma kod reditelja Darka Tatića.

Rudari Labinskih ugljenokopa u Istri stupili su u štrajk 8. aprila 1987. godine. Štrajk je trajao 33 dana.

Trideset četvtog dana od izbijanja štrajka, rudari su se vratili u jame, a dvojica rukovodilaca bili su prinuđeni da podnesu ostavke. Raspisan je referendum o prihvatanju pravilnika o raspodeli finansijskih sredstava... Komisija je formulisala predlog preraspodele za lične dohotke u duhu štrajkačkih zahteva sa čime se saglasio i Radnički savet rudnika. Srazmerno je vrednovan doprinos članova kolektiva, a najviše su dobili jamski radnici...

U to vreme bila je to prva obustava rada tako velikih razmera u Jugoslaviji i otvorila je lanac sličnih štrajkova, a sve se dešavalo pred raspad SFRJ, devedesetih godina XX veka. Govore vođe rudarskog štrajka, predstavnici sindikalne organizacije Istre iz Pule i Hrvatske iz Zagreba, radnici čilanovi Saveza komunista i štrajkbreheri..., članovi radničkog saveta; tako pred slušaocima ovog fantastičnog tonskog dokumentarca defiluje vreme koga više nema. Rudnik je ugašen 1999. kada je voda prodrla u poslednje okno iz koga je vađen ugalj.

Danas je to daleka istorija, a Labinski rudnici su prema ovom naslovu “turistička atrakcija”.

Istarski rudnik turistička atrakcija
20. oktobar 2013. Izmijenjeno 08:19 CEST Aldžazira

/Deo teksta/
Istarski ugljenokopi Raša, odavno su zatvoreni. Ali, živi ideja o prenamjeni tamošnjeg podzemlja. Industrijsko nasljeđe tako bi se pridodalo postojećim turističkim kapacitetima Labina, uz pomoć evropskog novca, izvještava novinar Boris Gagić.
Rudnik Raša godinama je zatvoren. Nestala je time duga tradicija kopanja kamenog uglja. I na rudarskom tornju vidljiva prošlost....

A ono što se te 1921. dogodilo slobodno se može smatrati prvim antifašističkim ustankom u svijetu. Naime, prije no što su preuzeli vlast u čitavoj Italiji fašističke skvadre već su vršljale po Julijskoj krajini i Istri maltretirajući slavensko (hrvatsko i slovensko), ali i nepoćudno talijansko stanovništvo. Stoga, iako će ustanak labinskih rudara biti uzrokovan (i opravdan) njihovim teškim ekonomskim položajem, podrška koju su dobili i od lokalnog netalijanskog stanovništva zasigurno je bila i nacionalno motivirana. Tim više što su događaji u Labinu koincidirali i sa tzv. Proštinskom bunom kada su seljaci jugoistočne Istre pružili otpor talijanskoj zabrani uporabe hrvatskih nacionalnih obilježja i jezika. Neposredni pak povod labinske pobune bio je upad fašističkih odreda u radničku komoru u Trstu. 1. marta 1921., nakon čega već sutradan rudari preuzimaju kontrolu nad ugljenokopom nastavljajući proizvodnju, ali organizirajući svojevrsnu samoupravu. Stoga u ovom slučaju ne može toliko biti riječ o štrajku, već doslovno, o pobuni ili ustanku koji je rezultirao uspostavom provizorne Labinske republike koja je pod geslom "kova je nasa" (rudnik je naš) potrajala nešto više od mjesec dana (od 2.III. do 8.IV.), sve dok talijanske vlasti nisu pokrenule iznenadnu akciju gušenja pobune, a pobunjene rudare izveli na sud. No unatoč takvom, očekivanom, ishodu plemeniti avanturizam labinskih rudara ostao je utopijsko nadahnuće kako za nastupajuću antifašističku borbu (posebno u Istri), tako i za talijanski i jugoslavenski radnički pokret.

Odjeci te samosvijesti iz 1921. reflektirali su se i u očaju 1987. kada je, ovoga puta posljednji, štrajk labinskih rudara (dotada najveći u SFRJ) ponovno zatresao čitavu zajednicu. Rudari su, koristeći simbolični kapital svojih prethodnika iz 20-ih godina, štrajk odlučili započeti točno 8. aprila, na godišnjicu slamanja Labinske republike. No ostale analogije s prošlošću uzaludno je tražiti. Vremena su se promijenila, i događaji iz 1987. biti će posljednji trzaj labinskih rudara. Bio je to koliko simptom lokalne (jugoslavenske) krize, toliko i svjetskih trendova koji, tih 80-ih, nisu bili osobito naklonjeni "prljavoj industriji" (dovoljno je spomenuti masovne, a u konačnici neuspješne, rudarske štrajkove u Britaniji u vrijeme vlade Margaret Thatcher). Stoga, koliko su labinski događaji iz 1921. bili dramatična anticipacija nadolazećeg toliko su oni iz 1987. bili zakašnjeli odjek europskih tendencija na europskoj periferiji. Štrajk rudara, koji je potrajao 33 dana, naposljetku je okončan bezuspješno. Već naredne godine većina ugljenokopa je ugašena, a sa njima i djelatnost na kojoj se temeljio ekonomski profil čitavog tog područja. Jedna era je završena i labinski rudari, zajedno s čitavim djelovima nekadašnje "radničke klase" počinju svoju migraciju u kolektivno sjećanje.

Postavljeno: februar 2016.

Štrajkači ~ kuferdžije
„Štrajkači ~ kuferdžije“, najava emisije u Politici iz 1987. naknadno nađena i postavljena 3. juna 2016. godine (klikni na sliku za uvećanje)

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Napomena urednika sajta Dragoslava Simića odnosi se na priložene linkove

Kao SRODNI LINKOVI, navodim tri sadržaja koji nisu neposredno vezani za temu Štrajk rudara u Labinu. Takođe međusobno njihove priče nisu srodne. Jedino im je zajedničko da su oboje sa prva dva linka rođeni Istrijani.

Profesora Tugomila Ujčića snimio sam u Pazinu, a Dragicu Srzentić rođenu u Istri, snimio sam u Beogradu. Oboje su pravi glasovi istorije i njihova svedočenja predstavljaju dragocen dokument za kulturu sećanja. Na linkovima koje navodim opširno su dati izvori iz kojih se mogu pratiti njihovi životi i razlozi koji su me naveli da ove ličnosti postavim na sajt.

Slike iz Trsta sa temom KAFA OROŠENA SUZAMA, snimio sam baš kako je prema izvorima na linku navedeno u Trstu. Trst nije Istra, ali je u najbližem okruženju pa je to razlog što i ovaj link prilažem uveren da će ta tema biti izuzetno zanimljiva za sve posetioce sajta.

Profesor Tugomil Ujčić, svedok kragujevačke tragedije 1941.
„Bilo me stid što ostadoh živ“
Obaveštenje da je Tugomil Ujčić, rodom iz Istre, 1941. godine bio profesor Druge muške realne gimnazije u Kragujevcu, našao sam u Poliici u rubrici „Među nama“, nedelja, 9. oktobar 1988. godine. Profesora Tugomila Ujčića i njegovo svedočenje o streljanju đaka u Kragujevcu, snimio sam u rodnom Pazinu, 1990. godine. Stranica “Gosti sajta ~ vreme ratova”.

Dragica Srzentić
Dok unosim ove podatke, Dragica Srzentić rodjena u Istri, napunila je 99 godina. Imala je neobično interesantan život, a jedna od njenih životnih sekvenci glasi da je kao Titov diplomatski kurir odnela Staljinu 1948. godine u Moskvu Titovo "ne", kada se Tito suprotstavio politici Staljina prema Komunističkoj partiji Jugoslavije. Stranica "Gosti sajta".

Kafa orošena suzama, iz Trsta
U izobilju robe današnjih radnji, teško je poverovati da nije uvek bilo tako i da se recimo, kafa, švercovala iz Trsta kao najbližeg grada Jugoslaviji u odnosu na „zapadno inostranstvo“. Tako se zaista nekad živelo. O tome svedoči reportaža iz Trsta, urednika sajta Dragoslava Simića i serija fotografija, snimljenih osamdesetih godina XX veka. Stranica sajta „Fotografije“.


Autor sajta  Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
Dragoslav Simić Video zapis - O knjigama koje govore: Veče Dragoslava Simića. Narodna biblioteka Kruševac. Novinarka Maja Martinović, (Radio televizija Kruševac) 2006.
Dragoslav Simić je ekspert za proizvodnju radio programa o čemu svedoči ovaj sajt na kome možete čuti 1000 dokumentarnih radio emsija Dragoslava Simića: opširnije vidi

sicke41@gmail.com

english   YouTube   facebook sajta

Staza Vašeg puta vodi Vas u svet audio i foto arhiva novinara Dragoslava Simića.
Najznačajnije ličnosti iz političke i kulturne istorije nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, pojavljuju se u izlozima ovog sajta.
Možete čuti veliki broj dokumentarnih radio emisija Dragoslava Simića i njegovih kolega po izboru urednika ili gledati fotografije snimljene iz profesionalnog ugla. Sajt otvara sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku nastale pre i posle Drugog svetskog rata.
"Gosti sajta", “Knjige koje govore”, "Vaša pisma", "Radio kritika", "Prijatelji sajta", "Novi projekti", "Da li ste pročitali retke knjige" ~ samo je deo stranica ove elektronske izložbe okrenute novim medijima u svetu.
Sajt spada u domen nematerijalne kulture. Sajt je nekomercijalan.
Pristup sajtu je slobodan. Podržite ga donacijom. Novčani prilozi uplaćuju se preko žiro računa.
Informacije: urednik sajta Dragoslav Simić sicke41@gmail.com


Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana