Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:
Ovaj moto sajta prikazuje način rada primenjen u emisijama čiji sam autor.
Ivo Andrić. Iz priče „Alipaša“:
„Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u reč i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti...“
From: Ivica Belamarić
Sent: Wednesday, June 06, 2018 10:51 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Zahvala
Dragi profesore Šušnjiću,
Živim i radim u Vinkovcima (Gradski muzej Vinkovci - Galerija likovnih umjetnosti „Slavko Kopač", kustos )
Završio sam studij povijesti umjetnosti i sociologije u Zadru (1980 – 1985), imao sam čast
da ste mi Vi, cijenjeni profesore, predavali.
Rado Vas se i često sjetim.
Ovom prilikom želim Vam zahvaliti na ogromnom humanizmu, literaturi koju ste podarili čovječanstvu, i prije svega na ljudskosti i uvažavanju nas
studenata.
Imate lijepe pozdrave iz Vinkovaca od gospođe Nade Vukasović (rođ. Tepšić) i gospodina Luke Čačića, sina pokojnog Lukiše, vaših susjeda iz vinkovačkog Novog Sela.
S velikim poštovanjem Vas pozdravljam. Pronašao sam Vas na linku Audio i Foto arhiv SIMIĆ
Ivica Belamarić
Gradski muzej Vinkovci
Galerija likovnih umjetnosti „ Slavko Kopač „
Trg bana J. Šokćevića 16
32100 Vinkovci
/Uz dopuštenje gospodina Belamarića objavljujemo ovo pismo./
![]() |
Lepa ličnost i mudra misao Istorija iz fioke - Đuro Šušnjić Kulturni dodatak Politike, subota 11. mart 2023. Narod koji ne uči od drugih naroda lišen je svake nade za razvoj. Onaj ko u svom iskustvu ima iskustva drugih bogat je kao bog. A ako neko misli da od drugoga nema šta da nauči, onda je sve moguće znanje sveo na svoje iskustvo. To je bedno, kaže Đuro Šušnjić. Priredio Dragoslav Simić pod autorskim naslovom „Sa profesorom u Kaluđerici“ - Dijalogom u susret razlikama Više na stranici Promocije. |
Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com.
Budite prvi koji će svojim novčanim prilogom podržati ovo kulturno dobro kome zbog nedostatka sredstava preti gašenje.
Stranicu osmislio, tonski zapis i fotografije snimio Dragoslav Simić urednik sajta
Profesor na nekoliko jugoslovenskih univerziteta, sociolog koji je decenije posvetio naučnom radu. Njegove knjige dragoceno su štivo ovog autora izuzetne erudicije.
Slušaj 1.deo: (mp3)
Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com
Slušaj 2.deo: (mp3)
Slušaj 3.deo: (mp3)
Živa reč profesora Šušnjića, sačuvana na ovoj stranici, spada u dragocenosti koje se mogu meriti darovima koje je Bog poklonio čoveku: vid, izlazak i zalazak sunca. "Razum i tolerancija", kao način življenja su osnovne misli knjiga i ideja Đure Šušnjića. Njegovo obraćanje na tribini u Kikindi “Dijalog, susret razlika”, 2002. godine, u saradnji sa profesorom Jovicom Trkuljom, snimio je urednik sajta Dragoslav Simić.
Šušnjićeve knjige su najrečitije onda kada ih uzmemo u ruke i kada one progovore njegovim osebujnim jezikom: antičkog besednika, renesansnog humaniste, hrišćanskog propovednika i kartezijanskog prosvetitelja. Jezikom Nestora reči koji
uspeva da svojim mislima da pravi izraz, da njihov unutrašnji sklad i misaonu lepotu izrazi na tako jasan, sređen, elegantan i lep način.
Profesor Jovica Trkulja
Sa idejom da će istraživači života i rada profesora Đure Šušnjića želeti da imaju precizne podatke o ovom uglednom profesoru, perom profesora Šušnjića, zamolio sam ga da predstavi svoju
BIOGRAFIJU I BIBLIOGRAFIJU
Đuro Šušnjić je napisao 17. januara 2018. godine:
“Rođen sam 2. 05. 1934. godine u Rudopolju, u Lici, u tradicionalnoj srpskoj porodici.
Srednju školu (gimnaziju) završio sam u Vinkovcima.
Godine 1954. upisao sam se na Filozofski fakultet u Zagrebu (grupa: filozofija i ruski
jezik). Diplomirao sam 10. 07. 1959. Iste godine primljen sam kao naučni stipendista u Institut društvenih nauka u Beogradu. Nakon dvogodišnjeg rada izabran sam za asistenta u Odelenju za sociologiju.
Doktorirao sam 24. 12. 1965.
na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, odbranivši doktorsku disertaciju Pojam zakona u sociologiji”.
U zvanje naučnog saradnika Instituta društvenih nauka izabran sam 29. 3. 1971. godine.
Školske godine
1965/66. bio sam u SAD kao stipendista Fordove fondacije.
Za vanrednog profesora Filozofskog fakulteta u Nišu izabran sam 1. 10. 1971. godine, gde sam radio sve do kraja 1977. godine, kada sam izgubio posao zbog političke nepodobnosti,
da bi prešao na rad u Zagreb.
Za naučnog savetnika u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu izabran sam 31. 12. 1977. pošto na Univerzitetima u Srbiji nisam mogao dobiti zaposlenje.
Za redovnog profesora
na Filozofskom fakultetu u Zadru izabran sam 24. 10. 1979. godine, gde sam radio skoro deset godina (kao gost- profesor).
Zbog poznatih okolnosti, 1989. godine prelazim na rad u Novi Sad na Filozofski fakultet, gde sam takođe
izabran za redovnog profesora.
U zvanje redovnog profesora za Sociologiju religije izabran sam 1. 7. 1993. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde sam radio sve do odlaska u penziju 2001.
Omiljeni predmeti koje
sam predavao bili su: Uvod u metodologiju društvenih nauka i Sociologija ideja i verovanja.
Objavio sam sledeće knjige:
Pojam zakona u sociologiji (Beograd 1967), Otpori kritičkom mišljenju (Beograd 1971 – tri izdanja), Ribari ljudskih duša (Beograd 1976 – sedam izdanja),
Cvetovi i tla (Beograd 1971 – tri izdanja), Znati i verovati (Zagreb 1988 – dva izdanja), Dijalog i tolerancija (Beograd 1994 – tri izdaja), Religija 1, 2 (Beograd 1998, - dva izdanja), Metodologija (Beograd 1999 – pet izdanja) i Sokrat – život za istinu (Beograd 2003), Drama razumevanja, Čigoja štampa, Beograd
2004, Žetva značenja, Čigoja štampa, Beograd 2005. Nedovršen razgovor – ogledi iz teorije istorije, Ogledi o skrivenoj strani stvari, Službeni glasnik, Beograd, 2012,
Teorije kulture – predavanja.
Pored toga objavio sam u domaćim i stranim časopisima više od sto članaka, ogleda, osvrta, prikaza, hronika, polemika i intervjua, od kojih sam za neke radove dobio prve i specijalne nagrade na anonimnim konkursima. Mojim knjigama posvećeni
su tematski brojevi časopisa Gledišta i Srpska politička misao, gde su o meni pisali ugledni akademici i profesori univerziteta.
Učestvovao sam na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima, održao niz predavanja na javnim
tribinama, a veoma dugo sam predavao i na postdiplomskim studijama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Novom Sadu, na Ekonomskom fakultetu i Fakultetu za fizičku kulturu i sport u Beogradu, na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i Pravnom
fakultetu u Podgorici, na Ekonomskom fakultetu u Podgorici na posdiplomskim studijama, kao i na UDG (Univerzitet Donja gorica) u Podgorici, te na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Za svoj rad dobio sam ugledna priznanja:
Povelju za predavačku delatnost na Kolarčevom narodnom univerzitetu i Nagradu Vitez poziva.
Prevođen sam na strane jezike.
Radovi na stranim jezicima:
Knjiga:
Dialog si toleranta – experienta divergentei, Traducare de Nicu Ciobanu, Editura Libertatea Budisava, 1999, s. 210 (na rumunskom jeziku)
Gjuro Shushnjiq, PESHKATARËT E SHIPIRTRAVE NJERËZORË, Ideja e manipulimit dhe manipulimi ideve (Ribari ljudskih duša), Logos, Skoplje, 2017. (na albanskom jeziku)
Članci:
Profesora Đuru Šušnjića snimio sam u njegovom stanu u Beogradu januara 2018. godine. Na jednoj od fotografija vidi se profesor Šušnjić koji čita sadržaj knjige „Glasom pisana istorija“+ DVD/mp3, u kojoj je štampano njegovo predavanje: „Dijalog, susret razlika“. Živa reč profesora Šušnjića može se čuti na DVD u prilogu knjige. Knjiga će biti objavljena u prvoj polovini 2018. godine.
Dr Đuro Šušnjić i dr Zorica Kuburić, snimljeni u Narodnoj biblioteci Srbije tokom izlaganja na temu “Religija i tolerancija” 23. januara 2018. godine. /Foto D. Simić/
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
O kulturnom obrascu naših ljudi
Slušaj:
(mp3)
– Ogledi iz teorije istorije –
Petinu moje kućne biblioteke čine knjige iz istorije. Oduvek me zanimalo postoje li neki dublji (ne samo metodološki nego i antropološki) motivi i razlozi koji prosto nagone istoričare da upoznau ono što se stvarno desilo u prošlom vremenu, i da to objasne sebi i drugima. Verujem da postoje.
Narod bez istorijskog pamćenja je kao pojedinac bez ličnog sećanja. Bez pamćenja i sećanja nije moguća svest o kolektivnom i ličnom identitetu.
Istorija nam pruža obilje podataka o tome šta je trajno a šta prolazno u ljudskom životu. Istoričar ima oštro oko za pojedinosti, ali i za ono što se redovno ponavlja, što je postojano u prolaznom, i što daje mogućnost za uopštavanje. Emil Sioran ističe: istorija se može odrediti kao ponavljanje nepodnošljivog!
Ovo ne znači da je jedinstveno, neponovljivo i lično od manjeg značaja i značenja. Karl Jaspers kaže „da povest države prati povest izdajnika, povest crkve prati povest jeretika, a povest braka prati povest ljubavnika“. Izuzetna ličnost, koja je u svakom pogledu iznad mase prosečnih, govori nam o granici za uopštavanje.
Istorija nas upoznaje sa raznovrsnim načinima na koje su ljudi u prošlom vremenu rešavali svoje probleme: da se razmaknu granice saznanja o tome kakav život može da bude, to jest da se upoznaju alternativni oblici verovanja, mišljenja i delanja u prošlosti, koje pojedinac i društvo ne mogu steći iz svoga isustva. Čuveni istoričar Džon Toš kratko kaže: „Istorija je popis alternativa“.
Karl Jaspers podvlači: „Najveće mogućnosti koje su ostvarene u pojedinačnim slučajevima nisu postale opšte dobro“. Ta velika visina služi kao merilo za sve druge pokušaje duhovnog uzdizanja.
Trebalo bi da upoznamo našu prošlost kako ne bi u našem iskustvu ponovili sve one greške i počinili sve one grehove koje su prethodna pokolenja učinila. Već je Ciceron upozorio: „Upoznati svoju istoriju znači odrasti“.
Prošlost koja se zbila i prošlost za koju mi znamo nisu iste. Preko istoričara mi dotičemo prošle vekove: oni pokazuju i dokazuju da je moguće razumeti život koji je odavno prošao! Samo tako slušamo glasove iz daljina.
Potpun zaborav svoje prošlosti podrazumeva da ljudi počinju da rade i grade novi početak, i da sva prethodna iskustva, veštine i znanja ne vrede ni prebijene pare. Petrarka ima jedan sonet koji opominje: „Prođe moj brod pun zaborava“. Reč je o zaboravu kulturnih tekovina uopšte, bez kojih nema zdrave kulture.
Ne postoji stajna tačka sa koje se sve vidi, jer bi to podrazumevalo božje oko, koje obuhvata i shvata sve moguće tačke gledišta. Istoričar sam stvara ili odabire stajnu tačku sa koje vidi istorijsku stvarnost drugačije od drugih. Svako ima pravo na svoju prošlost i svoju priču o njoj. Ostaje da se zaključi da je istorija kao nauka stalan i nedovršen razgovor sa prošlošću („never ended dialogue with the past“).
Pored zvanične (javne, velike, opšte, otkrivene) istorije postoji nezvanična (alternativna, mala, bezimena, skrivena) istorija kao dopuna ove prve i njena kritika. Jer istorija nije samo ono što se dogodilo državama, nacijama i njihovim ustanovama, nego i ono kako su se ti događaji prelomili i izrazili u dušama i duhu pojedinaca: od spoljašnje, istorija postaje unutrašnja, događaj se pretvara u doživljaj, istorija u biografiju. Jedno je opšta istorija, a drugo lična priča. Jer „časovnik istorije otkucava samo vekove“ i ne mari za otkucaje pojedinog srca.
Alternativno, nezvanično objašnjenje i razumevanje prošlih događaja stavlja pod znak pitanja zvanični način postojanja prošlosti, zvanične podele značenja. Zadatak je istinoljubivog istoričara da prošlost ne učini jednostranom i jednoznačnom, već da sredi ključne činjenice tako da se čuju i drugi glasovi, bar dva glasa u igri razlika, jer sve povesne razlike zaslužuju svoje ime.
O jednom te istom događaju mogu se ispričati najmanje dve priče. Pri tome bi trebalo da se priča ne samo o onome što se stvarno desilo, nego i onome što se nije desilo, ali se moglo desiti, da neka slučajnost, inat i volja, kao i druge trice i kučine, nisu upleli svoje prste. Jer ono što se moglo desiti, a ipak se nije desilo, omogućava dublji uvid u duh vremena i baca snop svetlosti na mogućnosti koje su bile na dohvat ruke učesnicima događaja – promašene mogućnosti! Na jednu ostvarenu mogućnost dolazi više neostvarenih. Zato se ne slažem sa dva velika imena, dva obožavana uma, Fernanom Brodelom i Ivom Andrićem koji drže da nema smisla rasprava o onome što se nije dogodilo a moglo se dogoditi. „Šta bi bilo da je bilo nešto što nije bilo“ – to pitanje, misle oni, treba zaobići.
Izgled korica
XX vek uživo - Knjiga koja govori i mogućnost da u sopstvenoj biblioteci
posedujete neki od 100 naslova iz ove edicije. Urednik sajta
Kontakt Simić
Dr Dragan K. Vukčević predsednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti
Profesor Dragan K. Vukčević: Reč o prijatelju Đuri Šušnjiću
Ljudi od dara su cvjetovi iznikli na granama velikih ideja. Samo nekima među njima je suđeno da donesu plod. A taj plod ima različite oblike. Ponekada je to riječ. Riječ filozofa, pjesnika, propovjednika ili naučnika. Jedan od onih koji je poklonio takvu riječ vremenu kome je pripadao je i profesor Đuro Šušnjić. CEO TEKST (pdf)
Postavljeno: januar 2016. / Dopunjeno: januar 2018, jun 2018.
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com ![]() ![]() ![]() |
Srodni linkovi: "Raskolu u eteru", Dr Nebojša Popov govori, Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.