Početna  |  Kontakt Simić

english YouTube facebook pretraga

Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:

Ovaj moto sajta prikazuje način rada primenjen u emisijama čiji sam autor.

Ivo Andrić. Iz priče „Alipaša“:

„Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u reč i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti...“

Jovan Aleksić novinar

„Selo veselo“, „Klub ranoranilaca“, kultne emisije Jove Aleksića

Prikupio dokumente, stranicu osmislio i uredio Dragoslav Simić urednik sajta.

Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com

Zapis Dragoslava Simića urednika sajta

Sa Jovom Aleksićem nikad nisam sarađivao ni na jednoj od njegovih mnogobrojnih emisija. Razlog što sada želim da obnovim sećanje na ovog novinara je težnja da se Jova i njegove emisije ne zaborave. Slučaj je hteo da sam ovih meseci dobio dva tonska zapisa Jovinih emisija koje je on vodio. Sa trake je “progovorila” plemenita narodna muzika i neponovljivo prijatan glas Jove Aleksića. Imao je smisla za medijski biznis, a izvorno selo i seljaci bili su inspiracija za stvaranje njegovih radio emisija. U ovom zapisu može se pročitati o Jovi skoro sve važno iz pera novinara Miroslava Mitrovića urednika Zabavne redakcije Radio Beograda koji je o Jovi Aleksiću pisao u svojoj knjizi “Smehotvorci”, Radio Beograd 1986. u tekstu pod nazivom “Selo se veseli”. Taj tekst će biti izvorna studija ovoj stranici. “Značajna dugogodišnja aktivnost Jovana Aleksića na prikupljanju dosad nezapaženog i novog narodnog stvaralaštva zasnivala se na uverenju da dok je naroda ni Vukovski posao ne može biti završen. Na svom terenu i u savremenim uslovima “Selo veselo” je ovaj posao pretvorilo u međusobnu zabavu slušalaca, razbibrigu i igru što je nenametljivo rezultiralo desetinom posebnih knjiga probranih novosakupljenih narodnih i narodskih šala i priča”, ~ pisao je Mitrović.

Govoriće Nenad Ristić potonji direktor Radio televizije Beograd, o vremenu kako je kao student zapamtio Jovana Aleksića i ton majstor Radio Beograda Živojin Žika Rajić koji je montirao Jovine emisije.

Prema meni Aleksić je bio dobronamerni kolega koji me je nekoliko puta u životu obradovao svojim komentarima o mojim dokumentarnim radio emisijama. Sećanje me vodi u osamdesete kada se na Ohridu održavala Nedelja jugoslovenskog radija /festival jugoslovenskog radija/. Moja emisija

Tajna škola

Tajna škola, snimljeno u jednom novobeogradskom soliteru 1982. godine

dobila je tada jugoslovensku nagradu. Išli smo na izlet brodom od Ohrida do Struge na ručak koji su priredili organizatori. U onoj masi novinara na pramcu broda, u plavetnilu jezera okruženog planinama, neko me potapšao po ramenu. Okrenem se, vidim Jovu nasmejanog. “Slušao sam te, dobar si bio”, kratko je rekao i nestao iz vidokruga. Dobiti takvu pohvalu za svoj rad od Jove na tom prekrasnom mestu bio je “vetar u leđa” mladom novinaru. Jova je bio legenda i njegova se reč poštovala.

U potrazi za “Selom veselim” Jove Aleksića razgovarao sam sa njegovim najbližim saradnicima Dragišom Božićem, Almirom Kotlo, humoristom Borom Oljačićem i urednikom emisije Mihajlom Tošićem.

Našao sam na NETU zapis Željka Fajfrića iz Šida: “Da li se sećate radio emisije "Selo veselo"?

Radio Beograd zgrada
Iz zgrade Radio Beograda u Hilandarskoj ulici, koju sam snimio sa dvanaestog sprata dnevnog lista Politika, emitovano je “Selo veselo” Jove Aleksića. Foto D. Simić
Jovan Aleksić novinar

On piše: ”Davne 1965. godine na radiju je počela legendarna radio emisija “Selo veselo”. Nju je vodio Jovan Aleksić, a slušali smo je svakoga utorka uveče u sedam sati. Uvek je počinjao istim: “Dragi slušaoci u zemlji i inostranstvu, dobro veče i dobro došli na naše poselo”. Smatralo se da million i po jugoslovena tada sedi pored radio aparata i prisustvuje “najveselijem poselu na svetu”. Desetak godina ovo je bila najslušanija radio emisija, u šali se govorilo da je to najslušanija radio emisija od kako je Nikola Tesla izmislio radio.

U to vreme radio i TV emisije dobijale su razne nagrade tako da je “Selo veselo” bilo rekorder. Ni jedna od emisija nije imala toliko osvojenih bronzanih, srebrnih i zlatnih mikrofona. U šali se govorilo da je to jedina emisija koja može da natera svu decu u jednom selu da prvi put u životu operu zube, da privoli domaćice celog sela da skuvaju isti ručak. Bila je to prava olimpijada dobrog raspoloženja.

Sistem ovih emisija je bio jednostavan. Svakog utorka emisija je išla u drugo selo ili neki grad. Tu bi u domaćoj Sali Doma kulture bilo održano ovo poselo. Tu bi išao red šala, red predstavljanja domaćina, onda poznati pevači, itd. Ko zna koliko je hiljada meštana iz raznih sela prošlo kraj mikrofona ove emisije. Najlepše priče, zagonetke, misli, nove poslovice, pitalice prošle su tuda i ostale upamćene i zapisane.”

Jovan Aleksić novinar
Tako je onda bilo vreme: “Druže Tito mi ti se kunemo” i “Smotra kulturnih aktivnosti jugoslovenskih gradjana privremeno zaposlenih u Švajcarskoj, Njemačkoj i Francuskoj”. Jedna od serija priredbi koju je organizovala redakcija sa voditeljem Jovom Aleksićem koji drži mikrofon u ruci. Berlin 1982. godina.

Miroslav Mitrović. Iz knjige Smehotvorci, o Jovi Aleksiću

Sa dvanaest godina Aleksić je već počeo da radi kao šegrt u instalaterskoj radnji (1938), a sa četrnaest u fabrici aviona „Rogožarski”. Završio je limarski zanat. Sa radiom se prvi put neposredno sreo 1950. godine kao radnik u „Ikarusu”: tu su reporteri Radio Beograda zapazili njegove napise u fabričkim zidnim novinama. Prihvatio je poziv da pređe u Radio-Beograd. I tako je, kako u šali govori, „napustio radničku klasu i prešao u novinarsku”. Međutim, nije napustio i radničko životno iskustvo, KUD „Abrašević”, radne navike i disciplinu.

U Radio-Beogradu J. Aleksić je počeo kao saradnik programa za decu i omladinu. Među inicijatorima je osnivanja „Selenita” i pokreta „Mladih gorana”. Jedan segment nedeljno za Radio-školu snimao je na terenu, „ustupao” ga samim učenicima i nazvao ga „Mikrofon je vaš” (1957). Тако se prvi put pojavio ovaj slogan – naziv koji će se uskoro nadaleko pročuti kao naslov prve velike zabavne kontakt-emisije Radio-Beograda.

Naklonost široke publike zapaženo je počeo da osvaja као voditelj zabavne, prvenstveno omladinske, kontakt-emisije „Tražimo najveseliji grad” (1959), koja će još proširiti krug slušalaca, promeniti naziv u „Radio-Najveseliji grad” i postati potom „Radio-Mladost”. Pored korišćenja delova programa razglasnih stanica po školama, društvenim domovima i fabrikama, u emisiji organizuje grupne igre i zabave kojima pravi čitav urnebes na javnim snimanjima, kao npr. u Somboru, gde se publika sa balkona i iz partera takmiči u igranju, pevanju i jedenju šampita zavezanih ruku na leđima, ili na Kopaoniku – nagradno traženje termos-flaša skrivenih u snegu. Za ispričanu zanimljivu priču slušalac je sticao pravo da mu se ispuni želja (jedan je tako prvi put leteo avionom, drugi dobio knjigu Ive Andrića s piščevom posvetom, a učenica muzičke škole Milka Stojanović, kasnije prvakinja Beogradske ореrе i gost najvećih svetskih operskih scena, prvi put pevala preko radija, itd.). Vršio je direktne prenose iz seoskih škola, rudnika, a pokušao je da ostvari i prvi prenos padobranskog skoka (saradnik Redakcije za dečje programe Zlata Vidaček skočila je s padobranom iz aviona, ali njen voki-toki nije bio dovoljno dobar da bi reportaža tehnički uspela i doprla do slušalaca.

Jovan Aleksić novinar
Jova Aleksić levo sa saradnicima Dragišom Božićem i Almirom Kotlo, Bazel 1982, tokom snimanja emisije “Selo veselo”

Slušaj:     (mp3)

Jovan Aleksić, ime legendarnog novinara zabavne redakcije Radio Beograd, ne pamte današnji ljubitelji radija. Ja ga na svoj sajt unosim sa poštovanjem i željom da se ne zaboravi. Vladimir Milojević, ton majstor, jedan od onih kojima je istorija radija bila važna kao deo kulture naroda, tonski je uobličio špicu i ploču „Selo veselo” za ovu elektronsku platformu. Savremena obrada zvuka ploče iz 1976. godine, Vladimir Milojević.

smehoteka

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Smehoteka.
Kasetu objavio Jugodisk u početnom tiražu od 3000 primeraka. Scenario i režija Jovan Aleksić.
Pričaju glumci Živka Matić i Žika Milenković. Pevaju Predrag Gojković Cune, Milan Babić, Gordana Lazarević i drugi. Muzička pratnja, orkestar Milutina Popovića Zahara. Recenzija Duško Radović književnik. Beograd 1981.
“Veliku većinu naše zemlje još uvek čini narod, ~ piše Duško Radović. Narod živi tamo gde je narodu mesto, a radi ono što je posao naroda. Zbog toga se često narod nemože ni videti ni čuti. Narod je toga svestan, sklanja se i ćuti. Izbegava sve što bi druge moglo naljutiti i uvrediti. Dugo se u našoj zemlji nije znalo za narod sve dok Jovan Aleksić i njegovi saradnici nisu krenuli da to provere i dokažu. Ova kaseta je samo jedan dokaz da narod postoji, da se još uvek prilično dobro drži, da je dobro raspoložen i da ume da živi. Ko u to još ne veruje neka stavi ovu kasetu u kasetofon. Ono što bude čuo jeste pravi glas naroda.”

Smehoteka - Slušaj:     (mp3)

Miroslav Mitrović. Iz knjige Smehotvorci, o Jovi Aleksiću

Jovana Aleksića srešćemo često još kao nosioca ili sudionika i drugih manifestacija šireg društvenog i kulturno-prosvetnog značaja: među inicijatorima je i osnivačima „Velikog školskog časa” u Kragujevcu i „Radosti Evrope” u Beogradu, autor je (pisac teksta, reditelj) spektakl-priredbi na Dan mladosti na stadionu JNA, u čast rođendana predsednika Tita. Povodom Evropske konferencije o bezbednosti i saradnji u Beogradu (KEBS), po njegovoj ideji jugoslovenske radio-stanice zajednički su snimale seriju dokumentarno-zabavnih reportaža u 33 evropske zemlje-članice.

Sa „Večernjim novostima” organizuje prvi „Dan šale – Prvi april” (1975), koji potom prihvataju i druge humorističko-zabavne emisije Radio-Beograda, pa nekih godina i Radio-Zagreb i Radio-Sarajevo. Propagirajući i primenjujući humor, organizuje u Šapcu „Nedelju radio-smeha” (1979), sedmodnevnu reviju raznih humorističko-zabavnih priredbi.

Sve ove i mnoge slične akcije koje je vodio ili učestvovao u njihovoj realizaciji, Jovan Aleksić je, makar i delimično, uključivao u „Selo veselo”, a ukoliko su njegovi okviri neki put bili uski ili neadekvatni, trudio se da im Radio-Beograd nađe pravo mesto u ne nekoj drugoj svojoj emisiji.

U okvirima svoje osnovne delatnosti emisija „Selo veselo” je, i to ne samo putem radio-talasa, prešla granice Jugoslavije i Evrope. Prvo gostovanje je bilo na poziv naših radnika na privremenom radu u Francuskoj, koji su svom naselju kraj Pariza dali ime „Selo veselo” (1971). Potom se ređaju i snimanja emisija po selima susednih zemalja, sem Albanije, koja nije prihvatila saradnju (serija „Pozornica prijateljstva”), kao i drugih (Švedska, Nemačka-Lužički Srbi, Turska...). Poseban ciklus bio je posvećen selima socijalističkih zemalja Evrope (1974-75): Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Poljska, DR Nemačka.

Prvi put je 1970. godine emitovano „Selo veselo” u „Jugoslovenskom radio-času” u Torontu u Kanadi. Od tada, u saradnji sa Maticom iseljenika, snimci „Sela veselog” redovno se šalju za Australiju, Ameriku, u zemlje Evrope, svuda gde postoji „Jugoslovenski radio-čas” na radio-talasima. Takođe, u saradnji sa Maticom, mala ekipa „Sela veselog” organizovala je i snimila, novembra 1975. godine, takmičenje jugoslovenskih klubova po Kanadi i Severnoj Americi. Zbog svega toga je, valjda, česta i omiljena uzrečica – poslovica voditelja Jovana Aleksića: „Selo veselo sluša ceo svet i dva sela više”.

Knjiga „Selo veselo“
Knjiga „Selo veselo“

Knjigu „Selo veselo“, Jova Aleksić je objavio aprila 1976. u izdanju Radio Beograda.
Selo veselo knjiga zdravlja, mudrosti i dobrog raspoloženja
Veliki format, ilustrovana
Tvrd povez, strana 176

Kolo “Grom” - Slušaj:     (mp3)

Kolo “Grom” koje je komponovao Mikan Obradović bila je špica emisije “Selo Veselo”.
Postavljeno na sajt uz saglasnost Mikana Obradovića.

Miroslav Mitrović. Iz knjige Smehotvorci, o Jovi Aleksiću

„Selo veselo” umelo je prijatno da iznenadi dovodeći u zabita sela istaknute političare, književnike, pevače, naučnike, sportiste i druge javne ličnosti, a na otvaranje novog zadružnog doma u selu Zdravinje kod Kruševca stigli su i solisti Novosadske opere, sa horom i orkestrom Doma JNA u Beogradu, da bi svečanost uveličali izvođenjem odlomka iz opere Jakova Gotovca „Ero s onog svijeta”. Zadružna sala nije bila predviđena za ovako nešto, pa je teško reći da li je u njoj bilo više izvođača ili pritisnute publike, čiji su se prvi redovi izmešali sa članovima orkestra. Međutim, ništa nije moglo da pomuti oduševljenje, ni prisutnih ni slušalaca, što te večeri prisustvuju prvom direktnom radio-prenosu opere – iz jednog sela!

Uspeh kod slušalaca podstakao je Radio-Sarajevo da ubrzo uvede svoje „Selo veselo” (1968.) a 1973. godine imao ga je na svom Drugom programu i Radio-Zagreb, pa su čak izvesno vreme ova tri „Sela vesela” obrazovala neku vrstu zajedničke redakcije koja je koordinirala programe i snimanja.

Pošto je redakciji stizalo sve više pisama, januara 1969. godine u Jutarnjem programu kreće nova kontakt-emisija „Klub ranoranilaca”, koju uređuje Almira Kotlo, i vodi je sa Jovanom Aleksićem. Kombinovanim dejstvom ove dve emisije uspešno su sprovedene mnoge korisne akcije.

Bora Oljačić
Bora Oljačić urednik humorističke redakcije Radio Beograda

Slušaj:     (mp3)

Bora govori o saradnji sa Jovom Aleksićem

Dragiša Božić
Dragiša Božić

Slušaj:     (mp3)

Miroslav Mitrović. Iz knjige Smehotvorci, o Jovi Aleksiću

Selo veselo” je još jedan, i to uverljiv, primer koliko ukupnom dejstvu jedne radio-emisije doprinosi multimedijalna saradnja. Skoro da ne postoji period u kojem „Selo veselo” nije imalo stranicu ili dve za narodne šale, poslovice i druge svoje priloge u nekom tiražnom listu („Politika”, sredinom 1972; po dve stranice Radio-TV-revija 1974. i mesečna revija „Selo” 1975; zatim „Jež”, „YU-novosti” za naše u svetu itd.). Izlaze gramofonske ploče sa zanimljivim izvornim narodnim pripovedačima i pevačima. U sopstvenoj produkciji snimljen je polučasovni, 8-milimetarski dokumentarni kolor-film „Selo veselo”. Počev od „Kalendara” (izd. Radio-TV-revija, 1967), tekstovima iz emisija pune se čitave biblioteke, kako u izdanju RTB tako i drugih: „Svetlost” – Kragujevac, BIGZ. Redakcija pokreće i tromesečni časopis „Poselo”.

Na inicijativu Jovana Aleksića Narodna biblioteka Srbije ustanovila je fonoteku narodnih umotvorina i književnosti, a slične male fonoteke emisija je osnovala pri Vukovom muzeju u Beogradu i Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, gde se čuvaju vredni muzički zapisi iz emisije.

Tako se „Selo veselo” istovremeno obezbeđuje i da ne ode baš sve od njega samo u – „etar i vetar”.

Još jedan fenomen vezan je za „Selo veselo”: iako godinama uživa masovnu popularnost malo je i retko javno kritikovano, čak je češće – hvaljeno. Neuobičajeno sazvučje slušalaca i kritičara, bar kad je reč o zabavno-humorističkoj emisiji.

„Klub ranoranilaca“ - Slušaj 1.deo:     (mp3)

Dragiša Božić i Almira Kotlo
Dragiša Božić i Almira Kotlo

„Klub ranoranilaca“ - Slušaj 2.deo:     (mp3)

Miroslav Mitrović. Iz knjige Smehotvorci, o Jovi Aleksiću

Dupke puneći „poprišta” javnih emisija – snimanja, učestvujući i sami u programu i u anketama, svojim glasovima održavajući ga godinama u samom vrhu popularnosti – slušaoci su se, tako reči, plebiscitarno izjašnjavali o „Selu veselom”. Koliko su ga prigrlili kao svoje, „opštenarodno dobro” može da ilustruje i ovaj odlomak odgovora Miodraga Ostoje iz Donjeg Garevca na anketni poziv o „Selu veselom” Centra za istraživanje programa i auditorijuma RTB:

„Pismo sam pročitao na skupštini moje Mjesne zajednice Orlovci, gdje je bilo prisutno oko 1.000 stanovnika, tj. oko 80 odsto birača. Moja Mjesna zajednica sastoji se od tri potkozarska sela i to: Gornji i Donji Orlovci, te Donji Garevci, sa preko 1.200 domaćinstava i oko 2.000 stanovnika... Vaše pismo su pozdravili uz burni aplauz i odobravanje, a ja sam ih upitao o mišljenju i njih preko 20 se javilo za riječ iz svih zaselaka...”

Slušaocima se pridružio, pa – reklo bi se – i prevazišao ih, i jedan od kritičara-recenzenata ustvrdivši da „Selo veselo” „predstavlja jedan od najboljih programa te vrste ne samo u jugoslovenskom radiju nego i u jugoslovenskim sredstvima informisanja uopšte”.

Možda ovo mišljenje, kao „prejako”, ne bismo ni naveli da ga nije izrekao jedan od poznatih jugoslovenskih novinara – Jug Grizelj, te ono tako dobija posebnu specifičnu težinu.

Jovan Aleksić, fotokopija slike iz TV revije
Jovan Aleksić, fotokopija slike iz TV revije. Tekst Ljiljane Drndarski nosio je naziv „Napravio Jova program bez okova“. Objavljeno oko 1970. godine.
Živojin Žika Rajić
Živojin Žika Rajić ton majstor Radio Beograda, fotografija iz Kamene sale radija 2003. godine. Rajić je snimao Jovine emisije. Sećanja.

Slušaj:     (mp3)

Miroslav Mitrović. Iz knjige Smehotvorci, o Jovi Aleksiću

Iza duhovitih voditeljskih improvizacija, iza dinamičnog spontanog toka radio-emisije stoji, kako vidimo, savremena, industrijski efikasna, gotovo kompjuterska organizacija.

Kako to čini kao voditelj u samoj emisiji, tako i iza njenih „kulisa”, sav taj veliki komplikovan mehanizam planiranja, koordinacije i realizacije saradnje sa slušaocima, umetnicima, društveno-političkim i kulturnim organizacijama, preduzećima, odborima za sprovođenje raznih akcija, štampom, televizijom, našim radnicima u svetu, inostranim radio-stanicama itd. – idejama, energijom i svojim neposrednim učešćem napaja njen urednik. U nekom trenutku se učini da više i nije reč o pojedincu, ličnosti, nego da je u pitanju čitava jedna institucija ili složeno preduzeće – nazovimo ga za ovu priliku:

Poljoprivredno-humoristički kombinat – Jovan Aleksić!

Mihajlo Tošić
Mihajlo Tošić jedan od voditelja “Zelenog megaherca” iz studija Radio Beograda 1986.

Mihajlo Tošić
Mihajlo Tošić snimljen u svom stanu januara 2019. godine. /Foto D. Simić/

Sećanje na emisiju „Selo Veselo“ i njenog urednika Jovu Aleksića

Mihajlo Tošić - Slušaj:     (mp3)

Nenad Ristić

Nenad Ristić

Nenad Ristić nekadašnji direktor RTS. Slika levo snimljena oko 1970. i slika iz 2018. godine.

Sećanje na Jovu Aleksića

Nenad Ristić - Slušaj:     (mp3)

Radio neradio svira ti radio

Ja sam Nenad Ristić, rođen sam 1938. godine, a velikog radio-zabavljača Jovana Aleksića sreo sam 1962. godine. Iznenada skromno i smerno kakav je bio, u prirodi ušao je u prostorije razglasne stanice Studentski Grad gde sam ja bio urednik i spiker. Nije rekao zašto je došao, onako usput.

Ustvari, već je bio pao dogovor između Univerziteta i Radio Beograda da se Brucošijada te 1962. godine obeleži zajedničkom velikom priredbom u „Sali heroja“ na Filološkom Fakultetu i da voditelj bude Jovan Aleksić.

On je ustvari došao da „malo oseti“ studentsku sredinu.

Neko se dosetio da tu priredbu „Brucošijadu“ zakaže za duboko u noć, u 2 sata posle ponoći, i da ulaznica bude limun.

To je toliko privlačno i atraktivno bilo u ono doba kad Beograd nije znao ni za Bitef ni za Bemus, ni za Fest, da je ogromna masa sveta navalila na Filozofski Fakultet. Policija je morala konopcima da opaše celu ulicu i deo parka da bi sačuvala red.

Bio sam unutra u Sali, kad je priredba počela, duvači muzičkih instrumenata verovatno su zagrizli one limunove, usne im se stegle i to nije baš sjajno počelo.

Prema Jovi Aleksiću počele su da lete kore od limunova i ja sam se baš pitao kako će veliki voditelj da „ukroti masu“.

Zastao je, sugestivno i šarmantno rekao „molim Vas nemojte me gađati“ i iznenada Sala ga je poslušala.

On je izmislio uzrečicu „radio-ne radio, svira ti radio“, i ubeđivao seljake da uz radio obavezno nabave i tranzistor i da ga ponesu na njivu, okače na granu i slušaju, jer će im lakše biti da kopaju uz muziku.

Sećam se jedne njegove anegdote: kad vidiš seljaka da ide na njivu sa ženom, pa žena vodi volove, a on sedi u kolima, to mu je prva žena, a kad vidiš istu sliku da žena sedi u kolima, a muž vodi volove, to mu je druga žena. Ništa nije rekao za treću ženu. Ona verovatno nije ni išla na njivu.

knjiga Carstvo lava

posveta

Knjiga “Carstvo lava” Jove Aleksića u izdanju Lovačkog saveza Srbije /2007./ ima dve posvete. Majci koja je njega i sestru Ljubicu naučila da vole rad i ljude. Druga posveta autora: “Dragoj porodici Simić za sećanje na jednog srpskog putopisca koji je kao novinar Radio televizije Beograd proputovao 15.000 kilometara kroz pustinju i prašumu Afrike, mart 2007. godine.”

Prema Miroslavu Mitroviću: Jovan Aleksić organizuje i prve studentske „brucošijade”: izvode se noću i u rane jutarnje sate, pa je on, voditelj, u pidžami, kao i veći deo publike – studenata na galeriji. U zoru se služio vruć burek, a na sceni je pravi matičar zaista venčao mlad studentski par. I ne samo to.

Kolima, pešice i na kamilama 1962. godine stigao je da sa našim poznatim svetskim putnikom-istraživačem Tiborom Sekeljem prokrstari savanama i prašumama istočne Afrike.

S tim i takvim znanjem i iskustvima, Jovan Aleksić je krenuo na nov teren i nov posao.

Počelo je tako što je februara 1965. godine dobio zadatak da u selu Ribare, кrај Svetozareva, napravi jednočasovnu govorno-muzičku emisiju o naprednom i uzornom poljoprivredniku. Tek epizodno je snimio duhovitog seljaka-spadala, pripovedača i violinistu, koji je imao samo jedan zub. Kad ono – slušaocima se to najviše dopalo! (Ргеко 400 pisama stiglo je posle prve emisije, da bi se posle tri meseca taj broj popeo i do pet hiljada.) Jovanu Aleksiću i Radio-Beogradu postalo je jasno da su baš te „crtice iz života” ono sa čim treba dalje ići. Tako je rođeno „Selo veselo. I ime su mu dali sami slušaoci: njih 600 od 2.500, među raznim predlozima, glasalo je za ovaj naziv.

Već godinu dana kasnije, u saradnji sa Domom kulture u Kragujevcu, na teritoriji te opštine održano je dvadesetak javnih snimanja. Od tada emisija neumorno krstari selima Jugoslavije od Triglava do Đevđelije, od Alpine Žiri pod Alpima do Bogdanaca na Vardaru. Slušaoci se upoznaju sa svim krajevima zemlje „učestvujući” na poselima: dalmatinskom, kordunaškom, baranjskom, ličkom, zagorskom, hercegovačkom, crnogorskom... Zastupljene su narodnosti i etničke grupe (tokom 1974. godine i posebnim ciklusom emisija): Rumuni, Rusini, Šopi, Romi, Mađari, Albanci...

Ploča “Poselo udareno mokrom čarapom”
Ploču “Poselo udareno mokrom čarapom” sačuvao Andrija Bajić. Na omotu nije upisano ime autora crteža. Likovi s leva na desno: Toma Bajić, Andrija Bajić, Branka Veselinović, Jovan Aleksić domaćin posela i scenarista, Nedeljko Bilkić i Lepa Lukić. U sredini, čovek sa harmonikom Toša Elezović.

Slušaj:     (mp3)

Ploča “Poselo udareno mokrom čarapom”
Ova ploča štampana je 1967. godine

Saša Srećković muzejski savetnik
Etnografski muzej u Beogradu

Povodom VEČERI SEĆANJA NA NOVINARA JOVANA ALEKSIĆA
Beograd, 12.03.2019.

Poslednjih godina se u Evropi – a posebno u zemljama bivšeg komunističkog, "istočnog" bloka – razvila disciplina pod nazivom kultura sećanja. I sama je inter-disciplinarna. Između ostalog, njeni postulati nam govore da odluke o tome šta će država i narod ubuduće smatrati svojim kulturnim nasleđem, donose vladari - danas političari, direktno ili preko institucija.

Svesni smo da je to čitanje i tumačenje nasleđa danas, kao i pre, izazvano brojnim, a međusobno konfrontiranim i suprotstavljenim interesima. Dovoljan nam je primer za to tumačenje uloga različitih vojnih formacija kod nas u II svetskom ratu. I ne moramo ići mnogo dalje.

Srećom, poslednjih godina se dosta priča u javnom životu i o tzv. kulturnim pravima, a ne samo uopšte o ljudskim pravima. A u kulturna prava spadaju na primer prava marginalizovanih društvenih slojeva i profesija na dostojno sećanje, tumačenje i oživljavanje njihovih svetonazora i vrednosti. A seljaštvo je svakako spadalo u marginalizovani sloj društva u drugoj polovini XX veka u Srbiji (Tu nam može pomoći još na primer i disciplina zvana usmena istorija).

Postoji realna opasnost da sećanje na selo tog doba propadne kroz nekakvu "rešetku" istorije, ali srećom da imamo i danas barem audio-zapise iz emisije "Selo veselo" i iz sličnih programa. U tome našim institucijama uveliko, već godinama unazad pomaže g. Dragoslav Simić, novinar. U saradnji s Etnografskim muzejom predstavljao je svojevremeno i svoje Knjige koje govore, a evo već nekoliko godina znamo i za njegovo veliko pregalaštvo oličeno u veb-sajtu, odnosno sadržaju Audio-i foto-arhiva Simić.

Saša Srećković
Beograd, 12.03.2019.

Ovaj video zapis urađen u sopstvenoj produkciji kao sećanje na emisiju “Selo veselo” i Jovana Aleksića poslao je Dobrivoje Pantelić zemljoradnik iz Rađevine, jedan od najboljih kino amatera sa prostora nekadašnje Jugoslavije. U pozadini snimka je njegovo imanje.

Miroslav Mira Mitrović
Iz knjige „Smehotvorci“ ~ Integralan tekst možete pročitati u celini.

SELO SE VESELI

Jedan rođeni Beograđanin, industrijski radnik, tvorac je naše prve, najdugotrajnije i najpopularnije emisije – za selo.

Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, s mnogim drugim promenama, Radio-Beograd je počeo i da raslojava obraćanje slušaocima. Dotad su oni, u principu, tretirani kao „masovni slušalac”, kao ukupni auditorijum kojem je namenjen celokupan program. Početna, neminovna razgraničenja bila su uslovljena biološko-starosnim kriterijumom (emisije za decu i odrasle), ali prava promena će se osetiti tek s prvim znacima novog tretmana slušalaca: u emisijama za najmlađe Dušan Radović počinje da im se obraća i sa „Poštovana deco”, omladinci – posle „akcijaških” emisija – dobijaju i zabavne emisije u kojima i sami učestvuju: „Tražimo najveseliji grad” (1959), „Sastanak u 9.05” (1961, Drugi program), s posebnom rubrikom za studente, a starijim slušaocima prvenstveno namenjena je emisija „Za vršnjake veka” (1961). CEO TEKST

Miroslav Mira Mitrović
Miroslav Mira Mitrović
Smehotvorci
Korice knjige Smehotvorci Miroslava Mitrovića, Pola veka radio humora, satire i zabave, Radio Beograd 1986.

Miroslav Mitrović je jedna od najsvestranijih ličnosti radiodifuzne javne komunikacije sa ovih prostora. Još pre Drugog svetskog rata radio je u Kratkotalasnoj stanici Centralnog presbiroa Kraljevine Jugoslavije, a posle oslobođenja bio je spiker čijim se govorom i glasom identifikovao program Radio Beograda. Mira Mitrović bio je u Radio Beogradu i glumac, reditelj, reporter, urednik Zabavno-humorističke redakcije, rukovodilac u programskim kolegijumima Radija, dugo godina vodeća figura zabavno-humorističkih i satiričnih programa, autor i pokretač mnogih kultnih emisija, među kojima je i "Veselo veče". Miroslav Mitrović bio je i jedan od najznačajnijih hroničara istorije radija, pa su njegove knjige „Smehotvorci - pola veka radio humora, satire i zabave" i „Nevidljivi saputnik", autobiografska sećanja i crtice na ceo svoj radni vek proveden u radiju, nezaobilazno štivo za svakoga ko želi da oseti duh jednog vremena u velikoj istoriji Radio Beograda. Miroslav Mitrović rodio se 1920. u Beogradu, a preminuo juna 2006. godine.

Izvor: Emisija “Nevidljivi ljudi”, urednik Ranko Stojilović.

Postavljeno: januar 2019.


Autor sajta  Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
Dragoslav Simić Video zapis - O knjigama koje govore: Veče Dragoslava Simića. Narodna biblioteka Kruševac. Novinarka Maja Martinović, (Radio televizija Kruševac) 2006.
Dragoslav Simić je ekspert za proizvodnju radio programa o čemu svedoči ovaj sajt na kome možete čuti 1000 dokumentarnih radio emsija Dragoslava Simića: opširnije vidi

sicke41@gmail.com

english   YouTube   facebook sajta

Staza Vašeg puta vodi Vas u svet audio i foto arhiva novinara Dragoslava Simića.
Najznačajnije ličnosti iz političke i kulturne istorije nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, pojavljuju se u izlozima ovog sajta.
Možete čuti veliki broj dokumentarnih radio emisija Dragoslava Simića i njegovih kolega po izboru urednika ili gledati fotografije snimljene iz profesionalnog ugla. Sajt otvara sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku nastale pre i posle Drugog svetskog rata.
"Gosti sajta", “Knjige koje govore”, "Vaša pisma", "Radio kritika", "Prijatelji sajta", "Novi projekti", "Da li ste pročitali retke knjige" ~ samo je deo stranica ove elektronske izložbe okrenute novim medijima u svetu.
Sajt spada u domen nematerijalne kulture. Sajt je nekomercijalan.
Pristup sajtu je slobodan. Podržite ga donacijom. Novčani prilozi uplaćuju se preko žiro računa.
Informacije: urednik sajta Dragoslav Simić sicke41@gmail.com


Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana