Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:
Ovaj moto sajta prikazuje način rada primenjen u emisijama čiji sam autor.
Ivo Andrić. Iz priče „Alipaša“:
„Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u reč i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti...“
Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:
Lična priča.
Spadam u one novinare koji mogu sa osećanjem ponosa da kažu da je ovo jedna od najboljih dokumentarnih emisija koju sam osmislio.
Zašto?
Kakav je to naslov “Đukanović i sin”?
Vlado Đukanović je srpski i jugoslovenski lingvista srednje generacije, rođen u vreme kada je roditeljima vaspitni idol bio maršal Jugoslavije, Josip Broz Tito, a partizansko vojevanje, sinonim borbe za slobodu.
U Vladinom slučaju “Đukanović” je otac i da nije bilo brižnog i inteligentnog starijeg Đukanovića oca, ova emisija nikad na ovaj način ne bi bila snimljena. Jednostavno otac Đukanović snima rođendane svog jedinca Vlade od njegove treće godine i čuva sve tonske tragove koje je napravio do Vladine četrnaeste godine. Zato ne treba da čudi fotografija malog Vlade koji drži igračku u ruci, rusku mašinku i negde imaginarno puca.
Još bolje će se razumeti to vreme kada se iza Vlade na slici vide, jedna peć na ugalj i druga slika, novi električni šporet.
Zato je danas skoro poučno čuti izvorno, za nekoga i nostalgično, o vremenu u kome su vaspitavane sve generacije tadašnjih mladih Jugoslovena, prema sadržaju i naslovima pesmica koje Vlada peva ili recitacije, sa trake oca Đukanovića. Te pesmice i razgovor oca sa “sinčićem” koje su preuzete za emisiju, sve je snimao uporni otac Đukanović, ne sluteći da će to jednog dana postati sadržaj radio emisije i kako se sada vidi Interneta.
Šta se dalje u ovoj emisiji koja traje 30 minuta dešava, posle Vladine četrnaeste godine, proverite sami. Ima tu i dela ozbiljnog života sada starijeg Vlade Đukanovića čiji je život ovom emisijom obuhvaćen u razmaku od preko 30 godina.
Vladu Đukanovića sam upoznao još početkom devedesetih dok je bio saradnik Instituta za Srpski jezik SANU. Predložio sam mu da piše jezičke komentare za emisiju “Nevidljivi ljudi”. Emisiju je osmislio Đorđe Malavrazić, a sve se dešava na Drugom programu Radio Beograda.
Vlado Đukanović dečak iz emisije i Vlado Đukanović danas. Ovaj snimak načinio sam u Kamenoj sali Radio Beograda tokom (свечаног уручења награде Радио телевизије Србије за лепоту говора „Радмила Видак“ среда 12. април у 12 сати). Predsednik žirija bio je Vlado Đukanović.
Jedan od njegovih komentara sam sačuvao, napisan 25. maja 1992. godine, na kraju upisano mojom rukom kao predlog uredniku: “Jedan od komentara koji predlažemo”: “Neizmireni jezički dug Srba i Hrvata”,
klikni na sliku za tekst u pdf-formatu
Emisija koju slušate snimljena je 1994. godine. Fotografije su iz porodične kolekcije Vlade Đukanovića.
Slušaj: (mp3)
Postavljeno: jul 2014.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Autor sajta | Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača
sajta www.audioifotoarhiv.com
sicke41@gmail.com sajta |
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.