Lako i brzo  |  Početna

english YouTube facebook pretraga

Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:

Ovaj moto sajta prikazuje način rada primenjen u emisijama čiji sam autor.

Ivo Andrić. Iz priče „Alipaša“:

„Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u reč i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti...“

Gde je zemlja Šanji Kelemena

Naš sajt www.audioifotoarhiv.com je nekomercijalan. Izdržava se od dobrovoljnih priloga. Podržite ga donacijom.
Adresa urednika: Dragoslav Simić sicke41@gmail.com

Ovaj dokumentarni film proizveden je 1993. godine u produkciji urednika sajta novinara Dragoslava Simića. Snimljen je u Budimpešti. Nuđen je televiziji Beograd i ondašnjoj TV “Politika”. Nikad nije prikazan na ovim televizijama jer glavna ličnost Šanji Kelemen, emigrant u Mađarskoj rodom iz Kikinde, analizira stanje u tadašnjoj Jugoslaviji na čelu sa Slobodanom Miloševićem, realno, na način koji se nije dopao tadašnjim urednicima ovih režimskih TV kuća. Prvo javno prikazivanje filma je priređeno na ovom sajtu 2013. godine. Scenario i režija Dragoslav Simić i Miša Milošević. Snimatelj Miša Milošević. Milošević je i snimatelj mnogih filmova Želimira Žilnika.

Radio emisija o Šanji Kelemenu, autora Dragoslava Simića, može se čuti na linku: "Moć radija"

Postavljeno: april 2013.

koverta From: Radoljub Krsmanović
Sent: Saturday, March 25, 2017 10:28 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: pozdrav iz Studenice

Piše Vam Radoljub Krsmanović iz sela pored Manastira Studenica. Geograf sam i radim u školi. Gde je zemlja Šanji Kelemena je emisija koju svake godine gledamo u školi. Tema časova je vezana za naše u dijaspori. Pre neki dan sam video da je Šanji umro. Njegovu muziku sam izbegavao, jer plačem, a nemam objašnjenje zašto. Za decu je najvažniji detalj u emisiji kada se pojave gole Mađarice. Deca ne razumeju Šanjijevu priču. Želim da Vam se zahvalim, jer sam preko Vas saznao za Šanji Kelemena. Napisao sam mail na adresu alexbufon@hotmail.com sa željom da mi pošalju kolekciju cd-a Alexa Bufona. Od Vas bih želeo da naručim cd o Sretenu Božiću. Moja adresa je ... Ako ne uspem da dođem do cd-a iz Čilea, možda mi Vi možete pomoći. Hvala


„Upaljač za atomsku bombu“ Šanjija Kelemena

Alex Bufon

Šanji Kelemen

Fotografije Šanjija Kelemena koje gledate na ovoj stranici sajta, načinjene su na tvrđavi u Budimu gde je Šanji prodavao sladoled.

Tog junskog dana 1992, Budimpešta je bila moje odredište. U čekanju na neki avionski let u Evropu, popeli smo se sin i ja da pogledamo Dunav i Peštu sa tvrđave starog grada. Na najvišoj tački, pred ulazom u kulu Sibinjanin Janka koju su turisti najviše posećivali, videli smo veliki frižider na kome je pisalo „Pekabeta“ i prodavca sladoleda. Uzviknuli smo: vidi „Pekabeta“. Bilo je to vreme Miloševićevog režima, sanklcija svih vrsta prema SRJ, ogromne inflacije i građanskog rata u Jugoslaviji. Zato je bilo krajnje neobično da se tu nađu neki proizvodi sa oznakom „JU“. Čovek iza frižidera dobacio je: „Častim, dođite.“ Tako sam upoznao Šanjija.

Da je ostalo samo na sladoledu i ljubaznim rečima, ovo bi bila mala dogodovština sa puta. Međutim Šanji je imao ozbiljnu priču. Rođeni Kikindjanin, raspad Jugoslavije doživeo je kao krah svojih umetničkih i trgovačkih ambicija. Otišao je iz Kikinde u nadi da će u Budimpešti doživeti bolje dane. Tako je nastala ova dokumentarna emisija u kojoj na ozbiljan način obrazovani Mađar iz Jugoslavije, analizira političke prilike u svojoj bivšoj zemlji.

Nekoliko meseci kasnije snimatelj Miša Milošević koji radi za Želimira Žilnika, Zorica Kijevčanin slikarka i ja otišli smo u Budimpeštu da načinimo TV film sa tezom: kako je Šanji video raspad Jugoslavije. Televizija Beograd koja nam je dala studio za montažu, ali ne i pare za put, odbila je da emituje ovu priču koju možete videti u celini na ovom sajtu. Razlog: politička nepodobnost glavnog junaka. Film je ostao u Mišinom sefu.

Dragan Simić
Autor emisije na povratku iz Budimpešte 1992.
Zadovoljstvo zbog poznanstva sa Šanjijem
Šanji Kelemen
Šanji Kelemen

Posle smo izgubili svaki kontakt sa Šanjijem. Septembra 2011. Miša me je zvao da mi da CD filma koji je skinuo sa kasete.

Radoznali, ukucali smo ime našeg Kikinđanina u Gugl. Dobili smo ovaj rezultat: Šanji Kelemen je ulični zabavljač u Čileu.

Tako je za mog junaka koga sam slučajno sreo 1992. u Budimu, okončan građanski rat u Jugoslaviji.

Slušaj:      (mp3)

Pogledajte dokumentarni film „Gde je zemlja Šanji Kelemena“

Postavljeno: septembar 2011.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

20 godina kasnije, Šanji je pronašao ovaj sajt.

Alex Bufon

Sledi serija pisama koju objavljujemo u nastavcima i slike

Šanji Kelemen

Sent: Tuesday, July 09, 2013 5:10 AM
Subject: ...pozdravi iz Chilea...

Poštovani gospodine Dragane!

Danas sam od svog sina Nenada, koji živi u Kikindi i takođe od jednog prijatelja koji radi u Španiji dobio email sa linkom za dokumentarni film "Gde je zemlja Šanji Kelemena".

Suze su mi tekle dok sam ga gledao, sećanja su se nizala... Čestitam na filmu, čestitam na websaitu... voleo bih da pošaljem malu donaciju (pomoć) za održavanje stranice...

Verovatno vas interesuje šta se sve samnom izdešavalo posle snimanja filma.

1997. sam napravio jednu od svojih najvećih grešaka u životu. Iz Mađarske sam se vratio u Kikindu sa oko milion maraka... Miloševiću i društvu uz pomoć moje sada već bivše žene a pod vodstvom čuvene DB, je trebalo nešto manje od godinu dana da mi sve to oduzme... Otišao sam u DB i pitao zašto mi to rade kada se nikada nisam bavio politikom i ne predstavljam nikakvu opasnost po Srbiju. Rekli su mi u oči doslovno ovako: Inteligentni ste, popularni, imućni ste a Mađar ste i kao takvi potencialna opasnost ste po nas... Sutradan sam se spakovao i sa par hiljada maraka otišao za Grčku. U Grčkoj sam se kao i uvek vrlo brzo snašao i za tri godine uspeo da skupim 200.000 dolara i sa jednom grupom od dvadesetak svojih saradnika (Srba, Mađara, Skandinavaca) koje sam upoznao u Grčkoj otišao za Dominikansku Republiku... Tamo sam uložio u posao sa turizmom koji je jako dobro krenuo... Posle nekoliko godina u Dominikani je počela velika inflacia i postalo je vrlo opasno živeti tamo zbog velikog siromaštva koje je sa sobom doneo i kriminal posebno opasan za strance... Sa svojom sadašnjom suprugom (koja je takođe Yugoslovenka) rešili smo da pređemo, posle 6 godina provedenih na Caribima da živimo u Chile... U Chileu smo već sedma godina i ovde nam se rodio naš sin Andreas, 100% Chileanac...

Kad smo stigli u Chile, a pošto sam ja po profesiji samostalni umetnik dramske struke, registrovali smo pozorišnu kompaniju TEATRO INTERARTCOM i počeli da se bavimo jednim od najneprofitabilnijeg posla na svetu: UMETNOŠĆU.

Režirao sam i na scenu postavio sa Chileanskim glumcima nekoliko predstava: Ćelava pevačica, Romeo i Julija, Crvenkapa... ali najveći uspeh je postigla moja AUTOBIOGRAFSKA PREDSTAVA: ALEX BUFON (što u prevodu na srpski doslovno znači: ŠANJI DVORSKA LUDA). Predstava je rađena za prikazivanje na ulici i do sada je prikazana nešto više od 2200 puta i po gruboj proceni videlo ju je negde između 3 do 5.000.000 gledalaca. Aktuelni predsednik republike Chilea, Pinjera, mi je prišao i lično čestitao na umetničkom aktu... Dakle ja nisam običan ulični zabavljač već VIP ulični zabavljač kojeg poznaje celo Chile i veliki broj turista iz celog sveta koji su posetili Chile. Živim u najturističkijem gradu u čitavoj Južnoj Americi Viña del Maru koji pripada regionu Valparaiso i moj lik (ALEX BUFON) je zvanični zaštitni znak na turističkim katalozima kao i za veliki broj internacionalnih umetničkih manifestacija...

Dakle od svog posla sa pozorištem ne mogu da se obogatim ali mogu da zaradim toliko da sa svojom porodicom živimo u dobrom kraju, sinu plaćamo privatnu školu, časove tenisa, plivanja, fudbala...

Da li smo srećni? Jesmo, pošto gledamo kako naš sin raste srećan i ponosan što je Chileanac i što može da voli svoju domovinu... dok mojoj ženi i meni ostaju sećanja na jednu divnu zemlju čije pasoše (važeće) još uvek posedujemo: YUGOSLAVIU

Puno pozdrava iz Chilea i možda se ponovo negde u svetu sretnemo.

Šanji Kelemen

facebook: ALEX BUFON

Šanji Kelemen

Valparadizo, Čile. Šanji svira na ulici jednu od popularnih pesama Kemala Montena na harmonici:
“Šta sam ti skrivio živote moj”.

Slušaj:      (mp3)

Dragi Šanji,

Internet je čudo.
Dokaz je, da si se javio pismom koje sam printovao i gledam ga kao „osmo svetsko čudo“.
Tako smo spojili „naših“ 20 godina u jednu, u tren.
Strujni udar iz Čilea, ali lep, prijatan, sadržajan „udar“ koji podstiče kreativno na neki nov korisan napor.

Iskreno, tvoj drug, Dragan Simić

Šanji Kelemen

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Date: Thu, 25 Jul 2013 06:50:24 +0200

Dragane zdravo.

Izvini što ti nisam ranije odgovorio ali sam bio odsutan od kuće i kada sam se vratio bio sam veoma zauzet pripremanjem jedne predstave za decu koja je konačno juče (nedelja) premijerno izvedena. Nadam se da se ne ljutiš na mene. Uz ovaj imail ti šaljem i nekoliko fotografija sa jučerašnje premijere. Nije prošlo loše, naprotiv čini mi se da su je deca i odrasli vrlo lepo prihvatila.

Ja sam ti u Chile došao iz Dominikane pošto ovde pozorišna kultura nije baš na nekom visokom nivou i tu sam našao svoju šansu da mogu svojim poslom za koji sam osposobljen u našoj staroj Yugi da napravim karijeru. Morao sam da pronađem načina da se nametnem i mislim da sam pronašao orginalan način da i kao do sada bez ičije pomoći napredujem iz dana u dan.

Chile ti je inače ekonomski i politički jedna od najstabilnijih zemalja Južne Amerike i upravo me je to privuklo da dođem ovamo i iskreno sa mojim YU pasošem i nisam imao mnogo opcija. Ja ti i dan danas posedujem YU pasoš (plavi) koji mi važi do 2021. Izdat mi je prošle godine u našoj ambasadi u Argentini.

Što se tiče Kikinde, posle svega što mi se desilo kada sam se vratio iz Mađarske, želja mi je da što više zaboravim. Jedini kontak sa Kikindom mi je moj sin i nekoliko poznanika sa kojima s vremena na vreme razmenimo email.

Ovde je sada zima i zimi je vremenska razlika sa Srbijom 6 sati a leti samo 4 sata. Klima je skoro identična kao kod nas u ex Yugi i to mi se sviđa. Ima mnogo emigranata iz Europe. Najviše iz Nemačke, Hrvatske, Italije, Engleske i Francuske. Naravno većina su Španci koji su ovu zemlju i stvorili. Ima dosta indijanskih plemena a naveće od njih su Mapuche koji se još i dan danas bore za svoja prava. Ovde je jedan od najsurovijih režima kapitalizma koji je stvoren u Chikagu nakon ubistva Aljendea i nastankom diktatue Pinochea.

Naših (iz Srbije) ovde ima oko stotinak i za film koji pričaš da si ga video sam čuo i ja i poznajem jednu od porodica koji su jedini ostali u Chileu od te grupe izbeglica. Oni su čak i jedan od glavnih protagonista filma. Njih niko nije prevario nego oni nisu bili zadovoljni prijemom pošto su očekivali kule i gradove a dobili su samo mogućnost da rade i sami zarade za život i to se većini nije dopalo.

Puno pozdrava i sve najbolje.

Šanji

Šanji Kelemen

Valparadizo, Čile. Šanji svira na ulici turistima na harmonici: “Tamo daleko”.

Slušaj:      (mp3)

Date: Sun, 18 Aug 2013 21:27:34 +0200

Vidim i ti si stalno na putu kao i ja... Ja kada se ujutro probudim prvo treba da se setim gde sam pa tek onda ostalo...

Sa ovih par rečenica koje si mi napisao potpuno sam osetio duh Srbije... izgleda da je sve isto kao i pre 20 godina...

Moram da priznam da mi ponekad nedostaju ti momenti koje donose festivali... nolrmalno uz alkohol i meze i naročito sedenje do zore uz džez... toga ovde nažalost nema...

Ja sam sada na nekoj turneji po malim seoskim mestima (mada ova sela imaju između 70-100.000 stanovnika), ali su sela u pravom smislu te reči, ili bolje reći poljoprivredni krajevi, sa tradicijom tipičnih Chileanskih sela, bogatih, ali kulturno zaostalih, vrlo je lepo i interesantno uz jake mirise stoke kojih mi se čini kao da ima na milione. Samo jedna farma svinja ima vise od 500.000 tovljenika a takvih farma ima na svakom koraku...

Ovde se bliži nacionalni praznik 18 septembar, dan Chilea u kome je glavni junak seljak i naravno sva tradicija koja dolazi sa sela - vino, roštilj, kveka (nacinalni ples), kao što je kod nas kolo tako da se sada ovde svi seljačimo u pravom smislu reči...

Puno puno pozdrava...

Šanji

Šanji Kelemen

Valparadizo, Čile. Šanji svira na ulici turistima jednu od popularnih pesama Tereze Kesovije na harmonici:
“Stare ljubavi”.

Slušaj:      (mp3)

From: Sanji Kelemen
Sent: Monday, September 02, 2013 9:30 PM
To: Dragoslav Simic

Zdravo. Evo stigao sam malo do civilizacije pa mogu da se javim sa internet cafea.

Što se mene tiče možeš da okačis sve što želiš, mada ne verujem da je to nešto posebno nekom interesantno.

Kada budem stariji možda ću da izdam svoju autobiografiju ali do tada ima još puno puno godina a i iskreno rečeno treba mi neki dobar završetak priče...

Puno pozdrava.
Šanji

Date: Wed, 4 Sep 2013 11:43:36 +0200

OK, okačiću pisma i slike na sajt.

Možda te zovnemo telefonom za jednu emisiju uživo povodom dana seljaka u Čileu, možda zovemo nekog Čileanca u Bgd, sve povodom dana seljaka. Ovde je selo u izumiranuju.

Pozdrav, Dragan

Date: Wed, 4 Sep 2013 11:43:36 +0200

Dragane,

Nije to dan seljaka...to je 18 septembar, dan Chilea (naš bivsi 29 novembar)... ali sve je u znaku tradicije seljaka... seljak simbol Chilea...

Chileanski seljak se zove HUASO. Prepoznatljivi su po velikom šeširu i ponču i čizmama. Kod nas je to šajkaca, opanak... Sva deca u školu zadnji dan pre praznika idu obučeni kao huasosi (seljaci) a devojčice u tradicionalnim seoskim haljinama. Građani masovno odlaze na sela na razne seoske proslave a u gradovima se organizuju seoski vašari da približe sve to građanima koji ne mogu da odputuju na sela. Ti vašari se ovde zovu FONDE. Svaka FONDA ima svoje ime a jedna od najpopularnijih FONDA je DJEJN FONDA aludirajuci na poznatu americku glumicu...

Što se tiče mog broja telefona nije problem da ti ga pošaljem ali sam ja jako teško dostupan pošto dok radim telefon mi je isključen. Ovih dana praznika ću raditi po ceo dan pošto mi je to prilika da akumuliram koju paricu. Inače ja sam ti za praznik atrakcija u jednom malom etno selu koje u to vreme posećuju visoki političari i bogata klasa iz Santiaga. Normalno sve je zatvorenog tipa, zna se ko moze da dođe...

vremenska razlika je trenutno 6 sati...kada je kod vas podne ovde je 6 sati ujutro...dakle vi ste stariji od nas 6 sati...

moj telefon je ...

Puno pozdrava... Šanji

Postavljeno: septembar 2013.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Ali priča o Šanji Kelemenu, Alexu Bufonu se nastavlja

From: Miloš Korać Punta Cana
Sent: Friday, October 04, 2013 2:16 AM
To: sicke41@gmail.com
Subject: O Šanji Kelemenu, sa Kariba

Meni je lično Šanji Kelemen pomogao 2003-će godine, sa novčanim prilogom od 15,000 pezosa, koliko je koštala moja operacija u Santo Domingo-u, imao sam rak, i preživeo. Takođe Šanji me je vozio džipom Nissan Pathfinder, do Santo Dominga iz Santijaga, i nazad. Na putu do Santo Dominga smo izbegli sudar sa ostacima tela konja na autoputu koga je izgleda zgazio kamion i razneo po dužini ceste. Sledeća pesma u toku voznje je bila "Nedelja" od Džeja, i meni su zgaženi konj i ta pesma zajedno sa celom situacijom izgledali totalno nadrealno i grozno. Igrom slučaja, posle terapije u Beogadu, sam pobedio bolest. (smo pobedili)

Taj isti čovek, Šanji Kelemen, je pomogao velikom broju "naših" ljudi i stranaca, dugi niz godina u Dominikanskoj Republici.

Taj isti čovek, Šanji Kelemen, pitao me je tokom početka premijere pozorišne predstave Romeo i Julia, da li znam nešto o svetlu, i kad sam mu rekao da ne znam, odveo me je na galeriju gde se nalazi mikseta sa svetlima i rekao operatoru za svetlo da mi na brzinu objasni kako radi mikseta, tako da sam manipulisao svetlom na predstavi, Romeo i Julija.

Taj isti čovek, Šanji Kelemen, je izmislio TV emisiju La Rosa Roja (crvena ruža), gde sam bio glavni glumac i u emisiji su se devojke takmičile da bi osvojile moje srce.

U trenutku kad nije bilo novca za pozorište, Šanji Kelemen je snimio TV emisiju za decu, Džinovski Patuljak, gde je bio obučen kao dvorska luda i pričao tri jezika.

Sve ovo su istinite priče, a sad vic o Šanjiju:

Prelaze reku Isus, Papa i Šanji.
Krene prvi Isus, hoda preko vode, i pređe reku.
Krene Papa, pređe korak, upadne u vodu i udavi se.
Krene Šanji, hoda preko vode i pređe reku.
Pita ga Isus: Šanji, znao si za skriveno kamenje ispod vode?
Kaže Šanji: Koje skriveno kamenje?

Pozdrav sa Kariba za Šanjija!

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

ŠANJI,
DOBIO SAM JUTROS OVO PISMO. DA LI DA GA OBJAVIM? DRAGAN

From: Šanji Kelemen
Sent: Friday, October 04, 2013 1:15 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: RE: O Šanji Kelemenu, sa Kariba

Ne mogu da verujem da je i Miloš u Dominikani video tvoj film... Ti stvarno imaš moćan sajt...

Ja sam noćas došao sa puta i žena mi je jutros pokazala tvoj email sa Miloševim pismom... stvarno sam se iznenadio kako je svet mali... možes da objaviš pismo ako misliš da je interesantno za tvoj sajt... puno pozdrava...

Postavljeno: oktobar 2013.

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

„Volim da slušam muziku Aleksa Bufona“

INTERFER Zlatna NIKA

Ova emisija urednika sajta Dragoslava Simića dobila je Drugu nagradu

RADIO REPORTAŽA

Dragoslav Simić – Volim da slušam muziku Aleksa Bufona, Radio Beograd 2

Dragan Simić
Autor emisije na povratku iz Budimpešte 1992.
Zadovoljstvo zbog poznanstva sa Šanjijem
Alex Bufon
Valparadizo, Čile. Šanji svira na ulici jednu od popularnih pesama Kemala Montena na harmonici: “Šta sam ti skrivio živote moj”, 2013.
Šanji Kelemen
Šanji Kelemen

Fotografije Dragoslava Simića i Šanjija Kelemena koje gledate na ovoj stranici sajta, načinjene su na tvrđavi u Budimu gde je Šanji prodavao sladoled 1992. godine.

Tada je snimljena radio emisija “Upaljač za atomsku bombu”, a nekoliko meseci kasnije snimljen je film “Gde je zemlja Šanji Kelemena” u Budimpešti, režija Miša Milošević i Dragoslav Simić, koji možete videti na sajtu. Juna 2013. godine Šanji, sada Aleks Bufon, slučajno pronalazi ovaj sajt i svoj film. Ukratko, to je sadržaj emisije “Volim muziku Šanji Kelemena” koja je dobila nagradu na Festivalu reportaže 2013. Ovu nagradu kao i ostale nije pratio novačani deo već samo diploma koju vidite.

“Volim muziku Šanji Kelemena”

Slušaj:      (mp3)

diploma

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Miša Milošević koji je zajedno samnom bio u Budimpešti 1992. i snimio film o Šanjiju, nalazi ove fotografije, prema datumu koji vidite i šalje mi. Na slikama se prepoznaju Šanji, Miša Milošević, Zorica Milošević, Vlada i ja onda, to jest, sada, urednik sajta.

From: Miodrag Milošević
Sent: Saturday, November 02, 2013 8:53 PM
To: Dragan Simić
Subject: fotke iz Budimpešte

Dragi Dragane-Sicke,

Ovo su c/b fotke. Film je stajao 20 godina u frižideru. Prošle godine ga je razvio moj kolega Nebojša Bašić, izvanredni snimatelj koji fotografije još uvek radi sa filmskom trakom.

Kolore ću da pregledam tokom nedelje.

Pozdrav Miša

Šanji Kelemen
Šanji Kelemen
Šanji Kelemen
Šanji Kelemen

Šanji Kelemen

From: Šanji Kelemen
Sent: Monday, November 04, 2013 7:58 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: ...pozdrav iz Chilea...

Zdravo Dragane.

Hvala ti na fotografijama. Kako su to bila divna vremena kada sam bio lep mlad i visok... Sada sam samo lep i mlad...
Čestitam ti na uspehu sa reportažom na festivalu.
Kao što sam ti obećao poslaću ti nekoliko interesantnih fotografija koje možeš da okačiš ako ti se učine interesantne.
Slaću ih u više mejlova da bih imao mesta da ti napišem šta koja od fotografija predstavlja.
Inače javili su mi se mnogi tvoji slušaoci sa pozdravima i rečima podrške i utehe. Svima se jako dopala emisija koju si imao sa temom: Volim da slušam Alexa Bufona.

Pozdrav!

Šanji Kelemen
Deo članaka koji su u Chileu izašli o Alexu Bufonu u štampi.
(klikni na sliku za uvećanje)
Šanji Kelemen
Knjiga koja ispisuje istoriju najpoznatije ulice: Valparaiso u Viña del Maru kroz vekove... Ulica je nešto slično kao Knez Mihajlova u Beogradu.
(klikni na sliku za uvećanje)
Šanji Kelemen
Jedna od stranica ove knjige je kompletno posvećena Alexu Bufonu kao deo nezaboravne istorije.
(klikni na sliku za uvećanje)
Šanji Kelemen
...Alex Bufon kao zaštitno lice kulturnih manifestacija u Valparaisu za proslavu 200 godina od nezavisnosti Chilea...
Šanji Kelemen
Aktuelni predsednik republike Chile, Sebastian Piñera,čestita Alexu Bufonu na umetničkom aktu...
Šanji Kelemen
Bivši ministar odbrane, predsednički kandidat, Andres Allamand, u izbornoj kampanji sa Alexom Bufonom.
Šanji Kelemen
Najpopularnija i najpoznatija gradonačelnica u Južnoj Americi, Virginia Reginato-Coty (zbog najvećeg južnoameričkog festivala muzike) iz Viñe del Mar, promoviše ovogodišnji 9. po redu kulturni događaj koji se održava cele godine pod nazivom KULTURA U PORODICI, čije je zaštitno lice Alex Bufon, i igrom slučaja pored gradonačelnice je i Šanji Kelemen (najviši u grupi)

From: Živan Janković
Sent: Thursday, November 07, 2013 3:45 PM

To: Dragoslav Simić
Subject: Šanji Aleksa Bufona

Gospodine Simiću,

Veoma, čak više nego, veoma mi se svidela priča nesrećnog Gospodina Šanjia. On tvrdi da je neku polusreću pronašao u Čileu. Veoma mi je drago zbog toga. Treba da se zapitamo gde bi raznim Šanjima bio kraj u Jugoslaviji i šta bi Jugoslavija bila sa stotinama hiljada Šanija i koliko smo kulturno, privredno i ekonomski izgubili, kako oni koji se potucaju po belom svetu, tako i mi, koji smo ostali i gde smo dovedeni.

Žao mi je i stidim se što sam Srbin, pred sudbinom Gospdina Šanjia. Ja se ograđujem od Miloševića, Šešelja, i svih srpskih vladara koji su unesrećili i obrukali čestiti slobodoljubivi srpski narod, koji je Jugoslaviju doživljavao kao nešto veoma lepo i dragoceno.

Kad god odem u Rim duboko se poklonim pred spomenikom, plemenitom Garibaldiju i pitam se zašto Ante Marković u Jugoslaviji nije pobedio Franju Tuđmana, Stipe Mesića, Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Milana Kučana, Izetbegovića i druge.

Ti si slučajno nabasao na Šanija, koga pozdravljam i sa kim iskreno saosećam. Ja poznajem najmanje 50 osoba mojih dragih poslovnih i ličnih prijatelja, koji su Šainjove sudbine. Siguran sam da ih ima VIŠE STOTINA HILJADA, koji su opljačkani i potucaju se po belom svetu.

Posle svega ovoga što se desilo sa Jugoslavijom, njenim dobrim i čestitim građanima koji su ostavili svoje domove, mile i drage, zbog hira idiota željnih vlasti, verujem da se i ti ne osećaš kao čovek pored i ispred, za koga je sve ovo što se desilo, otišlo u nepovrat.

Na čemu sada Slovenija, Hrvatska, BH, Srbija, Crna Gora i Makedonija, da zasnuju svoju privredu, ekonomiju, kulturu? Na po par miliona stanovnika, na prostorima na kojima, ni elisni avion ne može da poleti sa aerodroma, a da ne uđe u tuđu državu. Doveli smo sami sebe u beznađe. To je prića sa sedam prutova u snopu.

Srdačan pozdrav Žika Janković.

From: Milunka Nikolić
Sent: Saturday, March 22, 2014 11:53 AM

To: Dragoslav Simić
Subject: Šanji Kelemen

Poštovani Dragoslave,

na Vašem sajtu gledala sam divan fim o Šanjiju Kelemenu, čoveku koga sam imala priliku i čast da upoznam.

Bila su to mutna vremena kada su nas podelili granicama, vojskama, parlamentima, i najgore – nacijama.

Kad se u takvim vremenima nađete u inostranstvu normalno je da ste skepčini kako da se postavite i šta o vama misle i Nemac i Rus, i Mađar i Hrvat, i Albanac i Švajcarac... Šanjija sam upoznala u tim vremenima, u Grčkoj. Gotovo je neshvatljiva bila činjenica da je bio isti prema svima, da smo u stanovima koje nam je pronalazio da živimo, u poslovima koje nam je pomagao da dobijemo, spavali, jeli, smejali se, tugovali zajedno i Mađari i Srbi i Hrvati i Slovaci... Jednostavno nam nije dozvoljavao da vidimo razlike nego ukazivao na sličnosti - ljudskost – emocije, frustracije, uspehe i razočarenja, želje i ambicije, patnju i nezadovoljstvo, sirova ljudska stanja ista kod svih bez obzira na državu iz koje dolaze. Čovek koji vam je omogućio da zaradite parče hleba, ali istovremeno vadio iz svog džepa ako vam zatreba ne postavljajući pitanje kada ćete i kako ćete vratiti teško da bi odgovarao slici savremenog shvatanja poslodavca, pogotovo u inostranstvu.

Na nekoliko godina smo se razišli a onda ponovo sreli u Dominikani. Ništa se nije promenilo. Opet je okupljao ljude oko sebe, opet je radio, pronalazio nove poslove, nove ideje, svima davao jednaku šansu da žive, ali i slobodu da sami uređuju sebi život.

U Grčkoj sam mislila da je sentimentalan prema ideji jugoslovenstva, u Dominikani sam videla da sentimentalnosti nema, da je jednostavno Jugosloven, čovek kome je tolerancija i poštovanje prema čoveku, onakvim kakvim jeste jednostavno njegov koren. Tada sam, u stvari i shvatila izraze koji su se ofucali od upotrebe i čije je pravo značenje mutno i bledo – koreni i povratak korenima.

Bilo nas je puno u Bavaru – Milutin, Vlada, Miljan, Zorica, Nataša i njen „Švaba” koji se nije ljutio kad ga tako zovemo, Slovaci, Bugari, Argentinci... i sve nas je podržavao i tolerisao Šanji, za koga smo radili, a koji se o nama jednako brinuo kao o sebi i Tanji.

Kada sam otišla, još malo sam bila u kontaktu s tim ljudima, a Šanjija sam zadržala u sećanju. Negde sam pročitala da je u Čileu. Da zarađuje sa harmonikom. Sećam se da je rekao da uvek može sebi harmonikom da obezbedi hleb. Sada, na ovom sajtu, saznajem da se vratio i svom pravom zanimanju – režiji, pozorištu.

Saznajem i da se Miloš izlečio i da je u Dominikani. Miloše, pozdrav! Šta je sa ostalima?

Nadam se da će Šanji i Tanja pročitati ovo pismo. I da mogu da se nađu prikladnije reči od „jako, jako sam srećna” što imate dete i što ste srećni, verovatno bih ih napisala, ali se dovoljno znamo da mogu da shvate koliko mi je zadovoljstvo što su zajedno.

Uredniku sajta velika zahvalnost što mi je, na ovaj način, pomogao da saznam šta je s dragim prijateljem, a Šanjiju i Tanji veliki pozdrav!

Milica – Milunka Nikolić, Užice

Predrag Dimitrijević
Sent: Thursday, April 17, 2014 12:50 PM

To: Dragoslav Simić
Subject: Apsolutno predivno!

Poštovani gospodine Simiću,

Još od malena kada su se na ultrakratkim talasima, u Ripnju, gde ja živim "mogle uhvatiti" samo četiri radio stanice a malo više na srednjim talasima, pa do današnjih dana kada je etar prenatrpan raznim programom, veliki sam obožavalac radija a nekako me za programe Radio Beograda najviše vezuju uspomene. Vrlo često slušam vaše tonske zapise od 17 časova u emisiji "Govori da bih te video" (jer sam tada obično u kolima na putu za Ripanj) i do sada nisam znao da postoji vaš sajt koji sam sasvim slučajno otkrio i za mene je on bio pravo otkrovenje. Vaše priče su tako spontane, ponekad tople, ponekad potresne i čine često da se zamislimo nad životom i postanemo bar malo bolji ljudi. Mene je posebno fascinirala priča o gospodinu Šanji Kelemenu alias Alex Bufonu koji je učinio toliko u svom životu koliko neki ljudi ne bi učinili da imaju pet života. Posebno su me fascinirala pisma ljudi koji su pisali o dobroti gospodina Kelemena. Vašu priču sam podelio sa prijateljima na Facebook-u a sa gospodinom Alex Bufonom sam postao prijatelj odnosno poznanik opet na Facebook-u.

Osetio sam potrebu da vam se ovim putem zahvalim što čuvate ovakve ljude i događaje od zaborava na radost iskrenih obožavalaca radija.

Iskreno vaš,
Predrag Dimitrijević

From: Šanji Kelemen ~ ČILE
Sent: Saturday, January 23, 2016 2:49 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: dragan

Zdravo Dragane.
Vrlo malo imam prilika da budem blizu nekog interneta... Ovde je sada turistička sezona u toku i ja po malim zabačenim turističkim mestima (koja su vrlo popularna) radim punom parom i nema mnogo mogućnosti da se koristi internet... Šaljem ti Bobovo pismo koje si mi greškom obrisao.
Pozdrav!
Šanji

Poštovani gospodine Simiću,

Ja sam nekada davno sarađivao sa Šanjijem Kelemenom još dok je živeo u Kikindi. Početkom 80-ih godina sam učestvovao u njegovim komadima kao muzičar na sceni u predstavi "Krvava Bajka" sa Prakijem, Grbom, Lacijem ... i da ne nabrajam dalje, jer ću nekog sigurno zaboraviti, gde su nas lokalni moćnici dizali u nebesa a Šanjija gledali kao Boga jer je predstava bila i potresna, i lepa u isto vreme pa smo je snimili za TV Novi Sad a emitovana je na TV BG (ondašnjoj). Ja sam naime svirao bendžo u Kikindskoj grupi "Poni Express bluegrass band" pa smo sarađivali sa Šanjijem u muzičkom delu, čak nas je Šanji vodio (kao manadžer grupe) u Maribor na takmičenje Jugoslovenskih bluegrass bendova, mislim da je to bilo ´86-te. Jedno predivno iskustvo. A onda je Šanji postavio "Romea i Juliju", jednu ispostavilo se, za ono vreme avangardnu predstavu. Naime, Šanji je zamislio da Romeo bude amer a Julija ruskinja, a mi muzičari na sceni - nesvrstani. I sve bi to nekako prošlo kod lokalnih komunjara da nije bilo jedne scene ljubavnog čina Romea i Julije pa su predstavu -zabranili, jer zaboga ne može Amerikanci da jašu Ruse, barem je nama tako predstavljeno. Ali, ako se dobro sećam, Šanji je generalnu probu snimao nekom ogromnom kamerom (mislim da je to bila neka prva VHS kamera) i zbog toga Vam sve ovo i pišem, pitajte Šanjija da li ima taj snimak, i ako ima, da li može da Vam ga prosledi pa ga postavite na ovom sajtu. Mislim da bi nam svima značilo da ga pogledamo, jer predstava je "haos", a muzika još bolja.

I molim vas, puno pozdravite Šanjija, koji je kao "ptica Feniks", neuništiv.

Pozdrav
Slobodan Bob Živanović

 

From: Šanji Kelemen ~ Čile
Sent: Tuesday, February 16, 2016 11:46 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: dragan

Dragi prijatelju...evo posle skoro dva meseca putovanja po Chileu ponovo sam stigao kući u Viña del Mar...bio sam na turneji po jugu Chilea, za koji kažu da je najlepši ne samo u Chileu već i u svetu... Obišao sam krajeve prepune šumama, jezerima, vulkanima, nedirnutom prirodom i naravno mestima nastanjenim Mapuche indijancima koji još dan danas ratuju protiv nas belaca... doduše rat nije kao u western filmovima, gde indijanci na konjima jurišaju na karavane, već je modernizovan, tako da su sada glavna meta kamioni, mehanizacija za seču šuma, skladišta itd... koja se masovno pale... ne prođe dan bez dva-tri napada ovakve vrste... Doduše danju je sve veoma idilično, belci i indijanci zajedno kao braća, ali noći se pretvaraju u pakao, sve gori...

Tako da nije bilo dosadno na turneji...

Čestitam na uspešnom radu tvog sajta i na uspešnoj promociji u emisiji Polarotor... želim ti još mnogo dobrih priča i sa njima da dođu i milioni novih pratilaca tvog uspešnog rada... puno pozdrava...

Šanji Kelemen

Postavljeno: oktobar / novembar 2013.

Raša Popov o Šanji Kelemenu
Raša Popov novinar i književnik bio je prvi kadar za film započet februara 2016. godine u Beogradu, koji smo zamislili da snimimo o Šanji Kelemenu. Raša i Šanji bili su zemljaci. Raša iz Mokrina, a Šanji koji kilometar dalje, iz Kikinde. Raša je poznavao Šanjija kao mladog reditelja u Kikindi i evo njegovih utisaka o Šanjiju. Snimatelj video zapisa Miša Milošević, autor Dragoslav Simić. (VIDEO ZAPIS)

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

NEĆE IMATI VIŠE KO DA NAM PIŠE IZ ČILEA, DA NAS FASCINIRA SVOJIM NEVEROVATNIM ŽIVOTOM

Dragi druže, od mene samo suze.

Film koji smo snevali o tvom hodu preko oblaka, a nismo ga završili, voljom bogova pre kraja, dobio je svoj kraj. (D.S)

Šanji Kelemen (Kikinda... ~ 18. maj 2016. Čile)

From: Šanji Kelemen SUPRUGA TANJA
Sent: Saturday, May 14, 2016 2:03 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: DRAGAN, BEOGRAD

Poštovani G-dine Simiću,

Šanji je u bolnici, naprasno se razboleo, u utorak mu je dijagnostikovana leukemija, sada je u kritičnom stanju, očekujemo da izgura ovaj vikend pa ćemo videti šta i kako dalje.

Puno pozdrava,
Tanja, Šanjijeva supruga

From: Šanji Kelemen SUPRUGA TANJA
Sent: Thursday, May 19, 2016 12:11 AM
To: Dragoslav Simić
Subject: Re: DRAGAN, BEOGRAD

Obaveštavamo prijatelje

Da je nas suprug i tata Šanji Kelemen, preminuo danas 18. maja 2016. godine nakon kratke i teške bolesti.

Neutešni supruga Tatjana i sin Andreas

Autor sajta  Kratka biografija Dragoslava Simića, osnivača sajta www.audioifotoarhiv.com
Dragoslav Simić Video zapis - O knjigama koje govore: Veče Dragoslava Simića. Narodna biblioteka Kruševac. Novinarka Maja Martinović, (Radio televizija Kruševac) 2006.
Dragoslav Simić je ekspert za proizvodnju radio programa o čemu svedoči ovaj sajt na kome možete čuti 1000 dokumentarnih radio emsija Dragoslava Simića: opširnije vidi

sicke41@gmail.com

english   YouTube   facebook sajta

Staza Vašeg puta vodi Vas u svet audio i foto arhiva novinara Dragoslava Simića.
Najznačajnije ličnosti iz političke i kulturne istorije nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, pojavljuju se u izlozima ovog sajta.
Možete čuti veliki broj dokumentarnih radio emisija Dragoslava Simića i njegovih kolega po izboru urednika ili gledati fotografije snimljene iz profesionalnog ugla. Sajt otvara sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku nastale pre i posle Drugog svetskog rata.
"Gosti sajta", “Knjige koje govore”, "Vaša pisma", "Radio kritika", "Prijatelji sajta", "Novi projekti", "Da li ste pročitali retke knjige" ~ samo je deo stranica ove elektronske izložbe okrenute novim medijima u svetu.
Sajt spada u domen nematerijalne kulture. Sajt je nekomercijalan.
Pristup sajtu je slobodan. Podržite ga donacijom. Novčani prilozi uplaćuju se preko žiro računa.
Informacije: urednik sajta Dragoslav Simić sicke41@gmail.com


Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti, E-prodavnica

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana