Beleška urednika sajta Dragoslava Simića:
Ovaj moto sajta prikazuje način rada primenjen u emisijama čiji sam autor.
Ivo Andrić. Iz priče „Alipaša“:
„Slušam ga dugo i pažljivo, samo mi ponekad dođe da mu upadnem u reč i da mu kažem šta ja mislim o tome. Da, dođe mi da to učinim, ali neću mu kazati ništa, jer ja ničiju priču ne prekidam i nikog ne ispravljam, ponajmanje stradalnika koji priča o svom stradanju. I kud bih ja došao kad bih to činio. Onda priče ne bi ni bilo. A svaka priča je, na svoj način, i u određenom trenutku, iskrena i istinita, a kao takvu treba je saslušati i primiti...“
Poruku Sokolima Čehoslovačke 1938. godine na X Sveslovenskom sletu u Pragu, snimio Radio Prag.
Jedini snimljen i sačuvan glas jedne građanke pre 1941. sa prostora Jugoslavije.
Parada Sokola u Zemunu 1934. godine. U prvom redu
sa leve strane učenica gimnazije Jovanka.
Skrivena radiofonija
Prvi tonski zapisi na srpskom jeziku, snimljeni na gramofonske ploče, načinjeni su 1937. i 1938. godine u Radio Pragu. Ovo slućajno otkriće iz arheologije zvuka datirano je tek 2005. godine.
Piše Dragoslav Simić
Ne postoje pouzdani podaci o tome da li je Radio Beograd pre II svetskog rata snimao u organizovanoj produkciji svoje govorne emisije. Do slučajnog otkrića dela naše govorne baštine snimljene u Radio Pragu pre II svetskog rata, došao je ovaj novinar.
Kako je do ovoga došlo?!
Ovaj novinar zaposlen tada u našem nacionalnom radiju na svoju inicijativu upučuje jedno cirkularno pismo istovetne sadržine 2005. godine na adrese najvećih svetskih radio stanica sa pitanjem: šta imate sačuvano od govornih snimaka iz nekadašnje Jugoslavije do 1941. godine. Jedini pozitivan odgovor stiže iz Radio Praga: 3 CDa krcata nesvakidašnjim materijalom.
Jovanka Jovanović Lončarić; snimio sam je na terasi
njenog stana u Zemunu 2011. godine kada je na proputovanju iz Amerike
u kojoj je živela kod ćerke,
došla u Zemun na krštenje unuka. Imala je tada 92 godine. Ona definitivno
ulazi u istoriju jugoslovenske radiofonije jer njena izjava data Čehoslovačkom
radiju 1938.
godine u Pragu, jedini je sačuvani glas neke građanke iz Jugoslavije,
snimljen pre Drugog svetskog rata. Imala je tada 17 godina.
Kasnije posle rata bila je profesorka u Zemunskoj gimnaziji. Predavala
je fizičko vaspitanje.
Čehoslovačka radio stanica je osnovana 1923, druga je bila u Evropi posle BBC i odmah je počela da formira fonoteku u kojoj su sačuvani najstariji tonski zapisi na našem jeziku koji su preživeli sve nedaće ratne i poratne čehoslovačke istorije.
Deseti sveslovenski sokolski slet održan je jula 1938. godine.
Tim povodom reportaža o dočeku jugoslovenskih mornara ~ sokola na pristaništu u Bratislavi, u trajanju od 45 minuta, pravo je remek delo radio novinarstva. Delegaciju združenih snaga Vojske Kraljevine Jugoslavije predvodi general Jovo Kukavičić.
Prema rečima reportera Radio Praga jugoslovenski vojni orkestar broji 50 članova. Atmosfera na pristaništu je izuzetno srdačna. Čuju se usklici: "Nazdar, nazdar" i "Pomozi Bog, vojnici", vojni marševi, klicanja: "Živeli"...
General Miloš Žag komandant bratislavskog garnizona, obraća se prisutnima na našem jeziku: "Dozvolite, kako mi srce zapoveda, da kažem, draga braćo Jugosloveni... Ovde vas ne pozdravlja samo naša vojska već preko nas ceo čehoslovački narod jer ceo naš narod vas ljubi kao svoju braću.... Uverićete se kako naš narod ljubi svoju otadžbinu i kako je čvrsto uz svog predsednika, kako će do kraja braniti svoju otadžbinu od neprijatelja... Izražavam iskrenu vernost našem savezništvu..."
General Kukavičić otpozdravlja: "... Budite uvereni da donosim u našim srcima ljubav prema čehoslovačkoj vojsci, poštovanje prema čehoslovačkom narodu... Kakva god da nevremena budu nad narodima našim, ja sam tu da izjavima: Saveznička bratska vojska Čehoslovačke republike, može da računa na savezničku bratsku vojsku Krajevine Jugoslavije, a reč "Jugoslovenski narod" kaže koje je vere i jezika taj narod..."
Očevidno je da su reportažna kola Radio Praga bila odlično tehnički oprenmljena za emitovanje programa u živo, dakle telefonskim vezama, ali i rezačima gramofonskih ploča na kojima je snimljen ovaj materijal.
Međutim, za nas izuzetno značajna, ostala je sačuvana izjava sedamnaestogodišnje gimnastičarke Jovanke Jovanović iz Zemuna, članice Sokola, jer predstavlja jedini autentično sačuvan glas jedne građanke van političkog establišmenta, načinjen pre rata na našem jeziiku. Jovanka je tada rekla:
"Hitam da Vas pozdravim iz "Zlatne Prahe",~ kaže mlada "naraštajka" kako su "sokole" onda zvali, Jovanka. Ovde smo već tri dana koji su nam prošli kao u nekom, čarobnom snu. Od samog ulaska u ovu divnu zemlju uvideli smo da nas ovde dočekuju iskrenim i punim srcem. A mi ushićeni i zaneseni sa suzama radosnicama, bratski zagrljeni, zakleli smo se da ćemo uvek braniti našu braću i našu slovensku slobodu, svi sada ujedinjeni u neraskidive veze sokolstva. Pozdravljam te sa ovog divnog mesta moja draga otadžbino: lepi Beograde, bela Ljubljano, ponosni Zagrebe.... I kod nas će biti slet 1941. Hoćete li da dođete u Jugoslaviju? Mi bi smo se mnogo radovali tome!..."
Po objavljivanju ovog teksta štampanog tada u JATovoj reviji 2005. godine, Jovanka se javila autoru iz svog stana u Zemunu, tada kao vedra bakica u 87 godini života sa napomenom da je prijatelj koji se vraćao avionom iz Amerike čitajući Reviju prepoznao priču o njoj.
Slušaj: (mp3)
Srodni linkovi:
Jugosloveni pred mikrofonom Čehoslovačkog radija do 1938.
Nova saznanja o domaćoj istoriji radiofonije, 3. februar 2015.
Postavljeno: novembar 2016.
Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.
Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com
Srodni linkovi: Vaša pisma, Otvoreno o sajtu, Novo na sajtu, Poklon za poneti
Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.