Lako i brzo  |  Početna

english YouTube facebook pretraga

Pisma uredniku sajta

Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

 

koverta From: Predrag Dimitrijević
Sent: Thursday, April 17, 2014 12:50 PM
To: Dragoslav Simić
Subject: Apsolutno predivno!

Poštovani gospodine Simiću,

Još od malena kada su se na ultrakratkim talasima, u Ripnju, gde ja živim "mogle uhvatiti" samo četiri radio stanice a malo više na srednjim talasima, pa do današnjih dana kada je etar prenatrpan raznim programom, veliki sam obožavalac radija a nekako me za programe Radio Beograda najviše vezuju uspomene. Vrlo često slušam vaše tonske zapise od 17 časova u emisiji "Govori da bih te video" (jer sam tada obično u kolima na putu za Ripanj) i do sada nisam znao da postoji vaš sajt koji sam sasvim slučajno otkrio i za mene je on bio pravo otkrovenje. Vaše priče su tako spontane, ponekad tople, ponekad potresne i čine često da se zamislimo nad životom i postanemo bar malo bolji ljudi. Mene je posebno fascinirala priča o gospodinu Šanji Kelemenu alias Alex Bufonu koji je učinio toliko u svom životu koliko neki ljudi ne bi učinili da imaju pet života. Posebno su me fascinirala pisma ljudi koji su pisali o dobroti gospodina Kelemena. Vašu priču sam podelio sa prijateljima na Facebook-u a sa gospodinom Alex Bufonom sam postao prijatelj odnosno poznanik opet na Facebook-u.

Osetio sam potrebu da vam se ovim putem zahvalim što čuvate ovakve ljude i događaje od zaborava na radost iskrenih obožavalaca radija.

Iskreno vaš,
Predrag Dimitrijević
Ripanj

Napomena urednika sajta:

Pismo gospodina Dimitrijevića odnosi se na link Šanji Kelemen
Šanji Kelemen iz Kikinde, napušta Jugoslaviju devedesetih i odlazi u Budimpeštu. Dobija ponudu da kupi upaljač za atomsku bombu. Odlična analiza političkih prilika u Jugoslaviji pod Vladom Slobodana Miloševića. Stranica „Moć radija“.

Kafica Petrovich From: Kafica Petrovich
12. april 2014.

Поштовани,
веома ценим и подржавам Ваш рад. Честитам Вам на предивном доприносу ширењу културе.
Надам се да немате ништа против што сам преузела и поставила на своју страницу кратку причу (audio) Светлане Велмар Јанковић, In memoriam.
Слава јој.
Вера Петровић

Napomena urednika sajta:

Pismo gospođe Vere Petrović odnosi se na link: Svetlana Velmar Janković - Rođena u Beogradu 1933. godine, članica SANU, književne nagrade: "Isidora Sekulić" (1969), Nagrada "Ivo Andrić" (1982), Nagrada "Meša Selimović" (1991), Nagrada Narodne biblioteke za najčitaniju knjigu (1992), Nagrada "Đorđe Jovanović" (1994), Nagrada "Bora Stanković" (1995), NIN-ova nagrada za najbolji roman (1995) itd. Na stranici "Volite li kratke priče" - poznati, čita svoju priču "Parče".

Saša Rakezić Zograf From: Saša Rakezić Zograf
Sent: Wednesday, April 02, 2014 7:12 PM

Audioifotoarhiv je pravo blago. Mislim da se u našim životima, naročito u ovoj sredini, brzo zaboravlja. Mnogo toga se dešava, prebrzo da bi se mi čak i snašli u toj gomili utisaka i fakata. Zato je dragoceno postojanje arhiva koji bi omogućili da sve to analiziramo, da se vraćamo i da pamtimo. Ja sam veliki postovalac kvalitetnih arhiva, i veliki poštovalac radija generalno. Arhiviranje radijskih zapisa je neophodnost, kojom se, u ovom momentu, malo ko ozbiljno bavi u našoj zemlji. Dokumentarna, kulturna, emocijalna vrednost ovih zapisa je od vitalne važnosti!

Puno pozdrava
Saša Rakezić alias Aleksandar Zograf

Napomena urednika:

Saša Rakezić, poznat po pseudonimu Aleksandar Zograf, živi u Pančevu. www.aleksandarzograf.com U jugoslovenskoj periodici objavljuje stripove počev od 1986. godine, a od početka devedesetih aktivnije objavljuje u inostranstvu, najpre u Americi, gde je njegove radove objavljivao jedan od najpoznatijih izdavača alternativnog stripa u svetu, Fantagraphics Books iz Sijetla, a zatim sarađuje sa izdavačkim kućama u Italiji, Francuskoj, Španiji, Portugaliji i drugde. Počev od 2003. godine, u nedeljniku Vreme se redovno pojavljuju po dve stranice stripa ovog autora, koji povremeno sarađue i sa uglednim italijanskim nedeljnikom Internazionale. Među brojne aktivnosti ovog autora spadaju i organizovanje kulturnih dešavanja u Pančevu, pre svega povezanih sa stripom - između 2002. i 2007. je bio umetnički direktor Internacionalnog festivala autorskog stripa Grrr!, a od 2008. do danas uređuje Grrr!Program, koji se (manje ili više) u mesečnom intervalu odvijaju u prostoru Elektrika.

koverta From: Dorotea Šušak
Sent: Sunday, March 30, 2014
To: sicke41@gmail.com
Subject: Zamolba

Poštovani gospodine Simić!

Dr Josip Stojanović sa unukom Doroteom Šušak
Dr Josip Stojanović sa unukom Doroteom Šušak

Ispričavam vam se na smetnji i oduzimanju vremena. Kontaktiram vas iz Zagreba, a povodom jedne zamolbe. Naime, na vašoj internetskoj stranici "Audio i Foto arhiv" pronašla sam vašu objavu iz marta prošle godine. Riječ je o tonskom zapisu razgovora sa Dr. Ankom Matić u mp3 formatu uz vaš opis potrage za fotografijom i detaljnijim informacijama o dr. Matić. Naime, da skratim priču - Anka Matić je teta moga djeda, koji bi uključujući i mene i moju majku, volio imati snimku vašeg razgovora s njom, koji nas se izuzetno dojmi. Ono što nas zanima jest, bi li ikako bilo moguće od vas dobiti mail-om ili na neki drugi način, izvornu mp3 snimku koju je moguće skinuti na računalo s obzirom na činjenicu kako bih je voljela obitelji (djedu i baki) koja internetom ne barata, dati putem CD-a. Također, ukoliko se i dalje zanimate za fotografiju Anke Matić ili njemu biografiju, ja bih vam ih mogla ovim putem dostaviti s obzirom da djed ima njenih fotografija, ali i detaljnijih informacija.

Uz srdačan pozdrav,
Dorotea Šušak

Napomena urednika:

Pismo se odnosi na link: Dr Anka Matić - Članica KP Jugoslavije iz Zagreba, boravi u Parizu kao stipendista francuske Vlade od 1938. do 1940. godine, do kapitulacije Francuske. Međutim ona i dalje ostaje u Parizu i radi na prebacivanju španskih boraca Jugoslovena, učesnika Španskog građanskog rata iz Francuske u Jugoslaviju. Izvanredno svedočenje ove žene o zaboravljenim delovima istorije kao što je recimo njen susret sa Titom u Parizu 1939. godine. Tonski zapis Anke Matić načinio /i sačuvao/ u Zagrebu oko 1982. godine urednik sajta Dragoslav Simić. Stranica “Gosti sajta ~ Mikrofonom kroz XX vek.”

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

koverta From: Milunka Nikolić
Sent: Saturday, March 22, 2014 11:53 AM
Subject: Šanji Kelemen

Poštovani Dragoslave,

na Vašem sajtu gledala sam divan fim o Šanjiju Kelemenu, čoveku koga sam imala priliku i čast da upoznam.

Bila su to mutna vremena kada su nas podelili granicama, vojskama, parlamentima, i najgore – nacijama.

Kad se u takvim vremenima nađete u inostranstvu normalno je da ste skepčini kako da se postavite i šta o vama misle i Nemac i Rus, i Mađar i Hrvat, i Albanac i Švajcarac... Šanjija sam upoznala u tim vremenima, u Grčkoj. Gotovo je neshvatljiva bila činjenica da je bio isti prema svima, da smo u stanovima koje nam je pronalazio da živimo, u poslovima koje nam je pomagao da dobijemo, spavali, jeli, smejali se, tugovali zajedno i Mađari i Srbi i Hrvati i Slovaci... Jednostavno nam nije dozvoljavao da vidimo razlike nego ukazivao na sličnosti - ljudskost – emocije, frustracije, uspehe i razočarenja, želje i ambicije, patnju i nezadovoljstvo, sirova ljudska stanja ista kod svih bez obzira na državu iz koje dolaze. Čovek koji vam je omogućio da zaradite parče hleba, ali istovremeno vadio iz svog džepa ako vam zatreba ne postavljajući pitanje kada ćete i kako ćete vratiti teško da bi odgovarao slici savremenog shvatanja poslodavca, pogotovo u inostranstvu.

Na nekoliko godina smo se razišli a onda ponovo sreli u Dominikani. Ništa se nije promenilo. Opet je okupljao ljude oko sebe, opet je radio, pronalazio nove poslove, nove ideje, svima davao jednaku šansu da žive, ali i slobodu da sami uređuju sebi život.

U Grčkoj sam mislila da je sentimentalan prema ideji jugoslovenstva, u Dominikani sam videla da sentimentalnosti nema, da je jednostavno Jugosloven, čovek kome je tolerancija i poštovanje prema čoveku, onakvim kakvim jeste jednostavno njegov koren. Tada sam, u stvari i shvatila izraze koji su se ofucali od upotrebe i čije je pravo značenje mutno i bledo – koreni i povratak korenima.

Bilo nas je puno u Bavaru – Milutin, Vlada, Miljan, Zorica, Nataša i njen „Švaba” koji se nije ljutio kad ga tako zovemo, Slovaci, Bugari, Argentinci... i sve nas je podržavao i tolerisao Šanji, za koga smo radili, a koji se o nama jednako brinuo kao o sebi i Tanji.

Kada sam otišla, još malo sam bila u kontaktu s tim ljudima, a Šanjija sam zadržala u sećanju. Negde sam pročitala da je u Čileu. Da zarađuje sa harmonikom. Sećam se da je rekao da uvek može sebi harmonikom da obezbedi hleb. Sada, na ovom sajtu, saznajem da se vratio i svom pravom zanimanju – režiji, pozorištu.

Saznajem i da se Miloš izlečio i da je u Dominikani. Miloše, pozdrav! Šta je sa ostalima?

Nadam se da će Šanji i Tanja pročitati ovo pismo. I da mogu da se nađu prikladnije reči od „jako, jako sam srećna” što imate dete i što ste srećni, verovatno bih ih napisala, ali se dovoljno znamo da mogu da shvate koliko mi je zadovoljstvo što su zajedno.

Uredniku sajta velika zahvalnost što mi je, na ovaj način, pomogao da saznam šta je s dragim prijateljem, a Šanjiju i Tanji veliki pozdrav!

Milica – Milunka Nikolić, Užice

NAPOMENA UREDNIKA:

DA BI SE PISMO RAZUMELO POGLEDAJTE LINK: Čile (Chile) u životu Aleksa Bufona
Radio emisija urednika sajta Dragoslava Simića, pod nazivom “Volim da slušam muziku Aleksa Bufona“ je dobila nagradu na Festivalu reportaže 2013. u Apatinu (INTERFER). Ukratko, 1992. godine je snimljena radio emisija “Upaljač za atomsku bombu”, u Budimpešti. Nekoliko meseci kasnije snimljen je film “Gde je zemlja Šanji Kelemena” takođe u Budimpešti, režija Miša Milošević i Dragoslav Simić. Film možete videti na sajtu. Šanji, rođen u Kikindi, devedesetih beži iz Jugoslavije iz političkih razloga. Dvadeset godina kasnije, juna 2013. godine Šanji Kelemen, sada Aleks Bufon, ulični zabavljač u Čileu koji svira na harmonici turistima muziku iz Jugoslavije, slučajno pronalazi ovaj sajt i film o njemu. Ukratko, to je sadržaj emisije “Volim da slušam muziku Aleksa Bufona” . „...Najveći uspeh je postigla moja AUTOBIOGRAFSKA PREDSTAVA: ALEX BUFON (što u prevodu na srpski doslovno znači: ŠANJI DVORSKA LUDA). Živim u najturističkijem gradu u čitavoj Južnoj Americi Viña del Maru koji pripada regionu Valparaiso i moj lik (ALEX BUFON) je zvanični zaštitni znak na turističkim katalozima... Dakle ja nisam običan ulični zabavljač već VIP ulični zabavljač kojeg poznaje celo Chile...“ Najnedobičnija priča na sajtu u seriji USMENA ISTORIJA. Od „Upaljača za atomsku bombu do Alexa Bufona“. Stranica "Moć radija".

koverta From: Katharine Quarmby
Sent: Friday, March 07, 2014 4:01 PM
To: sicke41@gmail.com
Subject: Louisa Rayner - my grandmother

Katharine Quarmby
Fotografiju snimio Tom Green

Poštovani Dragoslave,

Pozdrav iz Velike Britanije.

Nedavno sam naišla na Vaš sajt i bila zapanjena da čujem glas moje bake, koja je govorila na srpskohrvatskom jeziku o svojoj knjizi, “Žene u selu”, o kojoj ste napravili dokumentarac.

Bila sam veoma zadovoljna što sam pronašla ovaj veoma informativan sajt, pročitala o Vašem radu i vidiela arhivu. Moja majka, koje se možda sećate, je dobro i još uvek živi u Norfolku.

Moja baka je umrla u starosti od 99 godina. Samo je propustila šest nedelja, nažalost ... da doživi 100 godina.

Razlog što sam došla na Vaš sajt je zato što smo moja majka i ja razgovarale o njenom dedi, svešteniku iz Sarajeva, Kosti Božiću, koji je, prema mojoj baki, krstio Gavrila Principa u vreme pre izbijanja Prvog svetskog rata.

Takođe sam i ja novinar sada, ali takođe pišem kratke priče, pa ovo postaje tema moje kratke priče koju sam napisala, pod nazivom "Sveštenik i atentator na Vojvodu". Priča će biti objavljena na godišnjicu atentata. Tako sam u potrazi za materijalom i našla Vas!

Ako želite da pročitate priču ili možda napravite komentar o tome za Amazon, to bi bilo sjajno, obzirom na našu porodičnu vezu. Ako ne, dobro je samo da budem u kontaktu sa vama.

Najbolje želje,
Katarina Kuarmbi

NAPOMENA UREDNIKA:

DA BI SE PISMO RAZUMELO POGLEDAJTE LINK: Engleskinja u Rušnju
Lujza Rajner "Engleskinja u Rušnju", dolazi kao turista u Beograd 1931, predaje studentima engleski jezik, udaje se za trgovca Stojana Božića 1935, a okupaciju provodi u selu Rušanj kraj Beograda. Posle Drugog svetskog rata vraća se u svoju zemlju i piše uspomene na okupiranu Srbiju. Njena priča snimljena je u Norfolku 1985. VIDI stranicu "Gosti sajta".

koverta February 05, 2014 10:37 PM
From: Aleksandar Čotrić

Poštovani gospodine Simiću,

Hvala Vam za javljanje. Vas sajt je izuzetan, zaista je pravo dokumentarističko blago i dragocenost za sve koje interesuje ono što je bilo, ali nije prošlo.

Rado ćemo Vam pomoći, ja sam kontaktirao s nasim urednikom sajta i fotoreporterom i snimateljem, koji ima i arhivu, pa ćemo Vam se javiti i pokušati da dopunimo Vašu fenomenalnu arhivu.

Čotrić

 

Irina SubotićMINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE SRBIJE
BEOGRAD

Recenzija/Preporuka

Audio i foto arhiv Dragoslava Simića

Sa najvećim zadovoljstvom preporučujem vašoj pažnji Audio i foto arhiv Dragoslava Simića - jedinstveni web site izuzetnog značaja koji sadrži veliki broj podataka vezanih kako za znamenite ličnosti i poznate istorijske, društvene i kulturne događaje, tako i za tzv. male ljude i privatne istorije koje, u suštini, čine bogatstvo nepoznatog svakodnevnog života.

Treba naglasiti da je Dragoslav Simić profesionalno vezan za medij radija i da je u toj oblasti ostvario izvanredne rezultate a da je u novoj tehnološkoj eri pronašao dragocen način još intenzivnijeg i bogatijeg prikupljanja i arhiviranja svima dostupnog materijala čime se, koliko je meni poznato, ne bavi nijedna državna institucija ili organizacija: njegov Audio i foto arhiv je privatna inicijativa od opšteg značaja jer se u njemu mogu naći retki zapisi do kojih on dolazi istrajnim istraživanjima i upornim nastojanjima kako u zemlji tako i u inostranstvu, što je dovelo do retkog rezultata. U širokom rasponu celog XX i početka XXI veka u ovom Arhivu mogu se pronaći izvanredno zanimljivi podaci i retki glasovi najistaknutijih aktera naše istorije i kulture.

Pored toga, Dragoslav Simić je formirao ogromnu galeriju ličnosti koje su svojim svedočenjima ostavile podatke o svom životu, životima svojih porodica, zanimanjima i okolnostima u kojima su se odvijali određeni događaji zanimljivi za dopunu zvanične istorije.

Mogla bih nazvati ovaj Arhiv prostorom žive istorije u najboljem i najdubljem smislu te reči. Za ovakav poduhvat u drugim sredinama zaduženi su čitavi istraživački instituti ili velike organizacije, a kod nas sve to vodi - Dragoslav Simić. Zbog toga smatram da bi Ministarstvo kulturno trebalo da razume značaj ovakvog poduhvata i da ga finansijski podrži.

S poštovanjem,
Beograd, januara 2014.

Irina Subotić, prof.emeritus
istoričarka umetnosti

 

koverta September 29, 2013 4:04 PM, Hamburg
Poštovani gospodine Simić,

hvala na postavljenim tonskim zapisima vaših razgovora sa Karlom Štajnerom. Ideja je više nego odlična. Kako nisam imao mogućnosti susresti osobno Štajnera, (u to vrijeme, 1988. godine sam imao 17 godina i o Štajneru nisam uopće čuo), drago mi je da sam ovim putem mogao "uživo" čuti njegova svjedočanstva o proživljenim strahotama Staljinove vladavine. Iako sam Štajnerovu knjigu "7 000 dana u Sibiru" pročitao više puta, uvijek me iznova fascinira životni put ovoga čovjeka kao i knjiga koja me je dosad, pored mnogo pročitanih, najviše dojmila.
Iz zahvalnosti za ovog posebnog čovjeka sam postavio prvi zapis na njemačkoj Wikipediji o Karlu Štajneru, ili bolje rečeno, prepisao par histografskih podataka o njegovom životnom putu iz knjige "7 000 dana u Sibiru". U vrijeme dok sam to radio, o Štajneru se moglo naći vrlo malo podataka na internetu, a stranica posvećena njemu na Wikipediji nije niti postojala. Danas, na sreću, postoji mnoštvo podataka o njemu.
Zanima me sudbina Štajnerove žene Sonje, o njoj se o njenom daljem životnom putu ništa ne može saznati putem Interneta. Znam samo, da je poslije Štajnerove smrti ostala živjeti u Zagrebu. Znate li možda nešto više o njenoj sudbini?

Još jednom hvala na ovim historijskim dokumentima!

S poštovanjem,
Igor Bessmann

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

koverta September 30, 2013 11:29 AM
Poštovani gosp. Simić,

mislim da daleko više ljudi sluša postavljene tonske zapise vaših razgovora sa Štajnerom nego što se može pretpostaviti, ali kako ne postoji brojač pregleda, do preciznog broja se naravno ne može doći. Svatko tko pročita Štajnerove knjige ostane fasciniran i naravno želi saznati više o autoru...

To se dogodilo i sa Danilom Kišom, koji je nakon Štajnerovih svjedočanstava objavio nekoliko knjiga, a najpoznatija u tom smislu je "Grobnica za Borisa Davidovića". Vaš prilog je više nego velikodušan. Da li vam je preostalo još (neobjavljenih) tonskih zapisa sa Štajnerom? Slušao sam svaku riječ sa više osoba, i svi su rekli da bi mogli slušati satima jer je njegovo pripovijedanje i proživljeno zaista nesvakidašnje. Hvala vam na pohvali.

Srdačni pozdravi,
Igor Bessmann

 

koverta September 21, 2013 9, Beograd
Poštovani Dragane,

Izuzetan sajt, dragocen, i kao velika, dokumentarna zbirka glasova ljudi iz naše kulture, ali i njihovih tekstova, intervjua ... Ne znam na koji način se "oglasavate", tačnije, na koji način oni, koje bi sve ovo moglo interesovati dolaze do informacije o postojanju ovog sajta? Kao što i sami rekoste, internet je danas osnovno sredstvo komunikacije, a tu su i društvene mreže, kao jedan od načina da se među ljudima sličnog interesovanja na polju kulture, promovišu stvari kao što je baš vaš sajt.
Naravno da bi me zanimalo da sa svojom poezijom učestvujem u celom projektu - pretpostavljam da bismo se onda dogovorili za snimanje na radiju? Ko osmišljava tekstove o samim pesnicima, da li vi?
Uputila bih vas, takođe, na jedan sličan, izuzetan projekat, a to je nemački sajt Lyrikline, koji okuplja poeziju pesnika iz baš celog sveta, prevode pesnika na razne jezike kao i mogućnost slušanja snimaka čitanja kako živih tako i pokojnih autora. Organizacija koja je ovo pokrenula smeštena je u Berlinu, i funkcionišu tako što u svakoj zemlji imaju jednog urednika, koji je zadužen da prikupi materijal, ali kako / mora i da snimi autore koje predlaže, kako čitaju svoje pesme, pošalje snimak, i naravno, izbor iz poezije, kao i prevode tih pesama na razne jezike.
Kada sam 2005/ godine bila u Berlinu, na jednoj književnoj stipendiji, upoznala sam nemačkog urednika ovog sajta i uopšte idejnog tvorca cele stvari, Heika Strunka, i on mi je sam predložio da me snime u njihovom berlinskom studiju kako čitam poeziju, tako da sam tamo i ja. Postoji više mogućnosti pretraživanja - po autorima, po abecednom redu, po zemljama iz koje autori dolaze, po jeziku ...
U Srbiji je za izbor autora zadužen Aleksandar Gatalica.
Mislim da će vam ovaj sajt biti zanimljiv, da pogledate i kako je grafički rešeno, a i kao jedna slična ideja. http://www.lyrikline.org/

Srdačan pozdrav,
Ana Ristović

 

koverta 19. 9. 2013. Moskva
Poštovani Dragane,

da, da, da, dobila sam vaš mejl i detaljno pretražila vaš sajt, veoma je zanimljiv i već sam dala informaciju o njemu na svom sajtu, mnogi su mi se zahvalili da sam dala adresu tako lepe stranice, samo što nisam stigla da vam odgovrim na mejl!
Vaš sajt je stvarno veoma koristan za nas i ima puno informacija i vaš rad je stvarno neprocenljiv!!! To vam iskreno kažem. Ja se mnogo družim sa Srbima i meni je drago da imam takve kontakte kao što ste vi i vaša koleginica Ljubica, jer vi ste posebni, stvarno :) Moj sajt je www.serblang.ru, ja predajem srpski Rusima i ruski Srbima i Hrvatima, sajt je na ruskom, ako znate nešto da pričate, možete pročitati. Uglavnom je obrazovni sajt, ima udžbenika, rečnika za download, pišem neke članke i svoja skromna razmišljanja o vašem jeziku i narodu. Možemo da razmenimo linkove naravno, ja sam već dala informaciju o vašem sajtu, evo tu http://serblang.ru/blog/detail/?branch_id=704
Inače sam naravno više puta čula vaše ime na radiju i baš volim radio Beograd, meni je baš drago da ste mi napisali, nadam se da ćemo se videti kad dođem u Beograd (ali to se neće uskoro desiti na žalost)!

Pozdrav
Julia

 

Koautor knjige “Dražesni KGB, javi se”, Milan Petrović, uputio je iz Bukurešta, povodom Nove godine, čestitku uredniku sajta Dragoslavu Simiću:

koverta Uvaženi Gospodine Simiću, novinaru prve klase,
Čast mi je da Vam čestitam dolazak jedne Nove godine !
Gordim se time što sa Vama živim u isto istorijsko vreme i što Vas lično poznajem !
Kakva je to sreća što se moja životna staza ukrstila sa Vašom !
Da do toga nije došlo čovečanstvo bi bilo uskraćeno za jednu veliku knjigu čiji je naslov najoriginalniji na svetu !
“Dražesni KGB, javi se”.
Posle pojave te knjige ništa više nije bilo kao pre !
Za tu zaslugu dozvolite mi da Vam poželim puno zdravlja i dug život,

Vaš Milan Petrović.

* Pogledajte kratak dokumentarni film o Milanu Petroviću.

koverta Poštovani gospodine Simiću,
najsrdačnije čestitke za Vaš sjajan sajt! Stavićemo link na naš sajt www.ccserbie.com u toku sutrašnjeg dana.
Hvala Vam i još jednom sve čestitke za vaš rad,

Milica Živadinović i Vladimir Marinković
Centre culturel de Serbie - Културни центар Србије
123, rue Saint Martin
75004 Paris

 

koverta Dragi Dragane, kućo stara,

Lujo
Moj zagrebački prijatelj Lujo Tropan.
Snimio sam ga u Zagrebu na njegovoj
terasi 1989. godine

dakle – meni je trebalo više od jednog dana da dođem k sebi od tvog „uratka“ – tzv. sajta.
Najprije – iskreno i srdačno čestitam.
Smatram da je to svojevrsno remek djelo u odnosu na moje poznavanje te materije. Posebno je to tvoja pohvala radiju kao mediju i tvom doprinosu tom mediju koji se još uvijek drži visoko unatoč najava propasti u odnosu na druge medije. Tako je bilo i sa plakatom. Ja nisam u brzom pregledu sajta uspio sve otvoriti, ali ono što sam uspio – vrijedno je pažnje i pohvale. Zanima me da li ti se sav trud donekle isplati ili si ovime dao oduška svom stvaralačkom porivu.
Ne znam zbog čega nisi nigdje spomenuo svoju današnju obitelj, budući da si nakon što si prestao biti sin postao muž i otac. Ali opći dojam je +5!
Inače – ja sam kod tebe u minusu – nisam ti u traženo vrijeme poslao film s 400 ASA, a ne znam da li ti još treba. Isto tako morao bih znati broj telefona tvog rođaka Ranogajca kako bih mu ostavio neke knjige za tebe. Nadam se da sam i tebe pitao za prvi dio knjige Duška Radovića – Beograde dobro jutro – na latinici. Nekako mi je draža od čirilice koju još uvijek normalno čitam. Duško je inače veliki humanist i laf – oduševljen sam tvojom snimkom njegovog Kapetana Đona Piplfoksa – bila je to prava stvar!!!!!!!!!!

Tebi i tvojima srdačno - pa kad stigneš – javi se
- tvoj Lujo

 

koverta Hvala, Dragane.
Već sam ušao na sajt i preslušao malu zvučnu arhivu.
Čestitam ti na tvom nastojanju da sačuvas istoriju od zaborava!

Srdačno,
Nebojša

 

koverta DRAGANE, davno smo se upoznali i promenili mail.
Ja sam Smilja Pavićević, supruga Prof. dr Svetislava Pavićevića (1937 - 2004), kulturologa, estetičara.
Bavim se objavljivanjem njegovih dela kao izdavač! Uživala sam, dobar deo sam čula i pročitala, ne sve naravno! Drago mi je da kad god se pojavi nešto ne samo novo već i vredno.
Ja sam već nekim prijateljima poslala adresu sajta.
Mnogo uspeha u daljem radu

Pozdrav, Smilja Pavićević

 

koverta Poštovani i dragi kolega, Dragoslave!
Ležim bolestan (grip, al' nije ovaj svinjarski, kojim nas plaše), sada je već mnogo bolje i ustanem da pregledam ovu emajliranu (od e - mail) poštu i dobijem adresu sa vašom porukom i adresom sajta.
Gospod vas blagoslovio za ovako nešto što ste postavili i ostavili na polju svome rodu.
Ko ima oči čitaće, ko ima uši slušaće, ko ima novaca kupiće, ko razume prepriča(va)će, a evo, s malim pauzama, ludujem po svom leptopu i sajtu koji mi je sad u samom vrhu foldera Favorites.
Svaka vam čast i neizmerno hvala. Radio nikada u mojoj kući nije bio stran, niti proteran, ali sada, sa ovim, često ću ga slušati. Pogotovo Radio - Beograd! Uživao sam u emisijama KOD DVA BELA GOLUBA, koja je takođe ostavila divnu, zlatnu patinu za nezaborav.
Možda bi mogli u ovu divnu BAŠT(IN)U CD snimaka, da jedan podarite i za list za sve od 7 do 107 - Politikin ZABAVNIK, koji će ovog 28. februara 2010. godine napuniti 71. godinu izlaženja i trajanja!
Ima li u ovoj suženoj zemlji, na Balkanu, u Evropi, lista koji mu je blizak po godinama, ili sadržaju, možda?
I naš glavni i odgovorni urednik Zeffirino Grassi bi već trebao da uđe u Ginisovu knjigu rekorda - 20. godina je na tom mestu u Listu!
Ostanite mi još zdravi i radni.

Iskreno vaš
Hadži Dušan M. Glušac
(trenutno) penzioner
likovno - grafički urednik lista
"Politikin Zabavnik"
novinar

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

koverta Poštovani Dragane,
Katalin Ladik nosim u dečijem sećanju kao sinonim za ženu natčulne lepote. Da li je to bio film Muke po Mati ili nešto slično iz sedamdesetih godina, to više nije važno. Bitno je da je njeno ime u mom pamćenju ono što je Filipu Latinoviću bila reč oganj. Nedavno sam imao zadovoljstvo da njena nevladina organizacija ABOL uvrsti moj rad o Atlantidi na Đerdapu na svoj sajt. A nakon toga evo i prilke da se njen dobar glas daleko čuje. Ako budem u prilici, biće mi drago da Vašu emisiju odslušam. Ovo Vam dajem na znanje da bih naglas potvrdio kako ništa u životu nije slučajno izuzev sam život

Pozdrav
Ranko.

 

koverta Poštovani gospodine Simiću
Sinoć smo o imali zanimljivih tema za razgovor. Po dolasku kući, otvorila sam Vaš sajt i slušala odlomke iz Vaših dokumentarnih emisija. Čarobno. Posebna mi je potresna priča o Miljuši Jovanović. Muzička najava je fascinantna. Šteta što sam mogla da čujem samo odlomak a kako sam po prirodi radoznala moram da Vas priupitam ko je autor muzike koja ide kao najavna.
Razmišljala sam kako bi na pravi način mogla da se uključim na Vaš sajt. Jedna od mogućnosti je bila da osmislim NAMENSKU muziku, koja će biti okrenuta prohujalim vremenima. Autentičnost duha ste Vi i te kako dobro sačuvali. Naime, pokušaću da uradim nešto što će zvučno dočarati "arhiv", (dokument, zapis tj. odlomak istrgut iz vremena koja su iza nas).
Nadam se da ću potrefiti "odgovarajući, tonalitet". Koncept sam već osmislila ali mi fali jedna karika u lancu a to je Vaš glas. Mislim da bi bilo veoma dragoceno da Vaš glas iz emisija koje sami odaberete kao zanimljive, u formi odlomaka, stavim u prvi plan i napravim od toga muzički performans tj. podužu muzički zapis koji bi pričao Vašu priču.

Srdačan pozdrav
kompozitor
Aleksandra Đokić

 

koverta Dragane!
Izvanredan sajt. Gledaću polako. Hvala za slike.

Srdačan pozdrav,
N. Sandoval

 

koverta Dragi gospodine Simiću!
Najlepše hvala za ovaj prelepi poklon i čestitku koju ste mi poslali!
Malo sam zakasnio sa pregledavanjem elektronske pošte...
Želim i vama dobrog zdravlja! Čestitam na veličanstvenom poduhvatu!
Miloš

Miloš D. PAVLOVIC, MD, PhD
Professor of Dermatovenereology
Dermatology Centre Parmova
Parmova 53, SI-1000 Ljubljana, Slovenia
E-mail: milos.pavlovic@dcp.si

-----------------------------------------------

Ovo je čestitka,
i prilika da moje najlepše želje
za godine koje dolaze,
donese elktronski "Božić bata" kao i male darove.

Prvi poklon uz čestitku:
Bugarin Vasil Conev, davnih osamdesetih, napisao je jednu od najduhovitijih kratkih priča koje sam procitao, a možete je i Vi pronaći kada kliknete na Volite li kratku pricu? - Vasil Conev
Priča je mudra i nikakve veze nema sa dnevnom politikom.

Drugi poklon je ~ radio drama.
Mana ovog poklona je u tome što zahteva napor od onih koji žele da imaju CD sa narezanim tekstom: treba da dostave svoju poštansku adresu. Sve ostalo, pakovanje, slanje i poštarina je briga autora. Kliknite na Brzo i lako po sajtu

Ja se zovem Dragoslav Simić, a o pošiljaocu možete videti ukratko na najvećem novinarskom sajtu u Srbiji, delu jednog autora.
www.audioifotoarhiv.com

Srećni bili.

 

koverta Poštovani g-dine Simiću,

Ja sam Marko Pokrajac iz Beograda, tačnije iz Rakovice i iz Rušnja. Iz Rakovice, jer sam tamo odrastao i gde boravim u svom stanu tokom zime, a iz Rušnja jer tamo provodim toplije mesece gde imam mali pčelinjak. U Rušnju uživam uz njegovu prirodu oličenu brežuljcima, šumama i pogledom na Avalu.

Hteo bih da Vam se zahvalim što ste nam preko vašeg sajta podarili informaciju o Engleskinji Lujzi Rajner (Louisa Rayner) koja je tokom nacističke okupacije boravila u Rušnju. Malo ljudi u ovoj i ovakvoj našoj Srbiji zanima tako nešto, ali ne i one koji imaju dodira sa Rušnjom i one koje zanima etnografija i prošlost srpskog sela. Lujza je po meni ostavila neizbrisiv trag koji može pomoći mnogim istoričarima i mlađim generacijama koji bi želeli da vide kako je to nekada izgledalo. O Rušnju se ne zna mnogo, niti postoji mnogo informacija na internetu. Nažalost, njenu knjigu nemam, niti znam kako bih je mogao nabaviti, ali siguran sam da se u nekim segmentima može uporediti sa "Čujte Srbiji" Arčibalda Rajsa. Ispravite me ako grešim...

Rušanj je preplavljen ulicama koje nose ime Oslobođenja. Malo njih nosi ime nekog čoveka, a značaj koji je g-đa Rajner ostvarila za Rušanj, zaslužuje da jedna od tih ulica nazvana po oslobođenju dobije njeno ime. Došao sam na ideju da neka od rušanjskih ulica ponese ime Lujze Rajner (Louisa Rayner), ali ne znam koji je prvi korak. Šta biste mi vi savetovali?

S poštovanjem,
Marko Pokrajac

 

*** Ljubica Ćetković, koleginica koju možete naći na stranici "I posle Tita niko" poslala mi je pismo:

koverta DRAGANE,
Anka Plećas je moja drugarica iz srednje škole. Živi u Ljubljani i nismo se čule skoro 20 godina. Pokušavala je da me nađe, kao i ja nju i našla me je preko tvog sajta. Hvala ti, dragi moj. Veliko zadovoljstvo si mi priuštio!
Ljubica Ćetković

Ljubice,
Slučajno sam videla ovaj sajt
E-adresu sam našla kod snimka "I posle Tita niko" prvo javljanje 25.5....i nada da ćeš mi se javiti.
Sreća.... suze i strah šta reći. Malo kasnije ću te pozvati, da se malo smirim.
Anka

 

koverta Poštovani g.Simić,

Snimka pilota koji su učestvovali u Aprilskom ratu jako me iznenadila, preslušao sam je sa velikim zanimanjem. Iz tih razgovora se vidi da su to bili ljudi dobrog kova kakvi se danas teško nalaze. Povezivala ih je prvenstveno ljubav za avijacijom, a rat ih je stavio na teška iskušenja u kojima čovjek pokazuje svoje slabosti i vrline. Nisu bili opterečeni religijski i nacionalno što sam imao prilike čuti od jednog veterana koji je rekao da su ih već onda htjeli podjeliti, ali on je i nakon puno godina ostao vjeran svojim stavovima i korektno se sjećao svojih prijatelja zrakoplovaca Slovenaca i Hrvata sa kojima je dijelio sudbinu u tim teškim vremenima.

Moj hobi povijest zrakoplovaca mi je pružio šansu da upoznam puno veterana sa suprotnih strana, pa čak i da budem gost dva puta u Engleskoj gdje se susreću bivši neprijatelji - veterani RAF-a i Luftwaffe. Jedu za istim stolom i pružili su ruke jedni drugima te stvorili jedno divno prijateljstvo.

Bez obzira kojoj strani su pripadali, zrakoplovci su uvijek bili pošteni i časni ljudi, đentlmeni u pravom smislu riječi. 2010 godine sam bio u Rimu i posjetio sam g.Alesandra Setija, jednog od zadnjih pilota asova koji je letio i za Dučea i za saveznike kad je kapituliralai Italija. Poslije rata je bio instruktor čuvenim Trikolorima, akrobatskoj grupi sa najdužom tradicijom a umirovljen je kao pilot Alitalie. Rekao mi je kako nikad nije bio cilj protivničkog pilota ubiti, već samo stroj odnosno avion, mada to nije bilo uvijek moguće. Žao mi je što nema više živih veterana Aprilskog rata pa da i od njih čujem nešto iz prve ruke.

Web stranicu sam slučajno našao surfajući internetom i odmah zapazio interesantne fotografije iz početka osamdesetih koje prikazuju naše ljude koji hrle u Trst da kupe traperice, Darwill satove, Pino Silvestre kolonjske vode,kavu ,prašak za pranje rublja,čokoladu i sve ostalo što je nedostajalo na policama naših trgovina.Vrlo dobro pamtim ta vremena jer sam i ja sa svojim roditeljima često išao u Austriju i Italiju i uživao u bogatim izlozima rakošnih dućana. Stranica je zanimljiva jer se na njoj nalazi puno različitih tema tako da svatko može naći nešto za sebe.

Ovo je link za neke moje članke o letenju koji su na webu, a neki su izašli u magazinu Aerosvijet! http://www.morsko-prase.hr/2006/index.php?option=com_content&task=category&sectionid=18&id=135&Itemid=217Boris

Boris Fabian, Zagreb

 

koverta Pozdrav Dragoslave
Lepa ideja, podelio sam je sa mojim Facebook prijateljima
Među njima ima diosta osoba iz kompanija i medija
Nadam se da će nekome „zapasti za oko”

srdačno Miloje Sekulić

 

koverta Poštovani gospodine Simiću,
Sa velikim zadovoljstvom i poštovanjem sam pogledao Vaš sajt i moram reći da je Vaš pokušaj da očuvate nešto što je naše, bilo vremenski bilo kulturološki (ja sam generacija koja je rasla na dečijoj radio drami i Džon Pipl Foksu), jednostavno sjajan. No slušajući Pipl Foksa iz kolekcije Ljube Gigića, našao sam se u nedoumici. Moje pamćenje priziva druge glasove u toj dečijoj radio drami. Pre svega naratora, ne Petra Slovenskog, već fantastičnog Miroslava Mire Mitrovića, zatim Baje Bačića, Čkalje itd. Žao mi je što nema te verzije. No i ovo je divno.
A propos Mire Mitrovića. Pokojni Boda Marković mi je snimio iz fonda radio Beograda čitanje Rezolucije Informbiroa, koju mi neko, na žalost, nikada nije vratio sa slušanja. Rezoluciju je, kao što verovatno znate pročitao baš M. Mitrović. Mislim da nikada niko neće bolje pročitati takvu vrstu teksta. Čak ni čuveni Levitan sa talasa radio Moskve. Iimam čak, neodoljiv utisak da je njegovo čitanje pomoglo da se tekstunaše tadašnje KPJ i rukovodstvu poveruje. Bilo bi divno ako bi se taj snimak našao na Vašem sajtu.

S poštovanjem
Ljubomir D. Todorović
Beograd

 

koverta Već sam, gosp. Simiću, umnogome razaslao adresu Vašeg sajta dalje.
Doduše, ja nemam mnogo veze sa emigrantima (pravo da Vam kažem, zazirem od mnogih), ali oni koji su mi poznati dobili su Vašu adresu. Uzgred, mada mislim da je izlišno napominjati, ali ipak: nemojte davati nikome moje adrese! Što bi rekao Andrićev Mustafa Madžar: "Svijet je pun gada".
Želim Vam mnogo uspeha u radu i životu, mada je to u ovo doba teško ostvarivo, pogotovo na Balkanu.

Srdačan pozdrav P. Kostić

 

koverta Dragane,
odslušala sam besedu, odlična je. Drago mi je što ste me se setili... Ja fakultet polako privodim kraju, sada sam apsolvent. Ostalo mi je jos 8 ispita a junski rok mi počinje za koji dan. Žao mi je što nisam učestvovala u izradi sajta ali zaista od fakultetskih obaveza nisam bila u mogućnosti. Inače, sajt je odličan - sve pohvale!

Pozdrav! Jelena

 

koverta Dragi Dragane, oprosti mi zbog šutnje.
Bio sam uvjeren da sam Ti se javio s čestitkama na sajtu i zahvalom za moje uvrštavanje.
Napravio si golem posao i pokazao kako pravi ljudi nikada ne gube entuzijazam. Premda im okolnosti nikako ne idu na ruku.
Čim malo zatopli, doći ću u Beograd pa ćemo sjesti i ljudski popričati. Čak sam nedavno već i svratio, ali samo na nekoliko sati pa Ti se nisam stigao javiti.
Čini se da će varaždinsko Kazalište, u kojemu sam još uvijek honorarni umjetnički ravnatelj, ući u koprodukciju s Beogradskim dramski. Tekst bi trebala napisati Milica Kralj, a igrao bi jedan naš glumac i jedan beogradski (Saša Alač). Sada se čeka da Milica u martu završi novu predstavu pa ćemo potpisati ugovor.
Živjeti kao slobodnjak i pritom školovati sina (500 eura mjesečno samo škoalrina) u ovim recesijskim vremenima nije nimalo lako pa letim kao pčelica sa cvijeta na cvijet. Prevodim (svaka tri mjeseca mi izlazi po jedna knjiga), surađujem na nekim marketinškim poslovima, radim kao dramaturg... Pritom peluda nigdje ili vrlo malo.
A kćer mi završava doktorat pa pomažem u čuvanju unuka, mama mi je operirala kuk pa bedinam nju i staroga oca (skupa imaju 173 godine)...
Nadam se da mi opraštaš nejavljanje.
Drži se i nastavi, iako Ti platiti može samo Bog na nekom drugom svijetu. Na ovome ovakvi poput Tebe ne prolaze najbolje.

Srdačan i prijateljski pozdrav,
Mladen

P. S. Pričam ljudima ovdje o sajtu. Valjda će od toga biti neke vajde. Problem je u tome što sam prekinuo redovitu suradnju s Hrvatskim radijom (štednja), a i moja generacija polako odlazi u penziju i gubim kontakte.
M.

 

koverta Ciao Dragane,
Sajt ti je, kao što sam već rekao, radost za oči. Doduše, za moje nešto manje jer sam na njemu video neke prijatelje kojih više nema, i neke koji su užasno ostarili... skoro kao ja.

Sve najbolje
Zoran Stanojević

 

koverta Salus,
dubinski sam, od Az do Izice, proradio sajt. I dalje ti tvrdim da je savršen, i da je radost za oči. Ako baš hoćeš konkretnu primedbu, imaš razgovor sa Raškom (kritičarem Radija) na koji upućuješ imperativom "slušaj". Ljudi ne vole komande, a ljute se i kad im se, recimo, lekari ili policajci obraćaju sa "ti". Jedno "slušajte", ili, još učtivije, " razgovor možete čuti ovde" se, čini mi se, nameće.

Sve najbolje
Zoran

Sajt
www.audioifotoarhiv.com
je nekomercijalan i spada
u domen nematerijalne
kulture.
Izdržava se od donacija.
Podržite ga.

Adresa urednika:
Dragoslav Simić
sicke41@gmail.com

Pošaljite svoje utiske o ovoj strani na adresu urednika sajta: Dragoslav Simić, sicke41@gmail.com. Vaše pismo može biti objavljeno.

« Nazad

Ako želite lako i brzo da se snađete na sajtu kliknite na početna slova abecede.
Ovaj način omogućiće da lako pretražite sadržaj sajta.

A    B    C    Ć    Č    D    Đ        E    F    G    H    I    J    K

L    Lj    M    N    Nj    O    P    R    S    Š    T    U    V    Z    Ž

Arhiv Simić © 2009. Sva prava zadržana